SPECIFIČNO HORTIKULTURNO UREĐENJE
Mornaričko groblje u Puli je od svog osnivanja 1862. do danas imalo specifični hortikulturni tretman, kojim se izdvajalo iz svoje tada još puste okoline. Ono je, po Orbaniću, u tom pogledu pratilo buran razvoj grada, koji je bio pun lijepih kuća, vila, širokih ulica, šetališta i parkova, a većina stambenih i vojnih objekata bila je okružena bogata zelenilom. To se bogatstvo zadržalo do danas, posebno zimzelene vrste, koje su davale Puli sjaj srednjoeuropskog grada.
Marinefriedhof je sačuvao najosnovnije elemente vanjskog izgleda autentičnih primorskih grobalja, a tijekom vremena pratile su ga i brojne nedaće, posebno zbog neredovitog neodržavanja. U vrijeme kad je osnovan nalazio se na usamljenom položaju, što je u brzoj urbanizaciji uskoro nestalo. Visok kameni zid, kao zagonetna potvrda izoliranosti, i njegovi čempresi, simboli večnog mira i poštivanja čovjeka u prolaznosti života, bile su mu glavne značajke. Uz to, objekt se uklopio u pejsaž kraja, što je određeno i pristupom zelenilu i tlu na kojem je posađeno.
Kod izbora zelenila, po Zidariću, vodilo se računa da to budu specifične vrste koje će odražavati ambijent trajnog ljudskog počivališta. Uz to, trebale su se lako održavati, nisu smjela oštećivati mjesta ukopa te su morale biti prilagođene klimatskim prilikama ovog podneblja.
U 1866. godini Mornaričko groblje se počelo uređivati u maniri parkovnih elemenata, po uzoru na veća groblja ovog dijela Europe. Te je godine završena sadnja prvih čempresa, prema shemi rasparceliranih grobnih polja i šetnica. Utjecaj florne arhitekture niza lijepih parkovnih cjelina podignutih u gradu i okolici prenijet je i na Mornaričko groblje. Posebno se izražavalo u jačem unošenju crnogoričnih biljaka, egzota, palmi, južnjačkih flornih elemenata te raznih cvjetnica. Najveći dio ovih dekorativnih i novih flornih elemenata donosili su visoki K.u.K. mornarički časnici i mornari, koji su koncem 19. stoljeća otkrivali mora i oceane svijeta. Tada se po prvi put javlja jača sadnja borova, jela, cedrova, čempresa, sekvoja i mnogih drugih. Pritom se poštovala stroga selekcija koju bi provel Uprava groblja, a čija je svrha bila spriječiti da se u skladne ritmove zelenila unosi vegetacija primjerena drugim, pretežno kontinentalnim grobljima širom Austro-Ugarske. U pravilniku je postojao i „grobljanski red“, a po odobrenju uprave uvažavala su se i htjenja građanstva za unošenjem sadnica.
Od osnutka groblja na njemu su do 20-ih godina 20. stoljeća zasađene brojne sadnice. Među stablašicama najzasupljeniji je čempres, koji je odabran jer mu se korijen ne širi na grobna polja. Važan je faktor bio dug život biljaka, čiji rast nije smio narušavati smiraj onima koji su bili ispraćeni na posljedni počinak.
U nižoj sadnji odabrana je žumara, jedina vrsta palme na europskom kontinentu, a nalazi se na jadranskom otoku Lokrum. Ona je u osmišljavanju pejsaža zbog svojeg prikladnog ritma rasta već odavno zapažena, a krasi je vitka kosmata stabljika i tužno rasparana krošnja, tajanstvenog titranja i šuma, i teško opisiva zelena boja. Kalina je zimzelena stabljika, uzgojena kao hortoforma iz Japana. Vrlo je pažljivo unošena i to samo na posebna mjesta, gdje je svojom lirski zaokruženom krošnjom i jakim mirisnim cvijetom doprinosila osjećaju čistoće i prozračnosti prostora. Pored ostalih, na Mornaričkom groblju je čest šimšir ili zimzelen, u obliku grma, koji je stvarao jače kontrastne niže slojeve zelenila, a javlja se uz pojedina grobna polja ili između njih. Juka, streličastog lista, obogatila je kompletnu postavu zelenila na grobljanskim poljima. Bršljan je bio nevjerojatno poštivan, iako je neprimjetno, ali uporno osvajao sve što mu je bilo na putu: kamen, tlo, stabla i građevine. Omekšavao je nelagodnost koju u grobljanskoj sredini proizvodi svekolik teksturalni sadržaj i utapao je u zajedničku prilagodljivu harmoniju.
Današnja vegetacija na Mornaričkom groblju nekontrolirano je unešena između dva rata, a posebice poslije Drugog svjetskog. Kontrola sadnje oslabila je nakon predaje Pule Jugoslaviji, a grobljanska su polja zapuštena. Još 1988. nadgrobni spomenici i ploče bili su obrasli u korov i makijsko grmlje, a stabla čempresa omotana bršljanom, zbog kojeg su neka bila polusuha, a mnoga se potpuno osušila.
Programom uređenja koji je razradio dipl. arh. Slaven Cetina, u suradnji sa stručnim službama i uz oslonac na vrsnu studiju dipl. inž. šumarstva Vjenceslava Zidarića, i u hortikulturnom je pogledu groglje dovedeno u uzorno stanje.
Čempresi na mornaričkom groblju spadaju u najstarije u Puli, a svojim bujnim i tamnim krošnjama značajan su doprinos mediteranskom koloritu grada. Uz to, dijelu obližnje stambene zone služe i kao zaštita od buke i zagađenja Tvornice cementa.
U posljednjem nastavku feljtona „Uređenje Mornaričkog spomen-groblja“
Tekst napisao: Branko Perović
Fotografije: Lorena Križanac
Uredio: Diego Bosusco Ptica
