GALERIJA GRIN U UMAGU
Galerija GRIN u Umagu otvorila je svoju petu izlagačku sezonu multimedijalnim projektom LAŽ / MENZOGNA kojom nastavlja svoju uspješnu suradnju s međunarodnim simpozijem FORUM TOMIZZA nastavljajući s već tradicionalnom promocijom njihovog literarnog natječaja LAPIS HISTRIAE.
Maja Briski, autorica koncepta, kustos izložbe i art director vizualnog identiteta projekta LAPIS HISTRIAE, okupila je 14 umjetnika čije je intrigantne radove najprije iskoristila kao ilustracije za knjigu (zbirku najboljih priča), a potom ih, u njihovim raznovrsnim originalnim izvedbama, postavila kao zajedničku multimedijalnu izložbu.
Prema njenim riječima, najkompleksniji rad ovogodišnje selekcije dolazi iz Trsta : ”Apsolutni highlight vizualnog segmenta natječaja LAPIS HISTRIAE na temu LAŽ / MENZOGNA multimedijalno je remek-djelo talijanskog umjetnika Adriana Gona. Oslanjajući se, naravno, na bogatu talijansku pripovjednu tradiciju koju je 1881. storijom o PINOCCHIJU obogatio Carlo Lorencini (Collodi), Gon nizom različitih likovnih postupaka rekonstruira lik legendarnog lažljivca, točnije - njegov kostur. Taj naoko brutalan ugođaj njegovog istraživanja kroz crteže, kolaže, skice, instalacije, fotografije i minijaturne složive figure, u potpunosti razbija urnebesno duhovita pojedinost: ogroman koštani nos na ogoljeloj lubanji! Za kraj svog spektakularnog opusa, Gon u tršćanskoj radionici svog prijatelja Roberta dovršava urnebesnu, tri i pol metra visoku drvenu skulpturu dječakova skeleta koju će premijerno predstaviti na koparskoj verziji izložbe LAŽ u galeriji Palače Gravisi.“
•Đani Celija na izložbi se predstavlja fotografskim triptihom: “Sve je OK“, “Revolucija“ i “Peace“, kojim komentira licemjernu svakodnevicu, a izveden je postupkom fotografiranja višestruko presavijenih originalnih printova. Nikola Predović predstavlja se spektakularnim kostimiranim serijalom GREENAWAYS inspiriranim filmom “Goltzius and the Pelican Company” što ga je britanski kultni režiser Peter Greenaway 2011. godine snimao u Zagrebu.
Austrijanac Gregor Sailer ekskluzivno je za LAŽ poslao fotografiju iz svoje tek objavljene knjige ”The Potemkin Village“ u kojoj je sabrao 22 ciklusa fotografija nepostojećih gradova ili lažnih pejzaža, koje su iz bizarnih motiva globusom razasuli lokalni politički moćnici. Bojan Šumonja, jedan od rijetkih autora koji autoritativno pretapa multimedijalni senzibilitet u naizgled klasično figurativno slikarstvo, nastupa s ciklusom ”Prevara“ kojom raskrinkava uobičajene, društveno prihvaćene obrasce ponašanja koji uključuju izigravanje zakona, plagiranje, otimanje tuđeg rada itd. ”Radovi na izložbi su čista prevara. Prije svega, nisu moji. Našao sam ih na webu... i jednostavno ih preveo u slikarski format ponašajući se pri tom kao prosječni građanin ove države...“
Slaven Tolj dodao je za njega tipičnu intimnu opservaciju ”Lažni branitelj“, slojeviti podsjetnik na kontroverzne okolnosti u kojima se našao u ratnom Dubrovniku tijekom 1992. godine. Artist i budući stručnjak za umjetničku psihoterapiju Krunislav Stojanovski, formulirao je zrcalnu instalaciju ”Liar!“. Kad promatrač stane ispred ogledala, prisiljen je svoj odraz promatrati kroz natpis ”Lažac“. Željko Kipke poslao je svoj film ”Orson’s Direction Sign“ o genijalnom medijskom manipulatoru Orsonu Wellesu, koji je realizirao koristeći većinom različite ilustracije iz starih časopisa uz podatke ”posve nekompatibilne njegovoj stvarnoj biografiji“.
Zaneto Paulin radi hommage velikom umjetniku Ivi Vrtariću, kojemu je 2009. godine digitalizirao stotinjak originalnih plakata (uglavnom izvedenih u sitotisku) iz sedamdesetih. Na fotografiji, Vrtarićeve ruke nježno dodiruju lažnu mačku, zapravo njegov plakat za joga studio iz 1971. Kompletna digitalna arhiva s tog sessiona ubrzo je izgorjela sa Zanetovim hard-diskom, a originalni su plakati u međuvremenu uništeni pa je DIVINE TOUCH zapravo ostao jedini dokument te zajedničke epizode.
Mr. LIEBUSTER ili ”Istjerivač laži“ fotografa Roberta Sironija kazališnom inscenacijom privodi raznoliko opremljene likove na sudbonosni susret s neumoljivim autoritetom koji razobličuje njihove skrivene želje i noćne more. Aleksandar Garbin prilaže staru razglednicu Rovinja koju kolažira slovima iz novina, narušavajući idiličnu sliku te popularne turističke destinacije. Etimološkom dosjetkom KO-LAŽ zorno iskazuje i svoj komentar te lokalne idile. Kolekcija rukom išaranih postera pompoznih skulptura ”THE LIE(?)“ Bálinta Szombathyja, konceptualnog umjetnika europskog renomea, karikira statusne stereotipe u percepciji radova priznatih muzejskih artista i bezimenih uličnih grafitera.
”Macedonian Space Program“, video interview Jovana Šumkovkog, ismijava megalomanske pretenzije malih sredina i naroda kroz iscrpni razgovor s lažnim ekspertom iz NASA-e, koji se vraća u domovinu da bi rukovodio izmišljenim gigantskim svemirskim centrom. Ivona Verbanac pronašla je u dragocjenom rječniku starolabinjonske cakavice proročanski pojam TRAMPOCULO kojim se označava nepouzdani nesposobnjaković i vjetropir. U korijenu te riječi skriva se i ime američkog predsjednika čijim je likom i zaokružila tu lingvističku igru.
Komentirajući duhovitu metaforu Ivone Verbanac, autorica projekta Maja Briski podsjeća i na paradoks koji se skriva u javnoj percepciji varljivih medijskih holograma globalnih (i lokalnih) celebrityja: ”Iza virtualne slike plavokosog mangupa, a za neke i zastrašujućeg globalnog klauna, zapravo maršira beskompromisni biznismen koji je nedavno, preko noći, jednim jedinim zakonskim manevrom vratio natrag u SAD stotine milijardi dolara (što su ih dosad mega kompanije kao što su Apple, Microsoft, Oracle itd. hladnokrvno držale u prekomorskim poreznim oazama), otvarajući time prostor za novu ekonomsku ekspanziju, zapošljavanje tisuća svojih sunarodnjaka.
Cirkuska maska i respektabilna spretnost, istodobno zakamuflirani u istom obličju konzumentske svakodnevice, očito su samo jedan od tipičnih primjera nekih od bezbroj varijacija u kojima se sveprisutna LAŽ pojavljuje u svijetu kojim smo opkoljeni. Senzibilnim je artistima takav kontradiktoran sustav vrijednosti oduvijek bio i ostat će predmetom opsesije, kao i inspirativne, pokretačke frustracije. Ostalim promatračima uvijek ostaje mogućnost da bez previše napora otvore svoj, među pučanima danas tako popularan, lažni profil na Facebooku.
(rex)
