ORDINACIJA dr FRICA
Ovo vrijeme sveopće nogometizacije društva malo ću se priključiti euforiji koja vlada u svijetu i okolici. Namjerno stavljam okolicu, jer kod nas nogomet nikada nije samo nogomet. To je društveni fenomen, kolektivna terapija, ideološki ring i pozornica na kojoj se svi pokušavaju pronaći. I babe i dede odjednom znaju formacije, VAR pravila i tko bi trebao igrati lijevog beka. U toj općoj groznici sebe pronađu i nacifašisti i rasisti i komunisti, svatko traži svoj transparent, svoj slogan i svoju istinu na tribini.
Oblici navijanja godinama se mijenjaju, ali se istovremeno zaoštravaju ikonografija i retorika. Sve je glasnije, tvrđe i agresivnije. U Hrvatskoj se nakon svakog boda i svakog prolaska iz kola u kolo pojačavaju zvukovi Marko Perković Thompson, njegov bend se vraća s godišnjeg i već kreću pripreme za doček – čega god. Nije ni važno radi li se o medalji, četvrtfinalu ili prijateljskoj utakmici protiv nekoga tko ne zna pokazati Hrvatsku na karti. Bitno je da se pojača razglas i da krenu domoljubni refreni.
Negdje paralelno s tim, kao da živimo u filmu. "Pentagon je objavio četiri nova zapisa povezana s neidentificiranim letećim objektima, u sklopu šireg postupka skidanja oznake tajnosti s materijala koji se odnose na neobjašnjene pojave na nebu. Američko Ministarstvo obrane navodi da su materijali dio neriješenih slučajeva, što znači da nadležna tijela zasad ne mogu donijeti konačan zaključak o prirodi opaženih pojava."
Sve je u svijetu danas nekako objašnjivo osim nekoliko stvari osim nogometa, postojanja vanzemaljaca i sve većeg broja nogometaša 30 plus koji i dalje igraju na vrhunskoj razini. Mi u Istri pratimo sve – Luka Modrić, Cristiano Ronaldo, Lionel Messi – i to na velikim ekranima. No pritom ne smijemo zaboraviti jedan lokalni fenomen.
Naš veteran koji organizira ekrane i te događaje, kolega novinar Daniel Sponza, traje duže od svih tih veterana zajedno. Sve vlasti u gradu Pula koristile su njegove usluge i to valja primijetiti kao poseban fenomen. Sjetite se samo onih ekrana iz devedesetih – dvadesetak televizora poredanih jedan do drugoga, scenografije “7 noći”, “Varošijade”, “Malavizije”, pa do današnjih LED ekrana s vrhunskom rezolucijom. To je već više od trideset godina nezamjenjivosti.
Sve se mijenja, političke garniture dolaze i odlaze, navijačke mode se mijenjaju, parole postaju tvrđe, društvene mreže luđe, ali Sponzinjo je i dalje tu. Kod njega nema etikete da je radio za ove ili one. On zna spojiti ekrane, zna organizirati prijenos, zna dogovoriti koncert Bruno Krajcar i to radi desetljećima gotovo bez greške. Skidanje kape, definitivno.
(NMF)
