Davor Rostuhar se javio pulskim gimnazijalcima s Antarktike!

ZANIMLJIVO ISKUSTVO IMALI SU DANAS GIMNAZIJALCI IZ PULE
U četvrtak, 21. prosinca, učenicima trećih razreda Gimnazije iz Pule s Antarktike se javio Davor Rostuhar! Točno u 10 sati nazvao je prof. Željku Lakić Tibinac koja ga je nakon kratkog pozdrava prepustila učenicima. Danas je na Antarktici prvi dan ljeta. Kalendarski najtopliji dan u cijeloj godini - minus 14 stupnjeva Celzija. Jako je toplo, rekao im je Davor, odnosno jako malo hladno te se, kaže, dobro mogu vidjeti posljedice globalnog zatopljenja. Rostuhar hoda po velikom ledenjaku koji je prekrio cijeli kontinent. Kad se ta ogromna količina leda počne topiti, rekao je, polovica gradova na svijetu mogla bi biti izbrisana. Učenici su Davora zasuli brojnim zanimljivim pitanjima. Zanimalo ih je sve – od toga zašto je odlučio otići baš na Antarktiku do toga kako pere odjeću, kako se hrani i kako planira provesti Novu godinu. Za Novu, kaže, neće imati baš neko društvo. Kao i svaki dan, čut će se sa zaručnicom i obitelji, a Božić će mu, u svakom slučaju, biti bijeli.

Više o zanimljivom telefonskom razgovoru s Davorom Rostuharom pročitajte u nastavku…

Učenici su za Davora pripremili više od 40 pitanja i 45 minuta nije bilo dovoljno da odgovori na sve, ali sve što im je ispričao o tom ogromnom bijelom i hladnom krajoliku, kroz koji sam hoda već dvadeseti dan, bilo je zanimljivo.

''Čovjek je nevjerojatno snalažljivo biće'', rekao je Rostuhar, ''na sve se navikne, mi ljudi možemo se prilagoditi na svakakve uvjete, snaći se u bilo čemu i možemo računati na to u životu. Neki dan bio sam žedan i izmislio sam način kako otopiti snijeg bez paljenja kuhala – za dva sata dobio sam 3-4 dcl vode.“

Ispričao je i da ima velike promjene raspoloženja – sve doživljava vrlo emotivno ili vrlo dramatično. Kada je sretan, toliko je sretan da bi vrištao, a kada nešto krene loše, jako ga zabrinjava. Ujutro mu je najteže naći snagu da krene dalje. Hoda gotovo cijeli dan, s tim da svakih šest dana napravi pauzu i hodanje skrati na „samo“ sedam do osam sati.

Ne razmišlja o tome hoće li uspjeti ostvariti svoj polarni san – razmišlja samo o uspješnosti u trenutku. Ide dan po dan, fokusira se na sadašnjost i sadašnji trenutak.

Učenike je zanimalo je li bio blizu hipotermije te kako se štiti budući da je ozonski omotač na polovima najtanji. Uz dobru opremu, kaže Rostuhar, nema straha. Maska za lice čuva mu kožu, a naočale ga štite od snježnog sljepila. Kao što može izgorjeti koža, ako ih ne zaštitimo, kaže, mogu izgorjeti i bjeloočnice i zato je važno zaštititi se.

Što se tiče vremenske zone, na Južnom polu nema međunarodnog dogovora i može si odrediti vrijeme koje god želi, važan je samo položaj sunca. Davor je odlučio prilagoditi se napola čileanskoj napola hrvatskoj zoni te je u 10 sati ujutro, kada nas je nazvao, kod njega bilo 8, a u Čileu je bilo 12 sati.

U sklopu svoje dugo sanjane prve hrvatske ekspedicije na Antarktiku, Davor, sam pješice, bez dostave hrane i opreme, prelazi put dug 1.500 kilometara od obale Antarktike do Južnog pola. Planira ga prevaliti u 50 dana, a učenici Gimnazije su se s njim čuli 20. dan – na trećini puta.

Svi Gimnazijalci su mu od srca zaželjeli da uspije i ostvari svoj san!

(rex)

(rex)

Facebook komentari