JOŠ UVIJEK BEZ PLAĆA I BEZ NAPADAČA
Šest dana pred nastavak prvenstva NK Istra 1961 još uvijek čeka isplate svih plaća, a navijači panično pregledavaju web stranice i novine u potrazi za informacijama o pristiglim igračima, napadačima, pojačanjima.

Tužna je istina kako se pod pozitivna događanja sve češće počinje navoditi činjenica da se „Glover vratio iz Amerike“. Rijetki optimisti u nedostatku investicija, vizije i istinske organizacije zadovoljno trljaju ruke kada se veliki predsjednik ponovno pojavi u Puli. Dovoljno im je da vide Glovera u Puli, dovoljno je da shvate da klub ipak nije samo u rukama Seada Karaselimovića i da ih odmah obuzme val optimizma.

Pa eto, vratio se Glover i ponovno je u Puli, ono što znamo je to da je igračima ponovno na „par dana“ pomaknut termin za isplatu dugovanja i da još uvijek nije dovukao igrače, ne samo pojačanja, nego nekoga čisto da se trener Panadić ne mora za „maškare“ preoblačiti u igrača i igrati jer nema tko.

U općoj kolektivnoj amneziji zaboravljeno je da je Glover na bar dvije konferencije za tisak rekao kako je „sve svoje obveze prema igračima i svima ostalima ispunio“ pa se s pravom postavlja pitanje otkud  ovi dugovi o kojima se sada govori? Kakvi dugovi ako si ih već riješio i to najmanje dva puta ? Jasno je da ga neki novinari iz samo njima znanih razloga neće i ne žele pitati "a gdje su pare"? To ne znači da ti novinari znaju nešto što mi ne znamo, to samo znači da ga ne žele pitati takve stvari. Zašto? To trebate pitati njih.

Zašto se u općoj istarskoj kolektivnoj amneziji zaboravlja da je Glover zadao neke ciljeve koji su sada dodatni uteg na klub s Marsova Polja? Zašto je trebalo spominjati Europu, a da za tu istu Europu nisi odvrnuo kesu? Nisi napravio ništa osim što si udaljio od kluba sve one koji su mu bili odani i privrženi.

Možemo razumjeti da se Glover rodio u sredini koja ima u svom biću ugrađen optimizam, da je bolje da je optimista nego pesimista, no u nekoliko smo navrata pisali kako Istri 1961 nije manjkalo optimista, niti optimizma, Istri 1961 manjkalo je novca, investicija i ulaganja u sve kategorije kluba.

Posebne uloge odigrali su pobočnici, ljudi koji su na svim razinama trebali unijeti promjene, modernizaciju, novi način rada, koji će NK Istru 1961 jednom za stalno stabilizirati na domaćoj nogometnoj karti.
Dosta smo pisali o Mariu Rubeši i Robertu Rubčiću, malo o Seadu Karaselimoviću.

Zašto? Pa jednostavno zato što je riječki dvojac bar formalno obavljao funkcije za koje ih se moglo pitati za zdravlje.  No kako vrijeme odmiče sasvim je jasno da njih dvojica nemaju nikakve ovlasti i da su se sve ključne odluke donosile mimo njih.

Što smo mogli pitati Seada Karaselimovića? Koja je njegova funkcija? Jeli on samo prevoditelj, jeli on savjetnik predstavnika suvlasnika, dovodi li on igrače?
Kako mu ostalom postaviti pitanje?

Trčati za njim po stadionu? Poslati mu mail preko glasnogovornika, slati mailove na koje nitko ne odgovara, pitanje je dali ih itko uopće itko pogleda? Možda slati dimne signale ? Što ga u ostalom pitati pored „živog“ sportskog direktora koji bi trebao biti medijima na raspolaganju ? Pitati ga gdje kupuje gel za svoju savršeno njegovanu frizuru?

Evidentno je Sead Karaseliomović bitna osoba u funkcioniranju kluba, evidentno je samim ti i njegova odgovornost za sve što se događa oko kluba, no teško je s Karaselimovićem potaknuti dijalog, njega je jednostavno nemoguće išta pitati.

Teško je povezati konce NK Istre 1961 od kada su se proglasili Organizacijom. Teško je ne primijetiti da se kockaju prvoligaškim statusom. Teško je povjerovati niti da će još jedno u nizu „plaćanja svih obveza“ povratiti povjerenje u projekt Michaela Glovera i društva.

Gotovo smo sigurni da će Glover već na slijedećoj konferenciji za tisak reći kako je zatekao očajno stanje u klubu i kako je sve svoje obveze prema svima ispunio te kako je u omladinskom pogonu sve transparentno. Gotovo smo sigurni kako će Glover još jednom svojom pressicom uspavati i onako uspavane medije i navijače. Uvjereni smo da će se krivnja kod eventualnih  loših rezultata svaliti na trenera Panadića, ljude iz uprave poput Rubeše i Rubčića.

No, valja se nadati da će se jednog lijepog dana u Puli ipak dogoditi neka investicija u profesionalni nogometni pogon, mi smo skoro pa uvjereni da se to neće dogoditi u ovakvim vlasničkim okolnostima. Pojednostavljeno rečeno: Istro moja, prijeđi na drugoga…(Nenad Marjanović Fric)