IZ KNJIGE BRANKA PEROVIĆA „AUSTROUGARSKE VILE I KUĆE U PULI“
Kada su se na sjevernim obroncima pulskog brda Monte Cappelletta gradili Mornarički zatvor i sud, na njemu nije bilo ni jedne stambene zgrade. Tek su se koncem XIX. i početkom XX. stoljeća počele graditi stambeni objekti i formirati široke pulske ulice, pogotovo ex- via Muzio, ex- Omladinska, sada Radićeva, kojom su povezani rezidencijalna područja Verude, San Policarpa i Monte Rizzija sa središtem grada. U sklopu te građevinske djelatnosti uključene su i stambene zgrade u mirnoj Mažuranićevoj ulici. Jedna od tih je i prekrasna vila Anna na broju 13, koja je, po Bašić, izvorno definirana kao jednokatnica s prizemljem, datirana 1904., dužine 12, širine 11 i visine 12 metara, s okućnicom oko 500 četvornih metara, a investitor je bio cijenjeni Anton Vesely.
Po kazivanju sadašnjih vlasnika, obitelji Battistin, vila je dobila ime po Antonovoj kćeri Anni, kojoj je otac sagradio vilu kao ljetnikovac. Objekt je pročeljem okrenut prema sjeveroistoku, s vratima od kovanog željeza na ulazu i željeznom ogradom oko kuće. U zgradu se ulazilo, kao i danas, kroz kratko dvorište i još uvijek očuvanim masivnim vratima od mahagonija, izrezbarenih u stilu onoga doba.
Ono što, pored ostalog, razlikuje ovaj još uvijek očuvani i atraktivni objekat od okolnih zgrada je lođa na pročelju. Nju nose 3 kamena stupa promjera oko pola metra i drugi ornamenti, na kojoj je stajalo ime vile, koje je jedan od kasnijih vlasnika skinuo. Sa sjeverne strane lođe otvoren je ogradni zid i sagrađene stube, kojima se može iz dvorišta ući u lođu.
U unutrašnjosti ove sada lijepo očuvane kuće u prizemlju bila je soba za ručavanje, spavaće sobe, gostinjska soba, sanitarne prostorije, a kasnije je dodana i smočnica. Na katu su bile dvije spavaće sobe koje su grijane 13kaljevim ukrasnim pećima na drva.
Jedan od kasnijih vlasnika bio je Angelo Skok, kum, tj. santolo, sadašnjeg vlasnika Battistina, koji je kuću naslijedio. Angelo je rođen u Rovinju 1898., školovan u Salzburgu, šarmantan i tehnički vrlo obrazovan, govorio je talijanski i njemački, a umro je 1971. u Puli. U vrijeme Austro-Ugarske bio je zaposlen u Pomorskom Arsenalu kao torpedni specijalist, a nakon raspada države i pod Italijom bio je, početkom tridesetih, upravitelj glavnoga pulskoga Merkata. Supruga mu je bila Gemma Bazzola-Stok, rođena 1900., a umrla je u svojoj vili u 83. godini.
U kući do nje, sada pod brojem 11, bila je zgrada za poslugu, koja je, održavala objekt i vrt kada vlasnica nije bila na ljetovanju, a pri njenom dolasku stajala joj je na raspolaganju. Do te zgrade, koja je sada podignuta na kat, bila je i tzv. lisciera, tj. praonica rublja i posteljine, koja je kod zadnjeg uređenja vile srušena. Vila je, u sadašnje stanje dovedena 1986/7., kada je, po preporuci dipl. arh. Zdenka Kovača iz Pule, u cijelosti očuvan njezin nekadašnji izgled čak i odabirom sličnih boja za fasadu.
