LETEĆI HOLANDEZ
Piše: Pavle Pavlović
Toliko je hladno da sam zamrzio i led u čaši viskija. Gdje god se okrenem bijelo i samo bijelo. Oči bole od te proklete blještave perspektive. Kažu biće još vise bijelo, ukrašeno ledom i vjetrom sto sječe do kostiju. Najbolje je zavuci se u kuću krčkati rezerve hrane sto su preostale od blagdanskih dana. I upravo kada sam se pokrio sa dvije deke i zadubio u nekakav film na “Discovery-kanalu” što govori o propasti svijeta i ledenoj kataklizmi koja dolazi, trznu me zvono. Ma, tko je da je, nemam šanse da mu otvorim – zaključih ljutito. Zvono drugi put, pa treći,sada još duže. E, bas je netko sjeo na prokleto dugme. Hm, možda je nešto hitno, možda javljaju da je nestalo plina ili da se mora očistiti pločnik ispred kuće, ili je možda neko od zalutalih prijatelja. Ma, tko ce po ovakvom pasjem vremenu lutati… Otvorih vrata, a ono vesela, starija susjeda s lokalnim novinama u ruci.
- Dragi gospodine, došla sam da vam kažem da je nasa kćer osvojila titulu – miss plaže u siječnju 2010. godine
- Molim?
- Vidite, susjed, ovo su slike sa jučerašnjeg kupanja u Sjevernom moru. Bilo je oko 2.500 kupaca. Kažu da voda nije bila baš hladna. Bio je i izbor za miss i naša slatka mala je pobijedila. Zato, moj suprug i ja, pozivamo vas, kao i ostale susjede, na manji party.
Samo mi je još to trebalo. Duboku uzdahnuh, spustih lagu glasnih žica I kao fol jedva progovorih:
- Hvala vam na pozivu i srdačno vam čestitam, ali, oprostite, jako sam prehlađen. Čujete da jedva govorim…
Nisam siguran da li sam ostavio dobar dojam, ali se sjecam kako je majka misice nešto promrljala kao:
- Prehlada se najbolje liječi na minusima, nikako u krevetu i debelim pokrivačima.
Uzmem lokalni tisak kad na prvoj strani ogroman fotos golih tijela sto uživaju u talasima artički hladnog mora. Šepure se gole macke kao da su,dao bog, na nekoj plazi u Istri. Dalje čitam da nikada nije bilo vise zanimanja za ta siječanjska, novogodišnja kupanja. Samo u Scheveningenu,kod Haga, buckalo se oko 15.000 luđaka. Tvrde 3.000 vise nego lani. Kakvi su to ljudi od čega su napravljeni?! Od pogleda na njih, moram da uzmem dva paracetamola i nekoliko šolja prevrućeg čaja. Ona nasa hvali more drž’ se kraja, na nizozemskim prokletim minusima može se prevesti na hvali zimu,drž’ se radijatora. Ja sam ga se prihvatio kao pijan plota i zakleo da vise necu gledati takve vanzemaljske novinske fotografije. Uključim prvi kanal holandske televizije da vidim koliko ce nas sutra minusa šibati, a oni umjesto da javljaju o problemima koje ce polarna hladnoća donijeti ovog vikenda, raspisali kladionicu hoće li ili neće biti “11 stedentocht”. Tko je ovdje lud,zbunjen,normalan? Ja sigurno nisam, jer ništa ne kontam. Kako glavna vijest može biti to neko klizanje kroz 11 gradova, na pisti dugoj oko 200 kilometara, dok meteorolozi najavljuju “propast svijeta” u ovom dijelu Europe.
Taj “11 stedentocht” započeli su neki još otkačeniji nizozemci u dijelu zemlje sto se zove Frisland. I tamo je sve ravno,ali nekako čudno ravnije i koliko hoćeš hladnije. Ti iz Frislanda su poseban soj. Sve im je drukčije, cak i jezik koji vise lici na mađarski nego na holandski. Tko nije odavde mora povesti prevodioca. Bio sam tamo nekoliko puta ljeti, ne dao bog zimi. Usred kolovoza me je dobro produvao vjetar, tako da sam morao piti i nekakve antibiotike. Daleko im kuca.
Ja, ti otkačeni su točno prije 100 godina krenuli na drvenim klizaljkama na put od 200 kilometara i, zamislite, prešli ga za 14 i pol sati. Nevjerojatno. Cijelo vrijeme šibao ih je polarni vjetar, a na nekim mjestima prijetio popucali led sto ih je mamio u smrtne vodene zagrljaje. Da bi se tih 11 većih ili manjih gradova u Frislandu zimi našlo na klizačkoj tračnici ,potrebno je da debljina leda bude najmanje 15 centimetara. Samo toliko centimetara može podnijeti na tisuće ljudi sto se ovuda guraju na klizaljkama.
Da je klima poludila to odavno znamo, ali ipak nije dovoljno da se
svake godine mogu održavati ove čudne utrke čovjeka i prirode. Poslije 1985. moralo se čekati 22 godine da bude dovoljno hladno za sigurno debeli led. Te 1997. pobijedio je Henk Angenent. Stazu od 200 kilometara presklizao je za šest sati,49 minuta i 18 sekundi. Kakav li je on imao motor u nogama?
Dakle danas ili sutra znače se hoće li biti tog sigurnog leda. Za to vrijeme na stotine stručnjaka za jedan od agregatnih oblika vode kopaju manje ili veće rupe, vade komade leda i stavljaju ga pod mikroskopska uvećanja. S nevjerojatnom ozbiljnošću i , kao da traže lijek za rak, obavljaju svoje opite i onda važno saopćavaju - za “11 stedentocht” potrebno je jos 1,5 centimetar ili još nekoliko dana ovakve polarne zime.Hotelske sobe u tom dijelu NL su već rezervirane i na desetine tisuća zimskih manijaka s uzbuđenjem ce popuniti zaleđeni beskraj. Ako led bude nabubrio koliko treba, onda trke počinju u pola šest ujutro. U mrklom mraku, na najčešće minus dvadeset ili trideset stupnjeva Celzijusa, za mene je to isto, lagano obučeni fanatici klizanja, punim tempom ce nestati u mračnoj perspektivi. Ma, dobro za njih- još su mi udarenije one stotine tisuće sto ce ih bodriti cijelom duzinom staze. Iskustva kazu da bude koliko hoćeš smrzavanja ruku ili nogu. Bilo je cak i nekoliko amputacija prstiju,ali ovi ne odustaju. Na TV ih prikazuju kako cijelu noć čuče uz zaleđene površine, prislone uho na tlo i, bas kao nekada u filmovima kauboja I indijanaca, umjesto udaljenih topota konjskih kopita ,osluškuju kako led deblja.
Šanse za veliku feštu čudaka na klizaljkama nikada nisu bile vece u posljednjih 12 godina. Ovdje kada zima prođe bez “11 stedentocht” nju i ne pikaju kao to godišnje doba. Samo led i još deblji minusi ovdje igraju. Tada radosti nema kraja a meni ostaje utisak da je nas normalnih sve manje. Posebno još dok me kolega na poslu uvjerava kako je po odličnoj cijeni od samo 1100 eura nabavio dobre “viking” klizaljke. Kada mu odgovorim da je zato mogao kupiti “vespicu” i lijepo se vozikati ljutito primijeti :
- Paul,Paul kako si ti antisportski tip!
Ne znam hoće li biti još tog jednog famoznog centimetra, ali znam da vise ne možeš mirno sjediti i u svojoj kuci od nepodnošljivog roja uzbuđenih glasova i uzvika sto dolaze sa obližnjih zaleđenih kanala. Cijela Nizozemska je na klizaljkama, osim nas nekoliko prokletih Balkanaca.
-45x45.JPG){kind=small}
-45x45.jpg){kind=small}
Komentari na članak
Slazem se!