GASTERBAJTER 348
Piše: Gordan Stojić
Evo me opet istrijanske pičkice. Došao sam ružan u vaše lijepe snove. Prije ponešto godina Franjo Tuđman došao je u Lupoglav na predizborni skup. I u već znanoj maniri, u fazi opće uspjenjenosti rekao Istrijanima da ako im se ne sviđa neka idu. Evo ste i vi mene, Hrvata iz Hrvatske ovih dana pozivali da ako mi se ne sviđa idem iz hrvatske Istre. Što je naravno dokaz da svugdje ima kretena koji ne žele misliti, koji ne vole druge ljude i koji sude iz svoje uzurpatorske pozicije onih koji imaju prava veća od drugih. E vidite istrijanske pičkice, ja se nikoga ne bojim. Govorim glasno, govorim jasno, zbog toga stradam, ali se nikada i nikome neću uvlačiti u guzicu i šaptati mu u uvce ono što on želi čuti. Htjeli vi to ili ne, Istra ne može sama. Teze po kojima treba zazidati tunel Učka su bezvrijedno govnarstvo. Jer nije valjda da je Pero iz Donjeg Miholjca dobar samo kada treba plaćati izgradnju Ipsilona ili prati pjate kod mog prijatelja Iveta Udovića? Jest, dobro vam je jer ima turizma. Dok drugi narodi pate poput Grka ili Tunižana, vama raste dobit.
Ali svi smo mi jedan lanac. I svaki onaj što ima drvenu glavu i njome odbija misliti jednoga dana će se naći u čudu. Evo vam jednostavan primjer istrijanske pičkice. Prošli je tjedan u Siriji otet i brutalno pogubljen Tomislav Salopek. Civil iz Vrpolja, slavonskog sela. Imao je djecu i živio u kući bez fasade pa se išao zaposliti u francuskoj kompaniji koja radi na Bliskom istoku. A sve je to doživio samo zato što naša zemlja ratuje u ime američkih interesa, a protiv islamista.
Što vam želim reći istrijanske pičkice? Islamisti su očito fanatici, opasni i imaju cilj koji opravdava sva sredstva. Utoliko im nije problem otimati civile, spaljivati ih, odrubljivati im glave. Ali nije samo to. Oni su spremni doć u Europu, dignuti u zrak podzemnu željeznicu kao u Španjolskoj. Niti u snu ne želim da se to dogodi, iskreno se nadam da imamo kvalitetne tajne službe koje umjesto da se bave neovisnim novinarima, trebaju otkrivati prijetnje nacionalnoj sigurnosti. Ali pitam vas, istrijanske pičkice, što ako negdje nešto eksplodira? Što ako propadne turizam na sezonu-dvije? Hoće li vas i onda boljeti kurac za sve, hoćete li poput Salopeka ići po tuđim zemljama i ondje prati zahode? I biti u opasnosti da vas tko skrati za glavu?
E vidite istrijanske pičkice. Ovo što se događa u zemlji mora se mijenjati. Tisuće nas, ispravnih, dokazano sposobnih, završili smo na ulici gladni, obespravljeni, ovršeni. Iz kuća se izbacuju ljudi s djecom jer ne mogu plaćati televiziju. Takvo što ne smije se događati u mojoj zemlji i spreman sam učiniti sve da se tome suprotstavim. Zadovoljiti se mrvicama, zgrabiti malo šoldi i poslije reći, ma boli me ona stvar za sve, nije ljudski, nije moralno, nije kršćanski. Ili još gore da vam se dogodi. Prije tri dana poželjela me upoznati jedna žena. A onda mi je ispričala kako joj je muž umro od tumora, ona se razboljela od tumora, ima sina studenta i živi kao pseto. Nitko od nas ne može biti siguran da mu se to sutra neće dogoditi.
Zato istrijanske pičkice, polušajte još jednom moju mantru. Vi imate moć da na izborima mijenjate njih koji nisu dostojni nas i izaberete one za koje mislite da će stvarati bolji i pravedniji svijet. Vi imate moć da im oduzmete ono što su oni nama oduzeli. Nama su oduzeli pravo na rad, a sebi dali Audije, smartfonove, dnevnice. Toliko su nemoralni da su poput nekog sindikata zagrebačkog ZET-a donijeli odluku da se ondje imaju zapošljavati sam njihova smradna dječurlija i rodijaci, a nas ko jebe. Mi neka se snalazimo. Nemojte im dopustiti da oni vladaju vama jer oni nisu vlast, vlast smo mi koji punimo proračun. Oni nikada i nigdje nisu radili, osim po uredima i ministarstvima. Sit gladnome nikada nije vjerovao. Oni, obžderani i naderani malvazijom i teranom nemaju pojma kako je mnogima od nas. A iskreno rečeno, niti ih ne zanima.
Ovom prilikom ću još jednom pozdraviti puležanske gradske činovnike s gradonačelnikom na čelu i upozoriti ih da dok preko Foruma gaze s mobitelima na uhu, dobro paze gdje staju da ne zapnu za neku neravninu. I neka dobro paze da mobitel bude dobro prislonjen na uho da ne bi slučajno neki građanin poželio nekoga od njih nešto pitati.
Vama pak, istrijanske pičkice koje ste me ovih dana protjerivali iz Istre, možda da ste imali moć bih bio u logoru ili na lomači, upozoravam. Dobro pročitajte ovaj tekst. Još nije kasno za promijeniti stil i stav. Bit će kasno kada se pičkice pretvore u pičketine.
