10 PITANJA KANDIDATIMA ZA GRADONAČELNIKA PULE
Za ove lokalne izbore odlučili smo da svim kandidatima za gradonačelnika Grada Pule postavimo istih 10 pitanja i zatražimo njihove stavove o važnim gradskim temama i njihova rješenja koja nude. Do sada smo objavili odgovore i razgovore sa Zlatkom Devedžićem, Filipom Zoričićem, Majom Šarić, Sanjom Radolović, Dušicom Radojčić, Mirkom Jurkićem, Elenom Puh Belci, a danas, na kraju, na redu je Goran Matić, kandidat Radničke Fronte.

Goran Matić, prvostupnik je komparativne književnosti, programer i IT-evac, politički analitičar i komentator, žestoki kritičar aktualne IDS-ove vlasti te dugogodišnji aktivist u borbi za radnička prava, očuvanje okoliša i demokratizaciju upravljanja, a protiv privatizacije i komercijalizacije javnih usluga i dobara, od visokog obrazovanja do pulskih plaža. Član je Radničke fronte lokalne organizacije Pula od njenog osnivanja 2015. godine.

MUZIL

Što se Muzila tiče, najbitnije mi se čini - malo stati na loptu. Oko Muzila se nekako stalno forsira taj osjećaj hitnosti, kao da odgovor na pitanje “što s Muzilom” moramo dati odmah sad. Muzil treba gledati kao vrijedan prostorni resurs lokalne zajednice za generacije koje dolaze iza nas, a ne ga predati prvom koji skupi “investitore” i jednim potezom izgradi neku svoju “grandioznu viziju” na površini jedne petine grada. Muzil još niti nije (službeno) otvoren građanima Pule, dajmo napokon i njima pravo da razvijaju svoje vlastite vizije, za što se kroz građanske incijative borimo već godinama. 

Danas nam, recimo, trebaju kapaciteti za smještaj starijih, možda se može krenuti od toga. Ukratko, želimo organski i demokratski razvoj, ne samo Muzila, nego i svih ostalih prostornih resursa lokalne zajednice koje moramo planirati na način da najbolje odgovaraju na potrebe lokalnog stanovništva, a ne kako bi najbrže napunili džepove globalnih špekulantskih investicijskih fondova. Zaključit ću riječima kojima je Pulska grupa završila svoj tekst posvećen Muzilu u zborniku “Grad postkapitalizma”: “Muzil prvo treba otvoriti, pa upoznati, a tek onda planirati!”
 
KAŠTIJUN

Očito je da je ŽGCO Kaštijun smrdljiva katastrofa, a pitanje njegove sanacije dominira političkom raspravom, iako u svojoj biti uopće nije politička. To se vidi i po tome što svi odgovaraju isto: to je problem koji jednostavno treba riješiti, kako god. Neki se razbacuju naštrebanim tehničkim terminima i opcijama, neki bi sve jednostavno “ostavili struci” (kao da i ovo rješenje nije odradila neka struka), ali Radnička fronta će uvijek inzistirati na tome da se govori o temeljnim uzrocima problema, a on i u ovom slučaju leži u potpunoj isključenosti lokalnog stanovništva iz odlučivanja o svojim sredinama i životima. Kaštijun je klasičan primjer što se dogodi kada vlasti uporno aktivno i bahato ignoriraju dugogodišnje napore lokalnog stanovništva, zainteresirane i stručne javnosti da sudjeluju u odlučivanju. U rješavanju ovoga problema ne smijemo ponavljati greške koje su ga i stvorile: više nikada nikoga ne smijemo isključiti iz traženja rješenja, nego skupiti sve glave kako bi zajedno riješili to pitanje.

PARKING

Pitanje parkinga treba promišljati u sklopu većeg prometnog sustava, a njega planski i dugoročno razvijati uzimajući u obzir - osim potrebe prometnog rasterećenja centra - i očitu nužnost tranzicije prema budućnosti bez fosilnih goriva. Modela i takozvanih primjera dobre prakse ima nebrojeno, potrebna je samo politička volja da se pokrene široka demokratska rasprava o novoj prometnoj strategiji. Tu će čak puno bitniju ulogu od parkinga imati javni prijevoz, odnosno njegova praktičnost i pristupačnost svima. Zato se RF zalaže za što pristupačniji gradski javni prijevoz kao i obnovu gotovo potpuno nestale mreže prigradskog i međugradskog javnog prijevoza. 

BRODOGRADNJA

Radnička fronta Pula od doslovno prvog dana otvoreno i beskompromisno podržava borbu radnika i Stožera za obranu brodogradnje Uljanik. Jedini smo govorili ono što je danas svima očito: brodogradnja je bila djelatnost koja je za sobom vukla praktički kompletno pulsko gospodarstvo, a žrtvovana je zbog turizma i nekretninskog biznisa čija se zarada neće - poput Uljanikove - preliti u plaće tisuća Puležana, nego će od njih profitirati šačica jakih igrača i međunarodnih korporativnih fondova.

Da nije bilo radničke i političke borbe, danas ne bi bilo više nikakvog Uljanika. Zato me silno raduje što je, kao rezultat uporne borbe Stožera za obranu brodogradnje, u Uljaniku očuvan i ovaj zametak brodogradnje kojem jednostavno moramo pružiti punu podršku u obnovi stare slave. Pod izlikom “prihvaćanja realnosti”, s glumljenom suzom u oku, neki priželjkuju blitzkrieg prenamjenu i oduzimanje prostora Uljaniku, no Radnička fronta će se oštro suprotstaviti takvim namjerama.

TURIZAM

Već smo rekli, turizam ne može biti temelj jedne zdrave ekonomije. Morala se dogoditi pandemija da bi sad svi shvatili ono što ljevica već godinama upozorava: da je turizam prenestabilna grana da se na njoj gradi gospodarstvo. No nije nestabilnost jedino što turizam čini neusporedivo lošijim u usporedbi s proizvodnim djelatnostima, poput brodogradnje. Monokultura turizma nam donosi i stambenu krizu, nestabilnost sezonske ekonomske aktivnosti i sezonskih poslova, katastrofalne radne uvjeti, maksimalnu eksploataciju i bezobrazna kršenja radničkih prava, puno manju stopu zadržavanja stvorene vrijednosti unutar lokalne zajednice, i tako dalje. Dakle, turizam je okej, ali nipošto ne kao dominirajući sektor gospodarstva. Uloga turizma u makroekonomiji trebala bi biti slična njegovoj ulozi u životu srednjoškolca: da si zaradiš džeparac i da ti dovede “dobre bendove”, odnosno kulturno obogati i osnaži lokalnu zajednicu. I to je to, o turizmu ne smijemo biti ovisni, inače nam ne gine da skončamo u vlastitom gradu kao “građani drugog reda”.

KULTURA

“Kultura” je strašno širok pojam, pa mi ne preostaje nego biti jako načelan u odgovoru. Čini mi se da su i u kulturi trenutno u fokusu pitanja radničkih prava. Kulturni sektor je prepun prekarijata: ljudi koji su zaposleni na nesigurnim i nestabilnim, često i slabo plaćenim radnim mjestima, često čak i u situaciji samoeksploatacije. Za zdravu kulturnu i umjetničku proizvodnju ključna je autonomija, od “politike”, ali i od tržišta. No prije svega od gladi. Pod hitno moramo promisliti modele financiranja kulture i generalnog položaja kulturne radnice u kotačićima kulturne proizvodnje.

SPORT

Politika se mora baviti interesima najšire zajednice, a u interesu najšire zajednice je - gotovo isključivo - amaterski, masovni sport kojim se može baviti svatko tko poželi. Tako da ćemo mi fokus staviti na jačanje komunikacije s amaterskim klubovima i udrugama kako bi im pružili podršku u nastojanjima za širenje i poboljšanje uvjeta amaterskog sporta, zatim ćemo dalje razvijati javno dostupnu rekreaciju na otvorenome te dugoročno u suradnji sa sportskim akterima raditi na potpuno besplatnim amaterskim sportskim i rekreacijskim aktivnostima za svu djecu. Cilj je imati što više zdrave i aktivne djece koja će se sportom baviti iz ljubavi, a ne zbog pritiska rezultata i izvrsnosti.

Konačno, kao javna ustanova zadužena za sportske objekte u nadležnosti Grada, Pula Sport, kao uostalom i sve ostale javne ustanove, treba demokratizirati te bi oni koje sada nazivamo “korisnicima”, tj. mnogobrojni sportski klubovi i udruge trebali biti ti koji odlučuju o svojim potrebama u gradskim prostorima koje koriste i njihovom razvoju, a ne da to umjesto njih rade, kako je to praksa, stranački aparatčici iz vladajuće većine koji sa sportom imaju utoliko veze što su unutarstranačkim natjecanjem osvojili upravljačku poziciju u javnoj ustanovi. 

NAJVAŽNIJI PROJEKTI KOJI BI SE TREBALI POKRENUTI U SLIJEDEĆE ČETIRI GODINE

Moram prvo reći da mi se čini kako RF od svih drugih opcija razlikuje to što se ne postavlja prema gradu na taj način, “izaberite me jer ja imam viziju svega zamislivoga”. Nemoguće je da ja (ili bilotko od protukandidata) najbolje zna sve, od toga gdje treba i treba li garaža do što da se radi s periskom ili kako bi trebao izgledati spomenik Mati Parlovu. O svemu tome ćemo puno bolje odluke donijeti svi zajedno kroz demokratsku raspravu i u konačnici odlučivanje. Zato je radikalna demokratizacija glavni “projekt” RF-ovog programa. Ja nisam ušao u politiku da bi nametao svoje privatne vizije jednom gradu od 60 tisuća stanovnika, oni bi trebali odlučiti koji su to “najvažniji projekti”, a ne ja ili čak članovi moje stranke.

Meni se pak čini, da bi odmah trebalo početi s rješavanjem stambene krize - izgradnjom javnog stambenog fonda kojim će se uvesti stabilnost na tržište nekretnina, gospodarske krize - obnovom brodogradnje u i oko Uljanika kao glavnim pokretačem, uz niz drugih projekata poput “digitalizacije u službi demokracije”. Naime, svi govore o digitalizaciji i novim tehnologijama, no kao da nitko ne primjećuje kako se one vrlo lako mogu i zloupotrijebiti, za nadzor, za manipulaciju, propagandu ili cenzuru. RF digitalizaciju želi provoditi u suprotnom smjeru, u suradnji i dijalogu s korisnicima razvijati platforme za istinsku e-demokraciju i radikalnu transparentnost kroz otvorene podatke, pri čemu je ključno ne zaboraviti na “digitalno isključene” dijelove populacije i sustavno financirati programe digitalnih i medijskih edukacija. 

PULA DANAS - PULA SUTRA

Pula će i sutra, baš kao što je i danas, sigurno biti prelijepo mjesto za život. Ali nakon izbora će sigurno biti malo demokratskije jer će gradsko vijeće biti dosta šarenije. Ja se nadam da će se tu naći i “crveni” RF kako bi Pula sutra mogla biti i poštenije, pravednije, demokratskije i otvorenije mjesto. Mi želimo vidjeti grad koji odlučuje u neprestanoj komunikaciji sa svojim stanovnicima, koji savjesno, demokratski i dugoročno planira svoju održivu budućnost za generacije koje tek dolaze.  

PORUKA KANDIDATA ZA GRADONAČELNIKA PULE

Čestitam i zahvaljujem svakome tko se potrudio pročitati ovaj intervju do kraja, nadam se da niste zažalili. Pozvao bih radnice i radnike da izađu na izbore, da promijene napokon tu tragičnu činjenicu da nisu niti jednim zastupnikom zastupljeni u istarskim političkim tijelima, dok istovremeno radnici čine ogromnu većinu društva. Svi smo mi radnici, ne samo “muškarci u trlišima”: potplaćene radnice u trgovini, sezonski radnici u turizmu, prekarne radnice u medijima i kulturi, obrazovanju, zdravstvu, komunalnim poduzećima, zaposleni ili nezaposleni, radno aktivni ili umirovljeni...

Ako i nisam vaš odabir u utrci za gradonačelnika, pozivam vas da ipak razmislite da svoj glas na drugim listićima date listama RF-a za Gradsko vijeće Pule i Skupštinu Istarske županije. Od presudne je važnosti da se u politička tijela napokon unese perspektiva radne većine društva, kao i da se počnemo uopće usuđivati misliti i “izvan okvira” dogmi kapitalizma o rješenjima za neke goruće “nerješive” probleme jer najveće probleme ovoga sustava nećemo moći riješiti, ako ga ne počnemo mijenjati.

(REX)