GASTERBAJTER
Piše: Gordan Stojić
Zaista mi nije jasno kako većini nije jasno da predsjednički izbori ne predstavljaju ništa. Da je riječ o farsi kojom se troši nemilice novac poreznih obveznika, a da ta funkcija u konačnici nema težinu. Naravno, mogla bi imati kada bi predsjednik unatoč ovlastima, bio moralna vertikala društva i zaista nastojao svakodnevnim javnim istupima i upozoravanjima na pogreške i nepravde, animirati narod da se bori za sebe. Jer on nije predstavnik guzonja već naroda. Ali mi u vrhovima vlasti imamo okoštale i umrežene partijske oligarhije s pripadajućim uhljebima i lezilebovićima koji podržavaju iščašeni sustav u kojem njima nije dobro, ali je bar nekako i savršeno ih se ne tiče što je stotinama tisuća nikako. No, uporno postavljam pitanje, a što je s narodom? Zašto šuti, u strahu sere u gaće i prihvaća svoju sudbinu? Kako je moguće da danas primjerice u Skopju na ulicama prosvjeduju studenti, a naši šute. Dizali su graju zadnji puta kada je SDP trebao smijeniti HDZ pretvarajući se tako u dvojnike braniteljskih slugana tajnošpijunskim elitama koje bi sad i formalno htjele vlast. Nitko do narod sam neće načiniti promjene. Jer preduboka je kriza i previše onih koji gladuju da bi imali opravdanje za nečinjenje. Odnosno, ako i čine, čine na prljav, nedostojanstven i po sve nas štetan način. Sluganski, ponizno, pseće umilno. Okreće mi se želudac od svega.
Pogledajte samo društvene mreže. Ja se zaista pitam je li većina ljudi u zemlji zaposlena kao doušnici tih smradnih tajnih službi ili su kroz godine svladali disciplinu neuravnoteženog harangiranja kojima se neprestano te službe služe, pa se zgražam nad onim što se može pročitati. Svaki iz svoje busije, ovisno o političkim preferencama, sipa otrov protiv ovoga ili onoga. Riječ je o tonama i tonama smeća, manipulacija, neargumentiranih napada, otvorenih laži. Kao da smo zreli da nas se zatvori u specijalizirane klinike kako bismo bili eliminirani iz društva da više ne činimo štetu budućim generacijama. Jer realno, oko čega ili bolje rečeno koga se ljudi žeste? Sve su to iste grupacije elitista koje već četvrt stoljeća grabe i slast i mast na grbači gupog naroda. Ne odriču se privilegija, povećavaju sebi stranačke apanaže i nemilice troše pare na predizborne kampanje ili besmislene urede i agnecije kad se domognu vlasti. Naravno da novac nisu zaradili kopanjem njiva i sađenjem krumpira kojeg su poslije prodali, nego grabe iz kazana. Josipović, Kujundžić, Kolinda, sve su to svim premazima gadosti premazani igrači koji žive na našim grbačama. Tek su ovi iz Živog zida novi i nekompromitirani premda im tek treba vremena da odrastu.

Nitko ne priča o tome da su političke nomenklature, pa i njihovi predsjednički kandidati, upropastile državu i prevarile narod. Jer u ime koga je stvarana država? U ime onih koji danas gladuju, obilaze burze ili djecu ispraćaju u inozemstvo? Dovoljno je virnuti u imovinu predsjedničkih kandidata pa da bude jasno da je riječ o milijunašima. Zanimljivo, niti jedan od tih milijunaša nikada nije radio u realnom sektoru. Sve su zaradili na našim grbačama.
Potpuno svjestan manjkavosti i neiskustva Ivana Vilibora Sinčića, ali ne vidim da bi ikome drugome mogao dati glas na izborima. Oni koji su me jednom naguzili, ne zaslužuju drugo do moj prezir. Budući da pretpostavljam da mali neće u drugi krug, dobro ću razmisliti. Ili uopće neću izaći na izbore u tom krugu, ili ću na listiću nacrtati golemu nulu. A kao javna osoba, pozivam svakoga od vas, tko mi vjeruje ili s uvažavanjem čita moje tekstove da učini isto.