INTERVJU NARCISA BOLŠEC-FERRI, pročelnica Konzervatorskog odjela u Puli

ZABRANOM GRADNJE U PARKOVIMA ODABRAT ĆEMO ZAOBILAZAN PUT NA LISTU UNESCO-a

Razgovarala: Sanja Šariri Fotografije: Neven Lazarević Gospođa Bolšec-Ferri se sa svojim Konzervatorskim odjelom našla u žiži interesa istarske javnosti nakon što je ova služba Ministarstva kulture donošenje PUP-a "Stari grad" uvjetovala gradnjom u pulskim parkovima. Uslijedio je nedolazak konzervatora na okrugli stol u organizaciji Grada te kritika politike i javnosti, potom prijava Zelene Istre nadležnom Ministarstvu, a u cijelu je priču intervenirao i župan Jakovčić. Premda Bolšec-Ferri ne istupa u javnosti, odlučila je za Regional dati ekskluzivni intervju u kojem progovara o svojim stavovima vezanim za gradnju u parkovima, struci i politici, ali i nedjelotvornosti službi koje bi negativne pojave u prostoru trebale sankcionirati. R: Gđo. Bolšec-Ferri, zamolila bih Vas da se predstavite čitateljima Regionala. Ja sam profesor arheologije s jako dugim stažem. Po pitanju istarske arheologije i muzeologije, koja je moja struka do konzervatorstva, imam dosta veliko iskustvo. Počela sam raditi 1977. u Bujama, odnosno na području Gornje Bujštine, potom sam došla u Pulu i zaposlila se u Odjelu za graditeljsko naslijeđe gdje sam radila četrnaestak godina i to kao povjesničar graditeljstva. Puno sam "kopala" po Puli i bila sam posljednji arheolog koji je istraživao Forum. Slijedom nekih okolnosti, kao tehnički višak, ostala sam bez posla, a nakon nekog vremena ukazala se potreba ustroja muzejske zbirke koja je trebala postati, i postala je, fundus muzeja u Umagu. Tako sam nekoliko godina radila u Umagu i uspjela na noge postaviti stalni postav muzeja, a 2000. godine muzej je postao samostalna pravna osoba. Na to sam izuzetno ponosna: kada iz ničega, radom, nešto stvorite. Godine 2006. sam došla u Ministarstvo kulture, u Konzervatorski odjel, iako sam zapravo tijekom čitavog radnog vijeka neprestano bila u kontaktu s arheologijom i konzervatorstvom. R: Možete li nam ukratko predstaviti područje djelovanja odjela kojem ste na čelu, odnosno koje su njegove zadaće? Područje djelovanja je cijela Istarska županija. U odjelu nas je zaposleno 13, od toga 12 konzervatora i jedan administrator. To je jedan od mlađih odjela, koji samostalno djeluje od 2000. godine, a do tada je naša županija bila pod ingerencijom riječkog zavoda. Današnja je situacija mnogo bolja i kad god kukamo nad svojim stanjem unazad ovih sedam godina, onda se trebamo sjetiti što smo sami postigli tijekom tog vremena. Osnovna ličnost je ovdje bio Ivan Matejčić koji je bio "otac i mati" svim ovim konzervatorima koje sam ja zatekla kad sam došla. Osnovna zadaća odjela je sačuvati spomenike, odnosno kulturnu baštinu. Iako je riječ floskulama, one su istinite: mi smo tu baštinu posudili od svoje djece. Profesor Mlakar je govorio: "Nismo mi krivi što je amfiteatar sagrađen, ali bismo bili krivi da mu se bilo što desi" i tu je ta naša odgovornost. Ali što su zapravo spomenici? Spomenici kulture i povijesti zapravo nisu uopće ono što izgledaju - oni su samo slika onoga i oni nose memoriju prošlog vremena. Primjerice, amfiteatar nije onakav kakav je sagrađen, on je danas spomenik amfiteatra, ono je ono u što se premetnuo, jer njegove su osnovne karakteristike tijekom tih dvije tisuće godina prestale. Izdigao se od objekta koji je namjenski građen u sferu spomenika. Naš odnos prema njemu nije istovjetan onome koji je bio prije dvije tisuće godina, on je "nabildan" za dvije tisuće godina dugog postojanja. Tome je nekoliko razloga, a jedan je ovaj: probajte zamisliti koliko je bilo gradova poput Pole Polenciae Herculanee u I. st. u Rimskom carstvu? Koliko hoćete. Koliko je bilo područja na kojima su građeni amfiteatri? Koliko hoćete. A koliko ih danas ima? To govori o tome kolika je naša odgovornost da taj amfiteatar sačuvamo za budućnost. Tako je, primjerice, i s baroknim objektom, gotičkim prozorom… Mi jesmo dužni to čuvati i sačuvati. S druge je strane naša zadaća prepoznavanje onoga što ima potencijalnu mogućnost da bude spomenik i čuvanje toga. Kad kažem "čuvanje" mislim naš suživot s tim spomenikom i to je najteži dio. Vrlo je teško nekome tko nema novaca objasniti da, recimo, živi u gotičkoj palači i da mora iz tog razloga staviti drvene prozorske okvire od 2 i pol ili 3 kvadrata, a tek koliko to košta… Ali to je cijena života u takvom objektu, odnosno, života u zaštićenoj povijesnoj jezgri. Nažalost, još uvijek imamo problem da je živjeti u jezgrama jednako življenju u getu. Ma život u jezgri mora biti život na najvišem nivou… DOGODIT ĆE SE "ODGOĐENO NEZADOVOLJSTVO" PULJANA R: Kako gledate na situaciju u kojoj je Zelena Istra prijavila Konzervatorski odjel Ministarstvu kulture? To je sve jako jednostavno: svoj smo odgovor napisali u svojim primjedbama i on je stručan. Rješenje koje je donio ministar je ono s kojim se moramo apsolutno složiti i tu nema nikakve dileme. Što to drugim riječima znači? Promijenit će se dijelovi Prostornog plana Istarske županije prema kojima će se onda uskladiti Izmjene i dopune PUP-a "Stari grad". Kad se to sve bude napravilo moći će se provesti Izmjene i dopune. R: Je li uobičajeno da se u Ministarstvu kulture događaju takvi susreti – da netko prijavi Konzervatorski odjel? Prijava nije došla k nama i nezakonito je došla u Ministarstvo kulture. Ono ju je prepoznalo kao nešto što treba riješiti i išlo je u rješavanje. Da li je to uobičajeno? Ne znam koliko je uobičajeno, ali je svakako moguće… R: Kako gledate na "intervenciju" župana Jakovčića? Ne bih uopće pričala o tome. To vam je politika, a mi smo stručnjaci koji rade u stručnoj službi. R: Možete li mi reći u kojoj mjeri vaša struka ovisi o dobroj volji politike. U situaciji oko gradnje u parkovima se težište promijenilo upravo zbog utjecaja politike… Potpuno minimalno ovisi i mislim da u 95 posto slučajeva jesmo u stanju stručno odlučivati. A tih možda 5 posto…. pa svi živimo u ispolitiziranom društvu i utoliko politika ima i na nas utjecaj. R: Možemo li reći da se u ovom slučaju sve svelo na politiku? Ne, mislim da ipak nije tako, jer gledajući to stanje PUP-a kakvo pretpostavljam da će se desiti, a to je sve hipoteza jer nemam dokumente i ne znam kakve ću dobiti, da će građani Pule izgubiti. Znate za onu psihološku sintagmu "odgođeno zadovoljstvo"? U ovom slučaju nećete imati zadovoljstvo, nego nezadovoljstvo, koje se gomila 60-ak godina od kad su bila rušenja na tzv. Parku grada Graza ili na bloku 21. Neće se dogoditi izgradnja koja se nije dogodila 60 godina. Ona je bila moguća, ali se nije dogodila, a sad će biti samo taksativno onemogućena. Mogu se kladiti da će se u roku od pet godina pokazati tako dobre mogućnosti oko te izgradnje da će se sto posto ići u izmjene i dopune PUP-a da bi se ona opet omogućila. Ono što smo mi predlagali prava je stvar. Predlagali smo da se na mogućih 9.000 m2, koliko je sada nešto što se zove devastiranim parkom, odnosno parkiralištem, od Stare tržnice do svete Marije Formoze, izgradi oko 2.000. Sve ostalo bi se nakon arheološkog istraživanja moglo pretvoriti ili u park ili u prezentaciju arheologije. Koliko bi ostalo parka? Ostalo bi više od 7 i pol tisuća metara kvadratnih… Te je planove izrađivalo Društvo arhitekata u sazvučju s konzervatorima. To nisu bili radovi na projektnom zadatku, već "Ajmo vidjet što se tu da najbolje napraviti!". Postoje još nekakvi projekti koje su radili arhitekti iz Austrije, iz grada Graza, ali oni nas ne obvezuju. Sve je to napravljeno nakon svih analiza koje se rade kod izrade PUP-a, a sve kako bi se ponovio dio urbane matrice Pule. To i jest osnova priče. Tada bi se dobio nezatvoreni blok u koji bi ulazilo zelenilo. Planovi nisu išli za tim da odrede svrhu tih objekata, jer to ne rade konzervatori, već Grad koji treba imati svoje prioritete i potrebe i vidjeti što želi u tom dijelu grada. Recimo, jednu glazbenu školu, stanove za mlade ljude, muzej suvremene umjetnosti, itd. Ja mogu govoriti samo o volumenima koje bi trebalo poštovati da se ne dobije neka monumentalna izgradnja kojoj tamo nije mjesto i da ni u kom slučaju izgrađenost ne prelazi tih 2.000 kvadrata. TO NISU PARKOVI! R: Koji je stav vašeg odjela glede gradnje u drugim parkovima, a koji su u obuhvatu PUP-a "Stari grad"? Uvijek se vraćamo na to. To nisu parkovi. Ta gledajte Vukovar danas, a sjetite ga se prije 30 godina, gledajte njegovu matricu. Bila sam u Vukovaru prije pet godina i vidjela da iz perimetara objekata koji su izgorjeli rastu stabla. Ona su danas debljine sigurno 30-ak centimetara. To je način na koji vegetacija zauzima prostor koji je de facto samo očišćen od ruševina. To je Park grada Graza, to su vaši parkovi, to su zelene površine koje su nenamjerno nastale. Nisu nastale planiranjem. Koja je osnovna vrijednost povijesne jezgre Pule? Uvijek to govorim: svi znaju za amfiteatar, Augustov hram, crkvu sv. Franje, Forum… ali osnova vrijednosti je urbana matrica. Znate zašto? Antički se grad gradi po ortogonalnoj shemi, u principu pored izvora slatke vode, na ravnici i tamo gdje nije izložen jakim vjetrovima. Postave se dvije ulice Cardo i Decumanus, na njihovom se sjecištu napravi Forum i tu je osnova priče. Ta osnova postoji i u Puli, osim prve premise: nema ravnice. To je vrijednost koja se, možda, premalo ističe. Ovdje se ortogonalna shema savila oko središnjeg brežuljka i napravila paukovu mrežu: usponi idu prema vrhu, a Decumanus maximus ide koncentrično oko brežuljka po najnižoj točki i to je to. To je ta fenomenalna rijetkost koju inače nemate. Poreč je, recimo, na poluotoku, ravan, masa antičkih kolonija i gradova je 99 posto na ravnici zato što je to normalno i lakše živjeti i graditi, savladavati uspone, ali naš je grad drugačiji, a mi po tom urbanističkoj shemi živimo najmanje dvije tisuće godina. Ne može mi netko reći da je dokud dopire njegovo sjećanje ili eventualno sjećanje njegovog prvog pretka važnije od ovoga. Ne može mi to reći, jer je to floskula i kao takvo ne može ići. Ne može mi netko reći da mora postojati 2,8 kvadrata parka po stanovniku. Koliko daleko je od centra, povijesne jezgre, recimo od Foruma Monte Giro? 15 minuta hoda… R: Da, ali, recimo, da dođe do najavljivanog proširenja pulskog groblja? Lino Sošić, pejsažni arhitekt, upitan za definiciju parka rekao je da je najbolja definicija parka i njegova vrijednost da se u njemu skupljaju ljudi. Govori se da ti "parkovi" nisu uređeni i to je nepobitno, ali ja tvrdim da se u njima skupljaju ljudi. Primjerice, u Titovom parku čak daleko više nego u uređenijem Valerijinom parku. Zato vam i postavljam, dakako hipotetsko, pitanje, hoćete li inzistirati na gradnji u parku kao što je, primjerice, Titov park? Grad je rekao da ne želi gradnju u parkovima, a vi? Jedino na čemu mi inzistiramo jest da se ne onemogući gradnja tamo, odnosno da se omogući. Koje smo uvjete, primjerice, postavili za Park grada Graza? Napraviti kompletnu projektnu dokumentaciju i time onemogućiti parcijalnu izgradnju. R: Grad je, sjetimo se, tražio da stanje u tom parku ostane kakvo jest, s tim da se omogući daljnja valorizacija putem povijesnih istraživanja i da se u odnosu na njih napravi rekonstrukcija faksimilom, odnosno interpolacijom… Jako mi je teško komentirati riječi ljudi koji nisu struka. Mislim da smo mi kao struka jako transparentni, da nije uopće upitno ne dozvoliti gradnju tamo. Ajmo ne graditi! Nema problema, ali ne možete vi kao Grad za mjesec dana tražiti od nas da provedete nekakve električne vodove jer ćete tada tamo kopati. Kulturni sloj je tamo na manje od 30 centimetara… Sada kada se, naravno, bespravno kopalo za rubnjake na parkingu kraj Zavoda za zapošljavanje, na strani prema sv. Mariji Formozi…da li su ti ljudi bili svjesni da uništavaju nešto što nije njihovo, nego naše? Da će u nepovrat to uništiti, da je tamo divlje parkiralište kojeg nema ni u jednom PUP-u, a nastoji ga se progurati na neka siva vrata. Kada pogledate snimke iz zraka onda vidite stabla, ali ako bolje pogledate vidjet ćete da su ispod njih parkirani automobili. U to ne želim ulaziti, nisam od onih koji tjeraju mak na konac. Imamo jednako mišljenje za masu tih parkova koji su unutar povijesne jezgre i treba ići, naravno, u totalno pažljivu izgradnju. Ostale bi otvorene zelene površine kod Franjevačkog samostana i Kaštela. To nisu upitne stvari, ali ostale nisu priča koja stoji. R: Pretpostavljam da se to odnosi i Park mladenaca, kraj Augustovog hrama… I tu smo, naravno, dozvolili gradnju i nitko nas nije pitao da tu situaciju obrišemo. Kada bismo tamo izgradili objekt koji bi imao pečat našeg vremena, vremena u kojem je nastao, a koji bi se uklopio i koji bi imao kulturnu namjenu - to bi bila najpravija stvar koju bismo mogli napraviti. R: Kakva je situacija s parkom kod pulske katedrale? Mislim da tu ne ide nikakva izgradnja. PORTA STOVAGNAGA JE GRAĐENA MIMO SVIH NAŠIH UVJETA R: Koje je vaše mišljenje o interpolacijama koje su se dogodile u nekoliko zadnjih godina u starom gradu i kako one svoje banalnim izgledom služe u svrhu rekonstrukcije urbane matrice? Ne služe. Ako nisu fulani ulični nizovi, onda one služe samo zato da bi nekome pokazali kako ide ulični niz. Ako mislite na masu konkretnih primjera, a neću spominjati imena, oni su hametice napravljeni protiv naših uvjeta. Svojim su balkonima, visinama ili i balkonima i visinama i pročeljima napravljeni protivno našim uvjetima – takva gradnja u Porti Stovagnagi, ali i kod još par objekata koji su potpuno u neskladu. Prijavljivali smo ih inspekciji i dio njih ima rješenje o rušenju koja se nisu desila. Postoji i dio objekata, poput jednog u neposrednoj blizini Foruma, u Ulici Sergijevaca, koji ima samo nekoliko grešaka, ali koje bodu u oči. Kažem, Porta Stovagnaga je mimo svih naših uvjeta, a s investitorima smo se susretali sedam puta i nastojali smo situaciju dovesti u red, ali nije išlo. Prijavljivali smo ih građevinskoj inspekciji i onoj za kulturnu baštinu i postoje rješenja, čak 14. siječnja su se trebale skidati suvišne etaže i dijelovi koji strše, ali se još ništa nije desilo... R: Očito je da nadležne službe ne rade efikasno svoj posao. Možemo li možda reći da je dobro da se gradnja u parkovima prepusti za neka druga vremena, a sve kako se ovi, sada spomenuti, slučajevi ne bi ponavljali… Ne mislim to. Znate zašto? Zato što mislim da je svaka prilika povijesna prilika ako se vi za to osjećate sposobnima. Mi imamo znanje i ako se tim znanjem da pronaći i novac, idemo to iskoristiti. Nažalost, mi tu povijesnu priliku nakon 60 godina nećemo iskoristiti. R: Moram vas priupitati koji je vaš stav glede gradnje velikih garažnih kuća u starogradskoj jezgri, primjerice u Kandlerovoj ulici ili kod fontane na Danteovom trgu? To PUP dozvoljava, a mimo PUP-a nikad to ne bi gradili. PUP datira iz 1992. i naprosto to dozvoljava. Netko je rekao "nije PUP sveto pismo" i nije, slažem se, ali postoji procedura po kojoj se treba mijenjati. R: Možete li mi reći koliko je rad vašeg odjela javan i kako ocjenjujete svoju suradnju s medijima? U našem nazivu stoji: Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Puli. Dakle, iznad svega je Ministarstvo s glasnogovornicom zaduženom za odnose s javnošću i to je to. Apsolutno se nismo u stanju upuštati ni u kakve debate s bilo kakvim medijima i s bilo čime što stoji u medijima. Državni smo službenici i ne možemo se dovoditi u situaciju da se razgovaramo preko masovnih medija s nekime, ni u kom slučaju. Nadalje, uvijek ću odgovoriti na sva stručna pitanja i u svako doba, ali neću to činiti telefonski. Znate zašto? Zato što ispadne nešto sasvim drugo. Ne zato što netko nešto ne zna, nego jednostavno jer je premalo upućen u temu i uz to u istoj prostoriji još netko razgovara, sa mnom netko treći - ja čujem jedno, on odgovori drugi i ispadne svašta. R: Da li u svjetlu najnovijih događaja mislite da će doći do kompromisa između konzervatora i Grada oko donošenja PUP-a "Stari grad"? Ako je kompromis odgađanje neke situacije, onda ga možemo tako nazvati, ali Grad mora biti svjestan da onda tamo više nema parkirališta i da tamo nema izgradnje. Kako će to ići, kojom brzinom će se PUP mijenjati, a ovaj se mijenja već 3-4 godine…. PUP bi se trebao mijenjati mnogo češće jer se živi mnogo brže. Mislim da je pulska povijest takva kakva jest, san snova. To je nešto za sva vremena i treba ju čuvati. R: I za kraj: da li biste željeli nešto poručiti onima koji vas kritiziraju? Ne, njihovo je pravo da me kritiziraju. Samo, treba kritizirati da bi se nešto iskreno napravilo, a ne radi kritiziranja samog. Shvatila sam da masa onih koji nas kritiziraju premalo zna o našem poslu. Mi ne živimo za prošlost, već nastojimo da ta prošlost živi u sadašnjosti. GRAD JE ZNAO DA NEĆEMO DOĆI NA OKRUGLI STOL R: Konzervatori su bili u zadnje vrijeme jako izloženi velikim kritikama javnosti. Možete li nam sada reći zašto niste došli na okrugli stol u organizaciji Grada Pule? Da, reći ću vam. Nismo došli jer nije bilo nikakve potrebe da dolazimo. Okrugli se stol ne saziva u trenutku kad je naš odgovor nepromjenjiv, već kada se žele razmijeniti mišljenja. To se ne čini kada je mišljenje doneseno i gotovo. Osim toga, ne možete zvati struku na okrugli stol i dati joj 5 minuta vremena da izloži što ima i ne dati pravo replike. Meni je to nezamislivo, to nije okrugli stol, to je nešto što ja jednostavno ne znam definirati. Rekla sam da nećemo doći i to se znalo. Nema razloga da struka bude dežurni krivac za politiku. Znali smo da će nas prozivati, bilo mi je jasno što se desiti, ali znate u čemu je stvar? Znam zašto se borim i nije mi teško dobiti šamar, biti vraćena na poziciju koja možda i nije dobra, ali znam da smo nas trinaestero napravili sve za ono što je dobro za sve nas. Prije svega što je dobro za spomenik, što je dobro za Pulu i što može imati pozitivne dalekosežne posljedice. To je put koji nas vodi na UNESCO-vu listu. Ovo što će nam se desiti je zaobilazni put do te liste.