KAKO SE GRAĐANIMA NUDI „KRUH OD IGARA“
Piše: Vladimir Kapuralin
Vraćajući se prošlog tijedna vlakom iz Pariza, prizori iz okoline dostupni oku koji su slijedili jedni druge, asocirali su me na, na neke aktualne trendove iz domaćeg okruženja. Naime lokalna se vlast u Istri već godinama trudi iz petnih žila, da privuče bijelosvijetske investitore, ne opterećujući se time kako su došli do svojeg bogatstva, nudeći im pod konjukturnim uslovima, ogromne površine najkvalitetnije istarske zemlje za gradnju golf igrališta i pratećih objekata. Paralelno s time, ta ista vlast nastoji uvjeriti domicilno stanovništvo, kako je taj trend, pa skoro «čarobni štapić» koji bi trebao riješiti sve naše nedaće i omogućiti svima nama, «a ne samo njima» lagodan i prosperitetan život. Dakle antički Panem et circensis modificirao bi se kod nas, u suvremeni «kruha od igara». Pri tome se nudi ili mašta o programu od čak suludih 28 golf igrališta i pratećih obijekata, koje bi navodno trebalo izgraditi u Istri. Suludih zato jer riječ megalomanski nije dovoljna da opiše razmjere takva razmišljanja, jer se golf igrališta i prateći obijekti ne mogu graditi na površinama reda veličine nogometnog igrališta.
Kad sam stigao kući uzeo sam papir i olovku i izveo slijedeću improvizaciju.
Ako površinu Istre koja iznosi 3.160 km2, podijelimo sa 28 golf igrališta koje bi trebalo graditi u Istri, onda bi njihova gustoća iznosila, jedno golf igralište na svakih 112 km2 površine.Što dalje slikovito znači da bi bilo jasnije, na svakom četverokutu sa stranicama 10x11 km u Istri bilo bi u prosjeku jedno golf igralište.
Ako bimo tu gustoću preslikali na neke Evropske zemlje, dobili bi slijedeće rezultate.  U Češkoj i Slovačkoj zajedno, ili nekadašnjoj Čehoslovačkoj trebalo bi biti 1.141-no golf igralište, u jedinstvenoj Njemačkoj 3.185, u Belgiji 272, u Austriji 748, u Francuskoj 4.914, u Italiji2.684, u Grčkoj 1.185, Madžarskoj 803, Španjolskoj 4.506, Porrtugalu 818. Što ukupno čini brojku od virtualnih preko dvadeset hiljada golf igrališta.
Te sam zemlje naveo zbog toga što sam sve njih, a neke i više puta proputovao, kortisteči cestovni ili željeznički prijevoz, dobro upamtivši prostranstva u granicama vidokruga. Pri tome na svim tim putovanjima nisam primjetio niti jedno golf igralište, što bi bilo gotovo nemoguće da su ona «posijana» onom gustoćom koju lokalna vlast kani postići u Istri. 
Ali je u tim zemljama primijetan veliki stupanj iskoristivosti raspoloživih obradivih, ili za ispašu pogodnih površina, ustvari u potpunosti. Zavisno od geomorfnih i klimatskih uvjeta, na njima se proizvode: žitarice, uljena repica, povrće, vinova loza, masline, ili služe za ispašu brojne stoke na otvorenom. Što upućuje na zaključak, da je takav vid korištenja tla rentabilan.
A kod nas u Istri gdje su geomorfne prilike puno skromnije nego u navedenim zemljama, da ne spominjem one meterološke, želi se ionako malobrojne kvalitetne površine poput onih na Marleri ili dolini Mirne, pa i staništa visokovrijednog tartufa, uništiti izgradnjom nepotrebnih 28 golf igrališta i pratećih objekata sa apartmanima, koji neće biti u funkciji istarskog čovijeka. Ali na kojima će građevinski lobiji i ostali domaći i bjelosvijetski novčari umnažat svoje bogatstvo, na uštrb nas građana Istre, kojima nam se može dogoditi, da u ljetnim mjesecima nebudemo imali ni dovoljne količine pitke vode, zbog velikih potreba golf igrališta. Tu treba dodati i potencijalno zagađenje tla i podzemnih voda velikom upotrebom štrtnih kemikalija nužnih za tretiranje travnatih površina.
I sve se to događa usprkost činjenici, da ukupna svijetska proizvodnja hrane nije u stanju zadovoljavajuće riješiti prehranu ukupnog svijetskog stanovništva, odnosno iskorijeniti glad u svijetu. I ozbiljnih upozorenja ljudi iz struke, da je u zadnjih 20.ak godina, bespotrebnom preizgrađenošću nepovratno izgubljena jedna petina obradivih površina. Taj se podatak odnosi na Hrvatsku, ali za pretpostaviti je da taj omjer vrijedi i za Istru, ako nije i veći. Na primjer kolike su površine samo izgubljene, dok se ne makne «Rockwol», ili ako projekt «Kaštijun» bude izgrađen na poziciji ili u obimu koji je predviđen.
Međutim kako «psi laju, a karavane ipak prolaze», a bijelodano je da nam to ipak neće riješiti nitko osim nas samih, za što u ovom trenutku još uvijek nema dovoljno klasne ni socijalne svijesti, ne preostaje nam nego da čekamo još brutalnije udarce sa svim posljedicama koji će neminovno uslijediti, kako bi se konačno probudili.