TREBAT ĆE DVIJE GODINE KRVAVOG RADA ZA POVRATAK U NORMALU
Stalna i uporna prozivanja Pere Tadića koji je ostao omiljena meta onih koji u boksu više nisu na vlasti bili su dovoljan razlog da se prozvanom da prostor za "obranu". Uvrede na osobnoj razini po kojima sam ja dobar samo za peći ćevape jednostavno ne želim komentirati. Bilo bi zaista besmisleno da se ja sada nešto opravdavam nakon četiri uspješna olimpijska ciklusa u kojima je svijet čuo i na djelu vidio Drviša, Božića, Palića, Šivoliju, Đipala.
Koliko sam loše radio pokazuje i to da sam pet godina za redom bio u konkurenciji za trenera godine. Toliko o mojim ćevapima. Osobno, protiv nikoga nemam ništa. Leonardo Pjetraj nije da ne radi ništa. Njegov je boksač pokorio juniore. U seniorima je to posve druga priča. Zar nije tragično da jedan Marko Tomasović zbog nerazumne suspenzije na ring može u Puli i to nakon godinu dana. U mojoj viziji stvari najbolji za reprezentaciju morat će se prilagoditi jasnom i jednostavnom ključu.
Negdje u Hrvatskoj, organizirat će se izborni mečevi na kojima će pobjede ili porazi odlučivati tko će na Svjetsko, Europsko prvenstvo, Olimpijske igre ili kući do nove šanse. Nikad se više ne smije dogoditi da se sa novcima ne radi transparentno te da ljudi koji sada vode hrvatski boks zaborave održati Skupštine na kojima će se polagati računi za učinjeno ili propušteno.
Kaos se nastavlja?
Da bi se sve vratilo u normalu po meni će trebati barem dvije godine krvavog rada. Problem su stručni ljudi, treneri kojima je boks ipak samo hobi. Malo je onih koji u dvorani mogu biti osam do deset sati. Privatne obveze i posao ostavljaju im prostora za možda dva sata rada što je ništa. Iako je državna uprava na u skupštinu proglasila legitimnom, ista takva. Petog studenog održana je u Sesvetama. Da paradoks bude još veći, u Puli će se pojaviti i klubovi koji su bili dio skupštine u Sesvetama. Da bi sve sjelo na svoje mjesto treba čekati pravorijek koji se očekuje do kraja godine. Do tada se mora sanirati i Udruga sudaca kojoj je istekao mandat.
Mario Šivolija kao izbornik?
On to može i mi ga podržavamo. Ima iza sebe boksačko iskustvo, znaju ga suci, delegati. Mi kao i ostali u svijetu odlučili smo iskoristiti njegove uspjehe kako bi novim borcima bilo lakše. Po toj logici, uz boksača obavezno ide trener te izbornik koji će pomoći ako treba.
Pero Tadić bježi od funkcija?
Pa tako nekako. Prihvatio sam mjesto direktora reprezentacije. Umor i godine čine svoje pa tako ja sebe vidim u akcijama gdje treba pomoći u organizaciji nužnih sparinga, mečeva. Sve to treba staviti na papir, pokriti novcima i naravno realizirati. Ima posla ako se hoće. U boksu gdje novaca nema za to se nitko ne gura. (M.Š.)