PRESS KONFERENCIJA U INK-a Danas je u foajeu INK-a održana press konferencija povodom svečane premijere predstave ''Glorija'' u petak,8.ožujka u 20 sati. Predstava je nastala u koprodukciji INK-a Pula i Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, a u režiji Damira Zlatara Freya, čestog gosta u Istri i Puli. Glavnu ulogu u predstavi igra pulska glumica Helena Minić, dok su joj partneri u predstavi Mijo Pavelko,Jan Kerekeš,Ivica Pucar,Robert Ugrina, Zvonko Zečević, Zdenko Brlek i Sofija Cingula. Ravnateljica INK Pula Gordana Jeromela Kaić je rekla da su oba kazališta spojila sve ono najbolje što imaju i da glumci imaju šansu da igraju u najzahtjevnijim ulogama ovakvim zajedničkim predstavama.Redatelj predstave Damir Zlatar Frey je naglasio da mu je ovo bila jedna od najtežih predstava u njegovoj karijeri, a svakako u zadnjih deset godina, naglasivši da su kroz predstavu svi mnogo naučili jedni od drugih, tako da je došlo do sinergije glumaca, redatelja i dramaturgije. Osim toga je izjavio da je slučajno ova predstava izišla baš sada kada se dešavaju sve ove stvari oko crkve, ali i oni i glumci su u predstavi vidjeli samo jednu stvar, a to je ljubav, i nikakve druge konotacije se ne vuku kroz nju. Naročito uzbuđenje predstavom vladalo je kod Helene Minić, glavne glumice koja je bila naprosto oduševljena i predstavom i svojim prijateljima glumcima, za koje je rekla da se u sve njih zaljubila i da sada samo čekaju svi skupa da to njihovo dijete (Glorija) izađe van na pozornicu. Najmlađi član ekipe Jan Kerekeš je na to dobacio:''Moram samo ženi da javim da imamo dijete''. Inače svi glumci su oduševljeni i režiserom i predstavom, ali i ovakvim suradnjama između kazališta. Inače osim svečane premijere u petak, 8.ožujka,predstava će igrati i na maloj sceni INK-a u subotu,9.ožujka, nedjelju 10. i utorak 12. ožujka, sve izvedbe su u 20 sati. Radnja ''Glorije'' smještena u jednu otočku, dakle relativno izoliranu župu, priča je o pokušaju mladog svećenika da u krizno poratno vrijeme lažnim “čudom” učvrsti poljuljanu vjeru. Stoga časnu sestru Magdalenu, a bivšu cirkusku umjetnicu Gloriju, stavlja na oltar u crkvi umjesto Bogorodičina kipa. Ali očekivano “čudo” prometnut će se u neuspjeh, odnos don Jere i Glorije u ljubav čija nemogućnost i okrutnost vraća Gloriju nazad u cirkus gdje i pogiba. Osudivši svojim skokom u smrt svaki dogmatizam i totalitarizam. Danas pak, Glorija oslobođena bilo kakvih ideoloških predznaka, ali uvjerena u nemoć svake ideologije, prepoznaje i ovo vrijeme, vrijeme koje mi tako rado zovemo našim, kao vlastito – dokazujući svoju nedvojbenu pripadnost suvremenom upravo postavljanjem pravih, ključnih pitanja našeg doba. A to je prije svega pitanje identiteta i sposobnosti da se (ne)izborimo za nj, zatim pitanje da li je u ovome danas koje je ostalo zakinuto za bilo koju vrst Utopije ljubav uopće moguća (kako ona romantična kakva se rađa između Glorije i don Jere, tako i ona u obitelji koja također ne odolijeva: ona Glorije i njenog oca), te pitanje manipulacije nemoćnim pojedincem od strane zatvorenih moćnih sustava. Ovaj dramski mirakul u šest slika, kako ga je sam autor podnaslovio, upravo je sjajan teatarski izazov redateljskoj poetici Damira Zlatara Freya. Frey snažnim slikama, tu dramu otvorene strukture prostora izmješta likovno i značenjski u teatarsko mjesto zaigranosti i zapitanosti gdje se ponajprije poseže za onim ludističkim elementima ove drame. Otvarajući pri tom “Gloriji” i vrata budućih vremena.” . Dorijan Vrkljan
