STRUGALICA
Piše: Damir Strugar
Vidi se da je započela turistička sezona! Prošetate li centrom Pule, pogotovo Kandlerovom ulicom ili Forumom, na ulasku u restorane (u koje normalni Puljani ne ulaze ni da je klopa besplatna) čekaju vas "ljubazni" ubacivači sa jelovnicima u rukama. Najbolji su kad mi zažele dobar dan ili dobru večer na stranom jeziku, misleći da sam ja neki naivni turista koji će "čuveno europsko crno vino Babić" ili bijelo "Šjor Bepo" platiti rinfuzo litru jedno 100-120 kuna. No,kao moralna dijagonala ovog grada, ja im ljubazno otpozdravljam i sjedam na terase od kafića, na kojima rijetki zaljubljenici preko postavljenih TV-ekrana prate nogomet.
Frustracije su velike.Hrvatske na Mundijalu nema i onda se sve čini nekako tiho, monotono i nezainteresirano.Doduše, zapazio sam dobru atmosferu prigodom utakmice Srbija - Njemačka, gdje je četvero pulskih Srba svojom galamom nadjačalo dvadesetak njemačkih turista. Tužnim Hrvatima i uvijek radoznalim Istrijanima ostali su za utjehu patetični TV-spotovi u kojima ispijajući pivo tv-voditelj Drele, pjevač Mladen iz TBF-a, glumac Rene Bitorajac i komičar Mario Petreković iskazuju lojalnost hrvatskoj repki i izborniku Slavenu Biliću. Valjda jedinom nogometnom selektoru na svijetu koji nije smijenjen a da svoju momčad nije odveo na Mundijal. A ta je činjenica pogodila i hrvatsku pivsku industriju, koja je na dane kad bi igrala hrvatska odabrana vrsta bilježila čak 50 milijuna kuna zarade od prodaje piva.
No, usprkos tome,Mundijal se gleda, makar su utakmice očajno slabe i makar se više priča o vuvuzelama i lopti Jobulani. A ta lopta je vražja stvar, zna to dobro jedan stari ribar. Mnogi će pomisliti da govorim o poznatom ribaru sa pulske lučice Bunarine. Ali ne! Ja se prisjećam Milana Ribara, nekad legendarnog trenera "Čelika" iz Zenice i sarajevskog "Željezničara". Njegova životna rečenica i strategija: - "Lopta može proći,ali igrač ne!" - godinama se na djelu prakticirala u pulskim nižerazrednim ligama u kojima smo gledali "Šijanu", "Staklar", "Pulu" i "Uljanik". Na toj je strategiji izrastao i Refik Kozić, daleko najbolji igrač nekadašnje "Istre", a potom legendarni prvotimac "Partizana", koji je čak i kao kostolomac ubilježio četiri nastupa za ondašnju nogometnu reprezentaciju Jugoslavije, u društvu rmpalija Đurovića i Hatunića.
I shodno svemu tome, ja sam došao do genijalne izreke: "Jobulani može proći, ali vuvuzele ne!" Pa sam se nakon pimplanja te problematične afričke lopte, zaputio na kušanje maneštri u Gračišće. Manirom iskusnog i rado viđenog degustatora te gastronomskog experta, pomazao sam čak četiri tanjura,a dalje nisam mogao. Stoga sam voditelju priredbe i članu stručnog ocjenjivačkog suda, direktoru zabavno-glazbene skupine "Gustavi", Ediju Morožinu, savjetovao da dogodine pripreme plastične kutije, kako bi posjetioci maneštru mogli ponijeti i kući. Naime, tko je lud da za 10 kuna kuha maneštru doma, kada istu,zapravo još bolju i ukusniju, može ponijeti iz Gračišća?!? Maružin i ljudi iz organizacije oduševili su se mojom legendarnom idejom, pa sam za nagradu morao još smazati tanjur primorske maneštre, kao i tanjur maneštre od koromača. Na kraju sam tek liznuo maneštru od repe, ali mogu vam reći da je i ona bila odlična.
Tek što sam obrisao masna usta, ugledao sam svoju prvu suprugu. Bila je to Tamara Obrovac, koju sam oženio u dvorištu njene kuće na Verudi kada sam imao točno 7 godina. Bili su to pravi svatovi, sa kumovima i matičarom, ja sam imao drveni mač,a Tamara cvjetni vijenac na glavi. Njena baka Ulika bila je protiv te svadbe i žučno je prosvjedovala kod moje bake Amalije. No - svadba je svadba! Što je učinjeno - učinjeno je. Nasmijali smo se Tamara i ja, podsjećajući se našeg zajedničkog djetinjstva i osnovne škole. Kaže mi da uskoro nastupa u Austriji,a imat će i nastupe ovoga ljeta po Istri. Kad se sjetim da je kao mala curica stalno puhala u flautu,dođe mi kao žao što je postala vrsna glazbenica, a nije otišla u Afriku da zapuhne i u vuvuzelu..
-45x45.jpg){kind=small}
Fotografije vezane uz članak