O KULTURNOJ BAŠTINI RH
Znamenitosti grada Pule lokalnim žiteljima dovoljno su poznate, dok široj je javnosti poprilično manjkava spoznaja o tajnovitosti šireg spektra baštine kojoj je primarna namjena bila obrana toga obalnoga grada. Zaista prava uzajamnost k tome zauzvrat, imala bi se upriličiti stvarnim zalaganjem obrane te baštine.

Vojne utvrde zasebnoga obličja, široko-namjenjivi vojni objekti, podzemni tuneli, pregledni brežuljci, šumska šetališta među navedenim objektima, blizina brijunskoga otočja, obalne stijene i uvale zanimljiva su sastavnica autentičnosti nekoga kulturnoga i urbanoga središta u određenoj prednosti pred ostalim središtima.

Zasebnost turizma leži u potencijalima izuzetim od viđenoga i uobičajeno prepoznatoga sadržaja. Povijesno tehnički segmenti opisane baštine sa prirodnim okolišem, doimaju se raspoloživim za rekreativni pa i cjelodnevni boravak žitelja i posjetitelja grada Pule. Kilometarske staze i šumski puteljci, pružaju  iznova znatiželjne trenutke boravka duž park šuma i netaknutih naboranih obala zaustavljenima u ranijem stoljetnom vremenu. Prikladan je to prostor za biciklizam, za duge šetnje, za školske programe i turističke sadržaje.

Dakako, biva jednostavno zaključiti kako se oko svega navedenog, vode prijepori. Još zaista nemamo ništa na vidiku osim vrlo preglednih, ali još zapuštenih vidikovaca sa utvrda i brežuljaka. Vidici staloženo prebacuju preglede sa brežuljka na brežuljak, sa utvrde na druge utvrde te na  razvedenu obalu, otočja i pulsku luku sa nezaobilaznim amfiteatrom. Prema zapadu dominira savršen pregled na plovila visokih jedara i udaljeni horizont gdje sunce zalazi a potom kamena fortifikacijska zdanja, noću postaju prepuštena divljači.

 Vrlo poštovanje imamo odati  inicijativama dobronamjernih  entuzijasta i članovima lokalnoga sveučilišta pri zalaganjima za očuvanje ove vrijedne baštine, no isti zaslužuju da im se političkim odlukama dadu potpore te spomenuta baština zaista stavi pod okrilje moralnih, tehničkih graditeljskih, kulturnih i inih pravila odnosno zakona a ne da se istom baštinom ne trguje na bilo kakav način sa bilo kakvim sumnjivim stranama.
 Da se prijepori ne bi nastavili do idućega stoljeća, fortifikacijski sustav treba zaštititi nadzornikom a poradi sigurnosti od daljnje devastacije, prostore i objekte ponuditi po vrlo povoljnim uvjetima korištenja odabranim subjektima  do određenoga datuma, na način da se odlukama odabira složi šira društvena i kulturna zajednica. Za početak; treba ova zdanja samo fizički konzervirati, postupno obnavljati te postepeno prilagoditi mogućim nekim budućim namjenama od kulturne i produktivne  važnosti.

Turizam  u Istri nakon dugog zimskoga sna ostaje dalje lagana i ljetna spavaonica, pošto povrh svega vlada bezidejnost na djelu zbog permanentne ignorancije prema prijedlozima dobronamjernika. Za turizam i život lokalne zajednice bitne su male zamisli i sitne ideje koje čine život izričajnijim i potpunijim. Za to ostvariti potrebno je otpustiti duh stvaralaca, a ne lamentirati zbog nekakvoga manjka sredstava. Vrlo  zanimljiv podatak kojemu vrlo malo pridaje pozornosti, leži u geomorfologiji Istre, poluotoka koji svojim specifičnim isturenim oblikom na samom vrhu jadranskoga bazena, biva lako pronalaziv na kartama svijeta na način da se poluotok Istre nalazi negdje  oko samoga središta karte Svijeta! Sama domovina Istre, Republika Hrvatska ima svoj zanimljivi reljef oblika „ptice“ sa reljefom istarske regije na čelu. Takvim umjetnički nazivnikom može se podičiti rijetko koja država Svijeta!

Što se tiče pojedinih tvrđava, uistinu je bilo pojedinih akcija čišćenja sa ciljem očuvanja prostorija i okoliša fortifikacijskih objekata, no pošto politička zajednica nije donijela čvrstu odluku sukladnu logici, problem se vratio po starom ritmu. Tome ritmu valja pridodati zveket željezne mase starih pripadajućih kovnih elemenata koji su preko odreda za staro željezo našli put u željezno-novčanoj razmjeni. Jednako tako vrijedi za vješto isklesan kamen koji u zadanim oblicima čini konstrukcije fortifikacijskih ulaza, stepeništa, hodnika i odvoda. Prisvajanje navedenih elemenata predstavlja kazneno djelo onoga, kada bi se ušlo u trag počinitelju. Ironije li, sama državna nebriga ostavila je vrijedne spomenike na milost i nemilost sudbine pa vjerojatno sami počinitelji ne uočavaju razlike kamena do kamena, od kamena na kamenu. Da je javnost pismenija i da su njeni predstavnici vlasti pismeni, to se nikada ne bi dogodilo. Osim ukoliko ne odbacimo dopuštenu devastaciju u korist vrlo poznatih ciljeva.

Preko lokalnih medija se pozivalo na sponzorstvo za obroke volonterima. To je stavka koja bi uvijek redovno trebala biti na raspolaganju od strane lokalne zajednice za slučajeve planiranih aktivnosti i slučajeve elementarnih nepogoda, a ne da navedena stavka postaje dokinuta i samim mladim kadrovima MORH-a što je bilo najavljeno. Očito jest da slučajeve elementarnih nepogoda prepuštaju na snalaženju građanima što je vrlo indikativno kakvu vlast i samu organizaciju iste imamo u ovoj zemlji i Istri samoj.

Imamo dakle vlast, koja voli neslobodu ljudi; ukoliko tko od ljudi ima dobru nakanu njome da se okoriste, a ukoliko nekoga podstaknu  to čine da i ono malo slobode mu uzmu!
Ljudi od vlasti i jedan dio javnosti, ne vole svoju domovinu poput autora ovoga članka te sustavom upravljanja i problematikom održavanja zakona; pogoduju da ljudi nemaju vremena za provoditi plemenite  inicijative i održavati plemenite aktivnosti kao   ni posvetiti se vrlinama očuvanja kulturne baštine , aktivizma te dostojanstva Istre i ostatka Domovine. Mi Hrvati služimo im samo kao platitelji računa za njihove trošarine i ostale isprazne bezidejnosti.

Svekolika im je nakana , sva preostala dobra  prodati i ismijavati nam se nad nemilom sudbinom proisteklom od njihovog izdajstva. Svoju djecu bi zaposlili u privilegiranom sektoru u zamjenu za te usluge  ubirali bi neku dobit iliti ini oblik  provizije. Dakako da tu nama Hrvatima nije mjesto pripravljeno, kao niti kolumnistu ovoga teksta- također Hrvatu! Nad nama upravljaju pojedinci koji  ne žele stvoriti kulturnu nit u narodu, već ga razbaštiniti do samoga kraja i cinično se odnositi prema njegovu preotetu integritetu. Preko EU fondova prodaše nas za judine škude. To valja biti svima nama jasno!

Sramotimo se u turizmu i samim činom zapuštanja kulturne baštine , stoga sigurno nećemo tek olako steći povjerenje eventualnih austrijskih poslovnih partnera budemo li se tako i dalje odnosili. Jedino kako znade podanička vlast, davati u bescjenje bilo kojim stranim poslovnim subjektima. Za to će izdajnici uvijek imati partnere koji će im okretom svojih leđa ipak gajiti samo gađenje,ali zato trljati svoje ruke.
 
Dok zapuštamo vrijednu baštinu, lašte se periferni objekti i promo - sadržaji koji predstavljaju samo hologram. To općenito dovoljno govori o stanju društvene svijesti. Važnije se tretirao projekt postavljanja ili zaštitite nekakvih perifernih spomenika koji imaju ideološki značaj, poradi zadovoljenja potreba određenih društvenih skupina i njihovih ciljeva i nakana.
A i sami dio javnosti koja je ideološki opterećena sa favorizacijom bivšega sustava, trebalo bi upitati gdje su kada se treba zaštititi ono istinsko dobro a ne samo „ testirati zrak“ od nas koji istinski volimo svoju domovinu. Oni koji nostalgično slijede parole „Titov put vaš je put“ gdje su bili kada se rastakalo javno istarsko dobro? Sram Vas bilo! Bolje bi bilo da su naučili djecu voljeti svoj grad i svoju domovinu, a ne huškati na neke zamišljene  oponente kao ekstremne ideološke i društvene skupine kojih zapravo niti nema, osim u mašti nečijih tvrdih glava.

 Za sami kraj treba pridodati i neke vrijedne rijetke zamisli koje su u tijeku, a tiču se fortifikacijske baštine. Zanimljivi su projekti poput dugo postojeće valorizacije u vidu gradskog akvarija ili sada planiranoga vojnoga muzeja na Muzilu. Svakako da treba nastojati zaštititi spomenutu baštinu od koristi samoj Puli, samoj Istri i samoj jedinoj nam domovini Hrvatskoj.
Za dodatno privući sadržaje i posjetitelje na fortifikacijskim lokalitetima i objektima, mogu se osmisliti turističko-ambijentalno-umjetničke valorizacije poput kazališta (npr. Globeteatar vs. Shakespeare), planinarstvo ,izviđaštvo, hosteli, klesarske radionice, izložbe cvjećarstva, umjetničke kolonije i druge namjene.
Valja spomenuti podatak da u Velikoj Britaniji postoji otok sličnoga fortifikacijskoga oblika poput pulskih vojnih tvrđava gdje noćenje stoji 55 000 kuna! Nije li mudrost osmisliti turističke projekte od jednostavnoga početka gdje se u obnovljene objekte postavi jednostavna infrastruktura i stiliziran namještaj bilo antikvarijat ili neki drugi.

 Zbilja, to bi dovelo vjeran broj posjetitelja. To je reklama turističkoga proizvoda koja ima svoju elementarnu vrijednost i dugoročni značaj! Ne trebaju nama megalomanske zablude poput Brijuni Rivijere kojom se mogu u korist jednoumnih resorta zatrti sve kulturalne i prirodno ambijentalne vrijednosti!
(Piše: Josip Ž.)