TREĆE JAVLJANJE PUTOPISCA REGIONAL EXPRESSA – IVANA BRGIĆA
Ponovno u Grčkoj, ali kao što smo predvidjeli, ceste su se “poravnale”  tako da je put prema Turskoj bio brz. U našem zadnjem grčkom kampu promijenili smo pakne na prednjim diskovima jer su nam se stari bili istrošili.
Kao što smo i očekivali, na granici smo proveli oko sat vremena. Znamo da što idemo južnije to će nam se vrijeme na graničnim prijelazima povećavati. Čuli smo priče da su neki čekali i do osam sati, pa smo uvijek malo nervozni na granicama jer ne znamo što nas čeka. Turska granica je relativno organizirana s obzirom na što smo očekivali. Vize €30, osiguranje €50 pa krećemo. Prva destinacija  nam je Istanbul. Tamo nas čeka kolega Ufuk s kojim smo radili u Credit Suissu u Londonu. Ufuk nas vodi u restoran za koji on kaže da je njegov najdraži, što nije čudno jer je hrana izvrsna i osoblje jako profesionalno. To je inače restoran jednog poznatog turskog pjevača alla Elio Pisak, tako da su po cijelom restoranu slike tog pjevača na punim stadionima i trgovima.  Poslije vidimo tog pjevača u CD shopovima na plakatima. Siti i veseli idemo do Ufukove kuće. On nas poziva da prespavamo noć kod njega. Ondje nas dočekuju njegova žena i djeca i svježe pripremljen turski čaj. Ufuk ima predivnu kuću u koju on kaže, nije puno uložio. Navodno je ovdje jako jeftino dekoriranje. U gostinjskoj sobi, gdje smo mi spavali, ima veliku plazmu TV tako da smo iskoristili priliku da pogledamo događanja na bliskom istoku jer ćemo se ubrzo i mi naći tamo. Ujutro, nakon domaćeg bureka za doručak, Ufuk nam predlaže mjesta koja bismo trebali vidjeti u Turskoj. Ufuk nam nudi da ostanemo još koji dan kod njega, ali put nas zove dalje.
Mi krećemo u obilazak Istanbula, a Ufuk natrag na posao. Vožnja Istanbulom je slična onoj u Ateni ali smo se nekako i navikli na to do sada.
Najprije smo posjetili jednu od najvećih i najatraktivnijih Istanbulskih turisktičkih atrakcija – Sultan Ahmed Džamiju, ili takozvana “Plava Džamija”. Izgradjena je oko 1600. godine te ima čak šest minareta, mjesta s kojeg Imam poziva narod na molitvu. Obično džamije imaju po jedan ili dva minareta, a ova ima čak šest. Čuli smo i ranije za Plavu Džamiju, ali nikad nismo znali zbog čega je dobila nadimak “Plava”. Skinuli smo cipele, ušli unutra, te saznali zašto. Čitava džamija iznutra je obložena plavim pločicama. Osim džamije, još nas se dojmio i park koji gleda na džamiju. Ondje turisti zajedno sa lokalnim vjernicima mogu navečer sjesti, i dok Imam poziva na večernju molitvu, ljudi uživaju u pogledu na šaroliko osvijetljenu “Plavu Džamiju”. 
Odmah preko puta Plave Džamije, nalazi se Hagia Sophia ili Ayasofya. Još jedna velika Istanbulska turistička atrakcija. Sagrađena je kao bazilika za vrijeme Bizanta, nakon toga pretvorena je u džamiju, a danas djeluje kao muzej i za nju se kaže da je preteća bizantske arhitekture. Zbog velikog reda (odnosno navale talijanskih turista) te zbog skupih karata, odlučili smo preskočiti ulazak u Ayasofiju te krećemo dalje, a već u sljedećoj ulici nailazimo još jednu povijesnu zanimljivost – Bazilika Cisterna. Također sagrađena u 6. st., za vladavine bizantskog cara Justiniana I, Basilika spada u jednu od stotine najvećih antičkih vodenih cisterni. Izuzetno zanimljivo za vidjeti. Sljedeći na redu je bio Grand Bazaar. Grand Bazaar je jedan od najvećih natkrivenih tržnica na svijetu. Sadrži 58 ulica s oko 1.200 trgovina i štandova.Vjeruje se da ga dnevno posjeti između 250.000 i 400.000 turista dnevno! Ondje se doslovno može naći sve. Od nakita, kućanskih potrepština, začina, tepiha, do odjeće, obuće, itd.
Iz Istanbula uzimamo brod na jug Turske, odnosno, azijski dio Turske, te idemo vidjeti stari Biblijski grad Efes. Većina je ljudi sigurno čula u crkvi kad svećenik čita “Poslanicu Efićanima”. E pa Eficani su iz grada Efesa.  Blizu tog mjesta vjeruje se da je bilo posljednje boravište Isusove majke. Biblija kaže da ju je Ivan doveo tu za vrijeme rimskog progona kršćana.
Ceste su mješavina jako dobrih i širokih, do uskih i ‘nikakvih’. Autocesta  je jeftina,  €1.5 za 200 km. Ali zato dizel je €1.25, a benzin skoro €2. Nisam još siguran što je jeftinije kupiti hranu pa spremiti ili jesti vani u restoranu, tako da često jedemo vani. Ručak za četvoro je oko €7, velika večera je oko €25. Tako da burek, turske pizze (nešto fenomenalno), kebab s jogurtom, ćufte, itd. nije nam nepoznato.  Turska je odlična zemlja za turizam.  Ne znam dali zbog kulture ljudi, zbog osobnih vjerovanja ili mojih osobnih iskustva ali u Turskoj gotovo da i nema ‘ološa’ po cestama. Ljudi su uvijek sretni ako mogu pomoći ili ponuditi besplatno kampiranje. Naravno sve je to izuzev turističkim mjestima. Mi se odlično provodimo u Turskoj. Hrana je dobra, ljudi su gostoljubivi, a piva je hladna. Što nam više treba?
Još jedna stvar koja me se dojmila ovdje je biznis. Teško je opisati jer je to ‘vidjeti za vjerovati’. Trgovina, to nije nova stvar ovdje. Ljudi ovdje kupuju i prodaju stvari već tisućama godina. Ali mislim da Turcima nije samo do novaca, mislim da oni trgovanje imaju u krvi. Doživljaj je biti kupac u Turskoj. Nikad se u životu nisam više cjenkao kao zadnjih nekoliko dana. Ali kako ovdje kažu to je obavezno, u tome je car.
Šalu na stranu. Mi krećemo u istočni dio Turske. Sljedeće na redu su izvori Pamukkale pa mjesto Gozleme gdje se nalaze gradovi sagrađeni u stijenama.
Krenimo!