STRUGALICA
Piše : Damir Strugar
E baš sam se prošle subote lijepo zabavio, družio i s nostalgijom se u veselom društvu prisjećao nekih boljih i ljepših vremena, koje je odnijela rijeka bez povratka...Bilo je to u uglednom austrougarskom oficirskom casino klubu kralja i cara Franz Josepha, a današnjem Domu oružanih snaga RH. A gdje se proslavljala 35godišnjica mature, nekadašnjih maturanata nekadašnjeg Centra odgoja i usmjerenog obrazovanja “Branko Semelić” u Puli.
Skupilo se, dakle, prošle subote u Puli, u crvenoj sali Doma JNA (kako smo ga mi tad osamdesetih godina zvali) iliti Doma branitelja, kako ga sad Puljani zovu, skoro dvije stotine duša najrazličitijih struka. Od doktora, advokata, arhitekata, farmaceuta, pravnika.. preko profesorica, odgajateljica, umjetnika, glazbenika, turističkih direktora, medicinskih sestara...pa sve do, naravno, neizbježnih novinara. Družila se ta generacija maturanata iz 1980. godine i prepričavala kako nam je tada lijepo i veselo bilo. Nije nam smetala tadašnja srednjoškolska “Šuvarova reforma”, dapače smatramo je dobrim potezom. U toj generaciji, a sačinjavalo je naših desetak razreda, bio je i – novinarski razred. Točnije razred – novinskih izvjestitelja. Bilo nas je tek dvadesetak učenika i učenica, a zanimljivo je što danas, 35 godina kasnije, skoro polovica nas ima nekakve dodirne točke ili radi u medijima, publicistici, izdavaštvu.
Na proslavi naše vesele 35.obljetnice u društvu sa nama bila je i Branka Žužić, nedavno friško umirovljena dopisnica “Slobodne Dalmacije” iz Pule. Tada, u trećem razredu srednje škole, kao netom završena studentica novinarstva iz Ljubljane, predavala nam je nekoliko žurnalističkih predmeta: Osnove novinarstva, Oblike novinarskog izražavanja i Povijest novinarstva. Našoj dragoj profesorici Branki je to tada bio prvi konkretan novinarski teoretski posao. Dok smo mi, njezini đaci, već debelo pisali za razne i brojne novine. Recimo, Zoran Simić pisao je za “Glas Istre”, (danas je urednik u knjižarskoj izdavačkoj kući VBZ), Robert Matteoni za “Sportske novine”(gdje je i danas urednik i komentator), a ja za “Večernji list”. Pokrenuli smo tada i omladinski list “Pet”, glasilo pulske omladine iliti pet tadašnjih pulskih srednjih škola. Sjećam se kada sam kao “važan poslovni čovjek” od strane predsjednika omladine Pule sa 17 godina upućen sa dnevnicama u džepu u Rijeku da u “Novom listu” dogovorim tiskanje našeg lista, popularne “Petice”.
Od tih je vremena do danas proteklo duplo više godina nego što smo ih tada imali. Baš kao u hipu. A sve nas, svakih pet godina na ove naše obljetničke fešte mature, poziva dobri duh i neumorna organizatorica Silvana Fable, danas glavna urednica Radio Labina. No, veliki je to protok vremena svakih pet godina, kako reče moj drug Simke, pa smo kao našeg delegata ovlastili Roberta Matteonija, nogometnog eksperta, da nam ovoga ljeta organizira ponovno druženje u nekoj prigodnoj konobi, kako bi evocirali uspomene na ta vremena.
Pogotovo kada je naša kolegica Jasna Orlić, urednica u “Glasu Istre” izvadila iz torbe fotografije iz naših maturantskih dana, na kojima se vidi kako smo bili mladi, lijepi i pametni novinari. I naravno, da ne zaboravim spomenuti i sve druge naše razredne kolegice i kolege, poput Uga Zovića, danas zaposlenika talijanske ambasade u Zagrebu. Zatim Elizabete Špringman Benčić, koja se bavi trgovačkim biznisom, Saše Bertanjoli, danas nastavnice u osnovnoj školi “Stoja” i Karmen Damljanović, danas voditeljice knjižnice “Veruda”. A koje eto, nisu završile u novinarstvu, ali se rado sa svima nama sjećaju nekadašnjih romantičnih novinarskih vremena. Pozdrav i svima onima koji te noći nisu bili s nama ili nisu mogli iz opravdanih razloga doći...Može im, naravno, biti samo žao. Jer veselo druženje i čavrljanje je potrajalo do ranih jutarnjih sati!
