PIŠE: ERNIE GIGANTE DEŠKOVIĆ, MAGISTAR KULTUROLOGIJE
Nevjerojatnih 20 mjeseci čekalo se rezultate popisa stanovništva. Zabavan podatak glasi da je Kina sa svojih milijardu i tristo milijuna stanovnika popis odradila u 6 mjeseci. I kada su rezultati napokon stigli, pokazali su da Istrijani čine četvrtu narodnost u Hrvatskoj. Hrvatska je jedna od nacionalno najhomogenijih država Europe s više od 90% stanovništva koje se izjašnjava određenom narodnosti, u našem slučaju Hrvatima. To je usto dosad najveći zabilježeni postotak Hrvata u Hrvatskoj koji je 1981. godine iznosio 75,08%, 1991. godine 78,10%, 2001. godine 89,63% i napokon 2011. godine 90,42%. Istovremeno je najmanji broj Hrvata zabilježen u Istarskoj županiji 68,33%. Radi boljeg razumjevanja najprije je važno napomenuti dvije stvari.
Prvo: valja raditi razliku između Istranin i Istrijan. Istranin je riječ hrvatskog standardnog jezika kojim obilježava stanovnike Istre kao takve, dok je Istrijan izvoran istarski termin koji obuhvaća smisao onoga kakvim se samostalno izjašnjava i osjeća dio stanovništva Istre. Stoga je u našem kontekstu ispravno koristiti Istrijan, a ne Istranin. Drugo: Istarska županija nije isto što i Istra. Istra je geografska regija koja obuhvaća i Opatiju i Koper i Cres, dok je Istarska županija hrvatska administrativna jedinica koja obuhvaća 2/3 prostora Istre. Za usporedbu, to je kao da cjelokupnu Dalmaciju svodimo na područje Splitsko-dalmatinske županije pošto u sebi ima naziv dalmatinska. Uglavnom, u takvoj nacionalno homogenoj Hrvatskoj 25.491 osoba se izjasnilo Istrijanima i postali su četvrta narodnost po bojnosti. Kada kažemo četvrta narodnost po brojnosti čini se velikom stvari, ali kada uzmemo u obzir i brojke uviđamo da ipak nije riječ o značajnijim razmjerima, napose ukoliko imamo u vidu podatke iz 1991. godine kada se Istrijanima izjasnilo daleko više osoba.
Danas Istrijana u Istarskoj županiji ima 12,11%, a nešto malo i u Primorsko-goranskoj županiji tj. na području Opatijske rivijere. Ali neovisno o brojnosti istrijanstvo je izuzetno zanimljiv fenomen i predmet mnogih kulturoloških i socioloških istraživanja. Razlog takvog interesa je što istrijanstvo iskače iz uobičajenih nacionalnih okvira te je višeslojan fenomen kojega stanovništvo Istre s lakoćom shvaća, dok je istovremeno vrlo nejasan ljudima izvan Istre. Kako bismo shvatili što te analize govore najprije treba objasniti istarski prostor i reći kako Istra posjeduje specifičnu kulturu i povijest. Ona je pogranično područje gdje su prisutni hrvatski, talijanski, slovenski... nacionalni elementi. To je područje izrazitog mješanja, a te su specifičnosti naposljetku Istru učinile područjem koje u značajnoj mjeri samostalno promatra samu sebe. Što to znači? Iako se nerijetko čini da se o istarskoj multikulturalnosti ili istarskom identitetu govori tek u novije vrijeme to nije točno. Samo kao primjer (a uistinu ih ima na stotine): još daleke 1885. godine u svojoj „Ethnographie" , djelo koje je tada bilo izrazito popularno i utjecajno, C. F. von Czeornig Istru opisuje kao područje više etničkih grupa koje u svojoj interakciji stvaraju nove kulturne fenomene nazivajući to Verschmelzung (rastapanje-stapanje) što bi u današnjoj terminologiji značilo hibridni identitet. Kako je pak nacionalizam po definiciji ideja etničkog čistunstva, jasno je da nacionalisti svih kolora naprosto ne mogu smisliti hibridne identitete i istrijanstvo. Hrvatski i slovenski nacionalisti jer ga smatraju anti-hrvatstvom tj. anti-slovenstvom i kripto-talijanstvom, talijanski nacionalisti jer ga smatraju lažnim, a svi oni zajedno jer iskače iz slike uobičajenih nacionalnih okvira. U ovome posljednjem i jest stvar, a kako srećom postoje humanističke znanosti koje ozbiljnim analizama stavljaju stvari na svoje mjesto, postaje jasno da se istrijanstvo ne smije promatrati kroz uobičajene nacionalne naočale. Naime, ukoliko stanovniku Istre kažete da je Hrvat ili Talijan, dobar dio će odgovoriti „točno", ali i osjetiti nelagodu želeći tome dodati nekakvu poveznicu s Istrom jer bez toga naprosto nisu to što jesu. To se uglavnom svodi na izjašnjavanja poput istarski Hrvat ili istarski Talijan. To čine jer postoji želja stavljanja pod jedinstven istarski kišobran, a taj kišobran je osjećaj pripadnosti jednomu prostoru koji ima svoju specifičnu kulturu, povijest, tradiciju, način života, itd. Tada govorimo o istrijanstvu kao nadnacionalnom identitetu koji ne poništava druge nacionalne identitete.
Ukoliko je pak taj osjećaj spram Istre još snažniji osoba će se izjašnjavati jedino kao Istrijan. Ovdje dolazimo do ključnog momenta kojega mnogi pokušavaju relativizirati govoreći kako to ipak na neki način obuhvaća hrvatstvo,slovenstvo, talijanstvo ili je naprosto riječ o nekakvoj zavičajnosti pošto se pod zavičajnost može svašta trpati. Međutim, to je pogrešno, kao što je pogrešno Istrijane a priori smatrati osobama iz miješanih brakova koje se onda ne izjašnjavaju npr. Hrvatima ili Talijanima nego Istrijanima jer to obuhvaća i jedno i drugo. To je moguće, ali nikako nije pravilo. Istina je da praksa pokazuje da identitet, koji sebe smatra specifičnim i svoju posebnost temelji na specifičnoj kulturi, načinu života i povijesti jednoga prostora, i zbog toga taj prostor također smatra samostalnim entitetom, mi dobivamo školski primjer modernog stvaranja nacije. Ukratko, kada imamo toliko snažnu identifikaciju sa specifičnostima jednog prostora to postaje samostalan i osnovan element identiteta. Tada dolazimo do trenutka kada se istrijanstvo više ne može smatrati tek regionalnom pripadnosti, već nešto više.
Takvih slučajeva u Europi imamo mnogo, napose na pograničnim područjima. Područje Alsaca i Lorraina, koje je stoljećima bilo predmetom spora između Njemačke i Francuske danas na vrlo sličan način kao istrijanstvo ističe svoj specifičan identitet. Za primjer također možemo uzeti Korzikance, koje centralne vlasti u Parizu vole smatrati regionalnom pripadnošću pošto je Korzika sastavni dio Francuske, iako je sasvim jasno da Korzikanci nisu tek regionalna pripadnost jer je riječ o vrlo jasno artikuliranoj i specifičnoj grupaciji povezanoj sa svojim specifičnim prostorom. U određenoj se mjeri pokazuje da je istrijanstvo također jasno artikulirana grupacija. Postoje istarski pisci sa specifičnim pograničnim temama, specifična istarska glazba, specifičan istarski folklor, specifična istarska tradicija, specifična istarska povijet,nešto što se zove istarski modus vivendi (koji se uglavnom veže uz toleranciju i multietničnost), pa zar je stoga čudno što se javljaju termini poput: istarski narod, istarski etnicitet i istarska narodnost? Čini se da ne. Kada se pokuša relativizirati istrijanstvo ističe se nepostojanje istarskog jezika. Međutim, jezik je samo jedan od faktora stvaranja identiteta i u slučaju Istre pokazuje se da naprosto nije presudan. Jezik je ponekad izrazito važan kao u belgijskom slučaju identiteta Valonaca i Flandrijaca, ali ponekad i nije kao u slučaju višejezične Švicarske.
U ovom našem slučaju, hajde da se i to jednom desi, Istra je sličnija Švicarskoj. Istrijanstvo se tokom posljednjih desetljeća često koristilo u razne dnevnopolitičke razloge. To nije neobično, jer pitanje identiteta često je usko povezano s političkim. Tako se ponekad s istrijanstvom strašilo, ponekad ga se preuveličavalo, ponekad obezvrjeđivalo, a najčešće se o njemu govorilo bez pružanja ozbiljne pažnje. Danas je tema istrijanstva uglavnom ostala stvar pojedinačnih entuzijasta ili znanstvenika koji su svoj interes pronašli istražujući identitete u Istri. Naime, možda je također zanimljiv podatak, ovoga trena u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji (što samo autor ovih redaka zna) 18 znanstvenika provodi takva znanstvena istraživanja. A to je jako veliki broj koji nam govori da je Istra itekako zanimljivo i specifično područje koje možda još ni sami ne znamo dobro valorizirati. (REX)