PROLAZ KROZ UČKU
Piše: Andrea Latinović
„Uopće ne razumijem ljude koji druge vrijeđaju na osnovu fizičkog izgleda, godina, vjere, nacionalnosti, a ne razgovaraju argumentima“, jednom je prilikom izjavio u intervjuu slavni francuski vozač Alain Prost, četverostruki prvak u Formuli 1. Pokušavajući mu osporiti sjajan talent, Prosta su vrijeđali zato što je nizak, ali on je takvima začepio usta osvajajući titulu za titulom.
Uvrede pljušte i na ovom portalu, punom heroja pod nickovima, koji zaštićeni anonimnošću pljuju po svemu. Vrijeđaju kolumniste, novinare, gradonačelnika, župana, sve što misle da mogu. Pa i mogu, to je demokracija, sloboda govora. Ali, potpišite se, gospodo. U čemu je tu problem? U slobodnoj državi zbog svog mišljenja nitko ne treba strahovati zbog toga; dapače, to je poželjno, neka cvjeta tisuću cvjetova.
Čitam ružne komentare pod tekstovima Damira Strugara (najomiljeniji), Gordana Stojića, Pavla Pavlovića, zalomi se koji i pod mojim, a ovdje sam tek kratko. Najmanje se komentira ono što napišu, a najviše udara po njima osobno, vrijeđajući ih da su ustaše, partizani, četnici, titovci, bivši Jugoslaveni, pederi, pijanci, Srbi, Bosanci, debili, polupismeni... Svašta se tu nađe, Fric misli da je to sloboda medija. Ti pišeš pod svojim imenom, iznosiš stavove javno, a kojekakvi ti tipovi sakriveni iza kompjutera na poslu ili doma psuju mater jer imaš zelene, a ne plave oči ili ti poručuju da pišeš pjesmice i da si zapravo tupača. Administrator na portalu, koji bi trebao skidati takve uvredljive komentare često spava ili ga baš briga, jer će možda zbog uvreda biti veći ulaz na stranice. Ma kako da ne. No, u tome je valjda i draž pisanja- da te svaki lik opauči kako stigne. Najprije sam mislila da je kolega Drago Pilsel pretjerao kada je zabranio komentare ispod svojih tekstova: ovom prilikom mu se javno ispričavam, jer čovjek je godinu dana trpio uvrede pa onda vratio istom mjerom i na koncu zabranio komentiranje vlastitih tekstova. Sad razumijem i kolegu novinara i književnika Miljenka Jergovića, koji je također zabranio komentiranje svojih tekstova, jer su se anonimni junaci više bavili njime samim, negoli onim o čemu piše.
Je li moguće da su Giovanni, Bruto i Janko ista osoba, jedan kolega novinar u mirovini iz Večernjeg lista? A da su Ing. Marko i Čika Radenko momci iz zamrlog ISDF-a? Da je Komandant Sava, Zastavnik prve klase i nekad Mile Kitić nekadašnji čelnik istarskog HIP-a, čovjek s kojim sam svojedobno radila intervju u njegovoj krasnoj kući i koji mi je tom prilikom dao kutiju Megamina, kunući se u njegovu čudotvornost? I da je Garfiled dobroćudno gunđalo koje pomno prati sve tekstove? Marko, Mirko, Wilko, Bruto, Janko, Soho, može i Pajo Patak i Mickey Mouse, svejedno je. Moji favoriti osobno su Čika Radenko, Statističar (dobro me nasmije!) i Praunuk Jesenjina, postali su mi baš dragi.
Oni poput Rocca, Prijatelja, Pajde, Nevena, Burlea, prof. Darka Pavličića, a posebice Također stranca, koji se usude napisati nešto konstruktivno i ohrabrujuće, bivaju satrani od raznih ogorčenjaka čije IP adrese znamo, a bogami i tko su. Ne mogu doći pred Jadrankine, Ninove ili Borisove dvore, pa nama ovdje deru sve po spisku. Izvolite, mail je latinovic.andrea@gmail.com, pišite, popit ćemo kavu, ljudi smo.
Pitt i to je Amerika, pjevao je nekoć Johhny Štulić. Fric i to je portal, kažem ja. Ne dobivam lovu za tekstove ovdje, jednostavno mi je drago pisati za kraj u kojem sam odrasla. A i ne moram, opet nikome ništa. Ni komentatorima, ni Fricu, ni Ptici, ni Bogu ocu, ni meni. Dakle, Fric, prije nego ti otkažeš meni, ja ću otkazati tebi. I svi zadovoljni. Živio Bruno Langer!
