.JPG)
LETEĆI HOLANDEZ
Piše: Pavle Pavlović
Neka, neka, niste me slušali kada sam vam govorio, točnije pisao o tim vražjim fufuzelama. Ne samo da probijaju bubnjiće i vrte mozak nego i unose zabunu u svom imenu, izgovoru. Fufuzele su stari narodni instrument kojim je većinsko crnačko stanovništvo u Južnoj Africi prkosilo robovlasnicima, takozvanoj višoj rasi, manjinskoj bjelačkoj populaciji. Povijest kaže da su najžešći u sprovođenju Apartheida bili upravo bijelci nizozemskih korijena, poznatiji kao Buri. I sama riječ aparatheid je iz holandskog jezika i znaci odvojenost, zasebnost. Dakle onda i vuvuzele nisu vuvuzele nego fufuzele, jer Buri su slovo v izgovarali kao f, kako to i danas čine ovdašnji Nizozemci. Inače i pojam buri na NL jeziku simbolizuje seljake, poljodjelce…
Ali neću o tome nego o tuzi što me je uhvatila dok sam prije nekoliko dana šetkao kroz jedan od najljepših dijelova Amsterdama. Čuveni De Wal, koji je sav ispresjecan kanalima i nezaboravnim mostićima, ne privlači milijune turista zbog jedinstvene arhitekture i zapanjujućih urbanističkih rješenja, nego zbog četvrti crvenih fenjera. Red light district je prvi put popustio pred jačim konkurentom. Pored ogromnih izloga u kojima, kao od majke rođene, statiraju možda buduće porno zvijezde, svako malo natpis - kod nas možete pratiti WK nadmetanja. I sada zamislite - došao dasa kod prodavačice ljubavi i kaže - stani malo, samo da vidim što će Brazilci uraditi!? Jadna dama stane, plaćeno vrijeme leti, a mušterija nije gotov. Da li ovdje sada važe produžetci, penali. Kako računati to dodano vrijeme. Kako ljepotica poslije gazdi da pogleda u oči, kako da primi njegov prijekor da je tokom dana uspjela opslužiti tek dva, tri klijenta. Dakle, cijela jedna industrija, svjetski vrijedan biznis nikada nisu bili ugroženiji. Konkurencija je prejaka i nije izražena u zamamnijim oblinama nego u tehnici udaranja i driblanja. Ovdje više ne pali ono kama sutra, kama prekosutra, nego jedino bezuslovna predaja u vidu postavljanja velikih LCD televizora koji sada vise izluđuju nego dame sa peticama ili šesticama.
Dakako, uvijek ima “naših” tamo gdje se kopa bez motike. Majstori smo za ta zanimanja bez kvalifikacija, diploma. Pet, šest bildera sa ex-prostora čuva red u uskim ulicama i maštaju da će jednog dana i oni imati svoj ”Het ram“. Tko ima taj ”prozor” i s druge strane što seksiju radnicu onda je gazda, a tko ne mašta da postane gazda u ovim, bar kod nas, tranzicijskim vremenima.
- Slušaj zemljak, vražji nogomet pokvario je više nego što smo očekivali. Čak su dame spustile cijene, ali ne pali. Kako li će tek biti kada se u Južnoj Africi zahukta? Sada su ono što se kaže predigre - jada mi se jedan od njih, gorostas iz Dalmatinske zagore. Dodaje da se prvi put za ovih dvadesetak godina uplašio za radno mjesto. - Uvijek su ovdje tražili nas, bivše ”jugoviće”. Kao poznati smo po snazi, grubosti, nemilosrdnosti. Jugo-mafija je nekada tjerala strah u kosti nizozemskim mlakonjama. Kada kažeš Joca Amsterdam svi se ukoče…
Dok on tako, drugi ”zemljo” je znatno veseliji.
- To ti je jedna strana priče, a ova moja je mnogo ljepša i unosnija. Idu euri ovih dana ko ludi.
- Kako to?
- S malo više truda, ali se isplati. Uz ovaj posao radim još jedan. Znaš ti što je žigolo?
- Ma, gledao sam onaj film…
- E to, ali uopće nije kao u filmu. Navalile usamljene dame, a biće ih svakim danom sve više. Dok im mužjaci negdje loču i duvaju u one plastične trube zaneseni nogometom, moje kolege i ja dobro zanosimo njihove žene… Žigolo ti je, moj brajko, sada najunosnije zanimanje. Gazde već traže mlađe i jače momke, ali i njih je sada teško sakupiti. Svi se zablesili u taj nogomet. Ma, ne razumijem te ljude, a ima dosta i naših. Što imaju gledati kada nema Hrvatske repke?!
Prijatelji iz Londona mi javljaju da je slično i kod njih. Fenomen ovih dana je drastično povećana posjeta kinima. Prikazivači filmova u glavnom gradu na Ostrvu kažu da publiku čini gotovo 95 odsto žena. “Otjerane” od muževa i nogometa konačno imaju gotovo mjesec dana vremena samo za sebe. Dok muškarčine s gajbama piva nazdravljaju svakoj tekmi, slatke, drage ženice otkrivaju kako je lijepo pratiti film bez dosadnih gunđanja jačeg spola. Mnogi od nas ponovo kuže kako je lijepo biti sam i činiti ono sto te volja. Nema nadzora, nema primjedbi i nema stalnog povijanja tuđim željama i prohtjevima. Tebi TV i golovi, meni slobodica i ceif bez kraja.
Dakle, tek je prvih sedam dana nogometa za nama. Što li će biti do kraja? Siguran sam da će se mnogima popeti na glavu, kao što to polagano čini kod mene.
-45x45.JPG){kind=small}
Fotografije vezane uz članak