Na neku čudnu foru Marina misli da zna…

U DNEVNOM BORAVKU ROJCA ODRŽANA KOMEMORACIJA ZA MARINU ORLIĆ
Jučer je u Dnevnom boravku Rojca, u organizaciji udruge Krater, održana komemoracija za pulsku umjetnicu Marinu Orlić koja nas je sve napustila 20. rujna ove godine. Od nje su se oprostili najbliži prijatelji i suradnici, a o njoj su govorili akademski slikar Robert Pauletta, viši kustos Arheološkog muzeja Istre Romuald Zlatunić, predsjednik HDLU-a Istre Milan Marin i njezina dugogodišnja prijateljica i suradnica Jadranka Ostić.

"Marina Orlić znala je motivirati ljude oko sebe. Bila je hedonist, ali u iskonskom značenju tog pojma, onaj koji se daje do kraja životu i umjetnosti. To duboko antičko proizlazi iz svih njenih radova. Umjetnost je promišljala svojim životom i djelom. Znatiželjna i razigrana, nakon što je savladala keramiku, predala se istraživanju drugih tehnika, u kamenu, drvu, žici, crtežima, tuševima, uljanim slikama. Uvijek je bila mlada, djevojka s divljim srcem, a njen je temperament bio fascinantan. Bila joj je važna društvena zbilja, a s ovim našim vremenima postajala je sve usamljenija i tužnija. U dvije riječi, njenu umjetnost u kontinuitetu vežu humor i sjeta. Marina će nam svima nedostajati." - rekao je nadahnuto njezin dugogodišnji prijatelj i suradnik akademski slikar Robert Pauletta.

Viši kustos Arheološkog muzeja Istre Romuald Zlatunić, koji je s Marinom Orlić radio na izložbi „Izrada i pečenje keramike na neolitički način“, istaknuo je da je njezina keramička duša došla do punog izražaja u eksperimentalnoj arheologiji, vezanoj uz prapovijesnu keramičku proizvodnju i neolitsko lončarstvo.

Njezina dugogodišnja prijateljica Jadranka Ostić kazala je da ih je početkom 80-ih povezala zajednička ljubav prema keramici i podučavanju, jer je Marina puno radila s djecom, sa starima i mladima, voljela je prenositi znanja.

Predsjednik HDLU-a Istre Milan Marin izrazivši sućut obitelji najavio je njezinu izložbu početkom veljače iduće godine.

Mi ćemo se oprostiti od Marine pjesmom "Marina" koju je na prvom albumu Azre, Johnny Štulić napisao za nju, a prije toga prenosimo iz Jutarnjeg lista (23.7.2017.) tekst Miljenka Jergovića koji je "secirao" ovu pjesmu i dvije godine prije preranog odlaska Marine je napisao: Džoni je bio majstor gnomskih, vrlo sažetih karakterizacija. U dvije-tri riječi, obično na osnovu nečega naoko nevažnog, rastvarala bi se narav lika, a u naravi i sudbina, životopis. Tako i Marina, “ona se na ništa ne žali/ o ničem nema sud”, određena je s tih par okolnosti, koje najednom bivaju karakteristične za jedan ljudski i čovječanski tip. Bilo je žena, onih sa strane, neprimjetnih, nelijepih, nedragih, iz naših školskih razreda, iz kancelarija, ujni i tetaka, koje se, doista, ni na što nisu žalile, niti su o onom što se sa svijetom zbiva, o toj općoj propasti, imale ikakav sud. Kako je to postalo tako očigledno? Pa tako što su se u naše vrijeme i na našoj zemlji, dokle god nam se prostirao jezik, sitni društveni odnosi, drugarstva, prijateljstva i rodbinstva, u najvećoj mjeri zasnivali na razmjeni žalopojki, na kuknjavi i na stavu o svemu i svačemu. U najsretnija vremena žalilo se na visoke cijene, na skupoću. U manje sretna vremena žalilo se na susjede druge vjere i nacije, i na nasilnog muža. A onih koji se ne bi žalili kao da ne bi ni bilo. Marina je bila takav lik. Nje kao da nije ni bilo.


MARINA
(Azra - Johnny Štulić)

Na neku čudnu foru
Marina misli da zna
Što sve treba da čini
U društvu frajera
Suviše je obična
I prazan joj je hod
Al’ nužda me nagoni
Da spavam sa njom

Dovoljno je da je vidim
Da mi kaže Miki kako si
i već se osjećam bolje
i odmah je na cesti poželim
Oooo ojeee

Ja sam samo jedan
Od mnogih koje zna
Šarmiram je uporno
Laskam izdaleka
Ona se na ništa ne žali
O ničem nema sud
Ali nužda me nagoni
Da spavam sa njom

Sinoć sam iz štosa
Zaželio na tren
Da mi bude nešto više
Da mi postane frend
A Marina k’o Marina
Negirala me skroz
A meni se samo prohtjelo
Da spavam sa njom

(rex/foto Elvis Malagić)

Facebook komentari