DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel
Ovaj ću tjedan u vezi pobjede prof. dr. Ive Josipovića na predsjedničkim izborima napisati samo jednu rečenicu ili konstataciju: zbog svih onih kojima je jako teška pala njegova pobjeda i u povodu simptomatičnog kašnjenja nekih čestitki, poput one kardinala Bozanića, te imajući u vidu prijetnje talibansko- kršćansko-desničarske provenijencije, uzaludne, jer smo odgojeni da ne varamo, ne lažemo, ne krademo i ne bježimo, valja jasno shvatiti da ne možemo i ne želimo suspendirati niti zdravu pamet niti kršćansku savjest. Mislim da sam dovoljno time rekao. Barem za početak. Pročitajte prethodni pasus nekoliko puta i, kako se nadam, biti će svima jasno o ćemu zborim.
A drugo i ne kanim za sada. Nemoćan sam.
Koliko je teško sjesti i napisati članak ili komentar o bilo ćemu kada se događaju katastrofe poput ove na Haitiju. Koliko su smješne i suvišne sve naše rasprave i svi naši prijepori kada priroda udara tako silovito podsjećajući nas koliko malo zaista težimo i značimo.
Često se, iako imam tridesetgodišnje novinarsko iskustvo, od čega polovica godina u ratnom izvještavanju na Balkanu i drugdje u svijetu, pitam: kako se izvjestitelji, naročito fotoreporteri i snimatelji, mogu snaći pred tim nevjerojatnim prizorima ljudskog stradanja? Neki će reći da je naš novinarski posao okrutan. Ali je nužan. Naravno, uz uvjet da ne banaliziramo žrtve, da ne padnemo u indiferentnost, da se ne ponašamo prema truplima i unakaženim preživjelima kao prema meso koje se baca zvjerima.
Naš novinarski posao nije i ne smije biti eksploatiranje tuđe boli i tuge. Mi smo pozvani izazvati kod vas one emocije koje su potrebne da se kao pojedinci i društvo pokrenemo i postanemo svjesni mjesta koje ljudsko biće zauzima u svemiru. Novinarski nas pošao, najčešće, žalosti, ali nas čini informiranima i spremnima za akciju. Ćut ćete, tako, i vidjeti, da su očajni stanovnici Haitija krenuli raditi barikade leševima u znak protesta zbog sporosti u dovlačenju i podjele vode, hrane i ljekova. Saznat će te o lešinarima koji kradu sve što mogu. Da takvih spodoba ima i u međunarodnim organizacijama. Biti će te obavješteni o mnogim ružnim radnjama. Svejedno, to vas ne smije obeshrabriti ako imate načina da pomognete ili ako razmišljate kako točno pomoći.
Sada je trenutak solidarnosti. Sada je vrijeme sebedarja. Ostavite sada finese i raznorazne kalkulacije. Ako ste osoba s potrebnim i traženim vještinama, dočepajte se nekog vojnog ili sličnog leta i odite tamo. Ako niste ili ne možete, dajte novac Crvenom križu ili Caritasu.
Naravno, možemo se pitati zašto uvijek najteže najebu oni koji su najsiromašniji? Ali u svakoj takvoj analizi treba biti precizan. Borj stradalih je ogroman i udara nas u mozak ta neopisiva bijeda ne samo zbog siline potresa. Stradalih je puno jer su oligarhije i dumping surovog kapitalizma otjerali ljude sa sela u glavni grad gdje pravih uvjeta za život i nema.
Da, siromaštvo (nekako uvijek tako biva) privlači katastrofe. Ali i jedno i drugo mogu i trebaju privući dobre ljude. Ja ne sumnjam da su, na kraju krajeva, svi čitatelji Regionala, ljudi velikoga srca. Zato završavam ovu, inače, nešto kraću kolumnu riječima svetog Augustina: u nužnom - jedinstvo, u dvojbenom – sloboda, u svemu – ljubav. (FOTO: http://www.hck.hr/)
-45x45.jpg){kind=small}
Komentari na članak
Volontario očito ne zna niti pobjedu dostojno obilježiti, a kamoli negativnu kritiku. Caro volontario čak i onima koji nisu glasovali za Josipovića, uvjeren sam, pobjeda Josipovića nije teško pala, ali ti očito živiš u crno bijelom svijetu isključivosti. Josipović je počeo odmah sa gafovima. Uređivanje HTV-ovih križaljki sasvim sigurno nije posao predsjednika. Nadam se da neće nastavati ovako, a bez obzira što nisam glasovao za njega želim mu puno uspjeha i što manje ovakvih gafova, a tebi caro volontario što zaželjeti? Što manje pristranosti i sirovih strasti, a što više objektivnosti i realnog sagledavanja stvarnosti.
Još jedan tekst u kojemu je sve dovoljno rečeno. Bez riječi viška. Ovdje nije riječ o predsjedničkom izborima, nego o tragediji na Haitiju koja - ne daj Bože da se ikada igdje ponovi. Sama vijest o tome trebala je normalne ljude podsjetiti kako je malo potrebno da budu sretni (barem spoznaja da su živi) jer priroda sve može uzeti doslovno u trenu.
Komandante savo pa zar potres na Haitiu nije realnost? Jesi li siguran da si pročitao text do kraja?
luciferu, ja u kope, ti u špade, a volontario se pravi Englez.