ISTRA 1961 OSTALA BEZ JOŠ JEDNE IKONE
Sinonim za NK Istru 1961, jedna od ikona zeleno-žutih Danijel Sponza više nije glasnogovornik kluba. Unatoč činjenici što su mu već na samom dolaskom američki vlasnici bitno smanjili ovlasti Sponza je godinama bio  zaštitni znak svih događanja vezanih za kontakte kluba „s ostatkom svijeta“.

Teško je povjerovati da Glover u svojoj nazovi viziji nema prostor za emociju, da se tek tako rješava ljudi koji su u klubu od „stoljeća sedmog“ i koji su osim što su profesionalci prema klubu gaje i emociju. Sponza je jednostavno bio više od glasnogovornika, radilo se o osobi koja je novinarski i ljudski sazrijevala uz klub, navijala za njega, s mukom preživljavala sve klupske probleme, iskreno se radovala svakom uspjehu kluba i to od najranije mladosti.

Glover ili to ne zna ili smatra da je nebitno. Odlazak glasnogovornika u nekom većem klubu spada u kategoriju tehnički stvari dok je u Istri 1961 klub čije će pressice voditi netko drugi znači još jedna šaka u oko vjernih navijača, starosjedilaca i ljubitelja sporta u Puli. Američkim investitorima i njihovim poslušnicima na čast i slavu.

Odlaskom trenera Gorana Tomića, sada Daniela Sponze u klubu je ostao samo Igor Žiković, no i on se iz dana u dan nesvjesno pretvara u fikus. Stječe se dojam kako su najnovije vratolomije oko odnosa s medijima u kojima se vrti oko Jasmine Devović, kćerke nekadašnje Gloverove glavne „muze i inspiracije“ Sene Devović, (sjetite se nastupne pressice gdje ju je nazvao najboljom radnicom na koju bi se svi trebali ugledati) koja je otišla „bez riječi i bez pozdrava“ potaknuti prevelikim hvalospjevima sada već bivšem treneru Goranu Tomiću i sportskom direktoru Igoru Žikoviću.

Ego ljudi iz uprave NK Istre 1961 teško se nosio s  činjenicom da su samo dva čovjeka u par mjeseci napravili ono što oni misu mogli niti mogu, što zbog znanja, što zbog loše karizme koju vuku za sobom. Neobjašnjivo je ponašanje uprave kluba prema svima, od navijača Demona, do čistačice.

Nogometašima, treneru, osoblju strogo je zabranjeno kontaktirati s medijima ako to ne prođe kroz ruke Jasmine Devović i potom naravno Michaela Glovera, koji radije uz brojne prevoditelje čita pitanja postavljena rezervnim vratarima nego da razmišlja o travnjaku, približavanju ljudima. Reklo bi se "ljudi moji pa tako je i u Realu". Možda je, ali Real bar ima travnjak. njih dvadeset minimalno...Sve je izmišljeno čisto da netko od upitanih ne progovori istinu ili ne daj bože pohvali trenera, i direktora.
 

Sponza više nije na Drosini, ljude iz kluba se zbog toga ne uzbuđuju previše,  jedan domaći više ili manje koga to briga. Sreća u nesreći je to što Daniel Sponza ima čvrstu i uspješnu novinarsku karijeru i egzistencija mu ne ovisi o NK Istri 1961, no Glover i njegov pobočnik Karaselimović i dalje srljaju, uvjereni da rade što znaju.

U ime Regional Expressa zahvaljujemo Danielu Sponzi jer je se uvijek nalazio u nezavidnom položaju kada su američki vlasnici, ili pak Sead Karaselimović odlučili voditi rat s našim portalom.

Normalnom umu teško je povjerovati koliko su puta samo i isključivo radi nas vlasnici kluba mijenjali pravila oko akreditacija, izmišljali, smišljali, kemijali sve i svašta samo da nam uskrate pravo pristupa na stadion. Regional Express je vlasnik i portala Sport Istra i to im je bio trn u oko. Sponza s kojim smo prijatelji gotovo 30 godina morao je ulaziti u sukob s nama, zašto? Zato da bi Sead Karaselimović pokazao svoju operativnu moć i snagu.

Nakon svega ostaje gorčina, a gospodi koji vode „naš klub“ želimo da  nađu nekog mudrog, pametnog, sposobnog, poniznog i odanog koji će za male , neredovne novce,  bespogovorno ispunjavati njihove poteze, mada će u regiji koju nit poznaju niti žele upoznati naći malo ljudi s takvim karakteristikama.  (Nenad Marjanović Fric)