U NORVEŠKOJ ZA USKRS RJEŠAVAJU UBOJSTVA, NA TV-u DETEKTIVSKI FILMOVI
U Sjevernoj Americi Uskrs je dijelom sekulariziran, odvojen od sakralnog. Najpoznatiji je običaj lova na pisanice - roditelji ili rodbina skriju pisanice u kući ili dvorištu/vrtu, a potom ih djeca traže. Naime, djeca vjeruju da ih je preko noći skrio uskrsni zec zajedno s drugim slasticama ili darovima u uskrsnoj košari. Brojne obitelji odlaze na nedjeljnu uskrsnu misu ujutro, a održavaju se i uskrsne parade.
Belgija ima slične tradicije kao Amerika ali se češće govori da uskrsna jaja donose zvona iz Rima. Naime, priča govori da zvona sa svake crkve na tihu subotu (stille Zaterdag) ne zvone jer su otišla u Rim.
U istočnom dijelu Nizozemske pale se uskrsne vatre u sumrak. U okolici Magdenburga dječacima se simbolički "isprašio tur" da bi se iz njih istjeralo loše ponašanje. I u Velikoj Britaniji običaj je lagano se tući tek propupalim cica-macama što, navodno, donosi sreću, a u Škotskoj za Uskrs postoji običaj na brežuljcima paliti uskrsnu vatru.
U Norveškoj je zanimljiva tradicija da se na Uskrs rješavaju ubojstva - na televizijskim su programima detektivski filmovi, časopisi objavljuju kriminalističke priče, a čak i kartoni mlijeka imaju priče o neriješenim ubojstvima. Druga je tradicija igranje Yahtzee igara. Norvežani i Danci na Veliku subotu u džepovima nose komadiće beskvasnog kruha umotanog u bijelo platno da bi ga pojeli u ponoć. Sam običaj bio je čest i u vikinško doba kad su Vikinzi nosili sa sobom zizmelene bobice koje su simbolizirale život. Norvežani i Danci na Veliku subotu u džepovima nose komadiće beskvasnog kruha umotanog u bijelo platno da bi ga pojeli u ponoć
U Finskoj i Švedskoj tradicija je bojanje jaja. Malena djeca odjevena kao vještice skupljaju slatkiše od vrata do vrata u zamjenu za ukrašene cice-mace. To je rezultat miješanja ortodoksne tradicije blagoslivljanja kuća s grančicama cice-mace te skandinavske vještičje tradicije. U Finskoj postoji neobičan običaj da se djecu na Uskrs, za sreću, lagano udara po leđima svežnjem brezovih grančica. Od tog običaja nastala je i izreka ‘dobiti batina kao na Uskrs’, što znači da je netko nedovoljno ili ‘tek tako’ kažnjen. U Finskoj također djeca izlaze na ulice i svim mogućim sredstvima proizvode buku kako bi najavili kraj korizmenoj tišini.
U Brazilu se u pokrajini Minas na Veliku subotu džepovi pune komadićima kvarca koji se na Uskrs ostavljaju kod kuće. U Polineziji se na Veliku subotu krste školjke za koje se vjeruje da su povezane s morskim duhovima. Nakon obreda vraćaju ih u more gdje uskrisuju novi život.
U Laponiji se uz pjesmu i ples igraju sa snijegom, prave se snjegovići te se slavi Isusovo uskrsnuće i buđenje prirode. U Rusiji se uz tradicionalna jela veže i običaj čestitanja trostrukim ljubljenjem u obraz. U Meksiku se na ulice postavljaju papirnati likovi Jude Iškariotskog unutar kojih je nepripremljen vatromet.
U Bugarskoj i Rumunjskoj na Veliku subotu stavljaju se brašno, sol, kvasac i pisanice na prozore, a od tih se sastojaka na Uskrsni ponedjeljak zamijesi kruh. Potom se kruh blaguje da bi godina bila plodna. U Bugarskoj najstarija žena u obitelji prvom crveno obojenom pisanicom po licu za zdravlje i snagu pomiluje svako dijete u obitelji, a ljudi nakon mise bacaju svoje pisanice na zid crkve. U Rumunjskoj se prije Uskrsa tradicionalno čiste kuće i dvorišta te nabavlja nova odjeća.
Na Lampedusi, talijanskom otočiću na Uskrs se zaboravljaju sve svađe i nesporazumi. Na Veliku subotu Sicilijanci kući nose cvijet pasjeg zuba koji tog dana ima magične moći te donosi veselje i ispunjavanje želja. Sličan je običaj razvijen i u Poljskoj gdje se Uskrs naziva Wielkanoc (velika noć) što upućuje na vjerovanje i održavanje obreda u uskrsnoj noći.
U Španjolskoj plutaju splavi s ukrašenim figurama koje predstavljaju likove iz biblijske priče o Kristovu uskrsnuću. Česte su povorke i gozbe. U Švicarskoj si ljudi uz čestitanje poklanjaju uskršnju golubicu, "Paloma di Pasqua", kolač sa sušenim voćem. U Bernu pak vlada običaj Eiertutscha, odnosno na Uskrs se ljudi svih generacija skupljaju na starom gradskom trgu i međusobno gađaju pisanicama.
U Njemačkoj obojana jaja vješaju na grane drveća. Pisanice i čokoladne figurice također se skrivaju po vrtovima i dvorištima a najmlađi se zabavljaju tražeći ih. Taj su običaj preuzeli i Amerikanci koji redovito organiziraju lov na pisanice – roditelji ili rodbina skriju pisanice u kući ili dvorištu/vrtu, a potom ih djeca traže. Brojne obitelji odlaze na nedjeljnu uskrsnu misu ujutro, a održavaju se i uskrsne parade.
U Irskoj zakopavaju haringe. Taj običaj označava kraj posta jer su haring bile glavno jelo tijekom korizme. Zakopavanje haringi označava kraj posta i početak ponovnog uživanja u mesu i mesnim delicijama.
U Poljskoj se posti sve do uskršnje mise, tada se blagoslovi i isprazni košarica puna hrane. U nekim dijelovima Poljske postoji i običaj polijevanja vodom za sreću na uskrsni ponedjeljak. U Francuskoj se tri dana prije Uskrsa ne oglašavaju crkvena zvona, a kad se ona ponovno začuju, ljudi se izgrle i izljube i čestitaju si Uskrs. Djeca se igraju pisanicama bacajući ih u zrak i ponovno hvatajući.
U Austriji postoji običaj na visoke drvene stupove postavljati velike vijence od zelenila ukrašenih jabukama, narančama i raznobojnim vrpcama. To je takozvano ‘maibaum’, ‘majsko drvo’ ili kod nas ‘majpan’.
Na Filipinima se uskršnji praznik obilježava prilično krvavim ritualima, u kojima polugoli pokajnici bičuju sami sebe po leđima bambusovim štapovima.
U Kolumbiji na meniju za tradicionalnu uskršnju večeru nalaze se egzotičniji specijaliteti, kao što je meso iguane, kornjače ili kajmana. Kolumbijci satima putuju da bi proveli praznik sa obitelji, a rođacima u velikim gradovima donose sastojke iz udaljenih provincija za praznični obrok koji zajedno pripremaju.
Na Bermudama se, pak, na Veliki petak puštaju ručno izrađeni papirnati zmajevi. U Australiji zaručnici na Uskrs odlaze na obližnji potok ili rijeku kako bi zagrabili tekuću vodu i sačuvali je do dana vjenčanja na kojem će se njome međusobno poškropiti za sreću u braku. Rex
