.jpg)
LETEĆI HOLANDEZ
Piše: Pavle Pavlović
Najuzbudljivija su ljetovanja na hotelskim bazenima. Tu na određenom prostoru je svijet u malom. Guraju te i pljuskaju ruski tajkuni, novopečeni češki kapitalisti, stidljivi naši i vaši dijasporci. U jednom trenu oko ušiju ti zuji na desetine raznih jezika, struje drukčije kulture. Tek u takvom ambijentu otkrivaš sam sebe i možeš se samoispitati koliko si svjetski čovjek ili provincijalac zalutao u plavetnilo zapjenušanog komada morske vode uhvaćenog u mramorno korito.
Upoznao sam tako u bazenu makarskog hotela “Meteor”simpatičnog gospodina iz Beča. Izvrsno govori hrvatski sa naglaskom iz Čakovca, odakle mu je, dakako, supruga.
-Iznenađen sam kako su svi mirni. Konobari rade kao da se nije ništa desilo.
- Što je bilo?
- Pa, zar ne znate – pogledao me gotovo zapanjeno.
- Ne.
- Pokušali su atentat na hrvatskog predsjednika dok je bio u posjeti Srbiji!
- Ma, otkud vam to? – nekako uspijevam da zadržim smijeh i glumim iznenađenost
- To javlja naš austrijski tisak i mediji. Vidite imam ovaj radio sa slušalicama i lovim vijesti iz moje zemlje..
- A, vidite, ja imam hrpu hrvatskih novina i nigdje ni slova o atentatu. U njima je koliko hoćete fotosa nasmijanog predsjednika Josipovića, koji pokazuje uprljane ruke i objašnjava da se pokliznuo.
- Pustite vi to. Pratio sam ja kada je počinjao rat u vašoj bivšoj zemlji. Stroga cenzura je branila da doznate što se zapravo događalo pred vašim očima…
- Što, na primjer?
- Eto, recimo, onda kada su bosanskog predsjednika, kako se ono kaže, aha, Izetbegovića ulovili na aerodromu. On je bio u zatvoru nekoliko dana, a da to nitko nije javio.
- Niste u pravu. Bio je čak i izravni TV prijenos događanja oko njegove otmice. Gledao sam svojim očima.
- Gledali, a otkud znate da sve nije bilo namješteno da vi mislite da je tako?
- Hm, čini mi se, dragi gospodine, da ćemo imati još jedan užareni dan na bazenu – pokušavam da skrenem temu.
- Želio bih s vama da popijem čašu piva za rastanak. Idemo sutra.
- Rekli ste da ostajete još desetak dana?
- Znate, iznenadni poslovi doma?
- Mislio sam da ste umirovljenik.
- Jesam, ali uvijek nešto iskrsne.
Cijeli dan je imao slušalice na ušima. Na njegovu žalost, činilo mi se, nije dočekao vijest da je u Hrvatskoj izvršen državni udar.
Poslije njegovog odlaska pozornost je privlačila skupina mladih. Tri djevojke i četiri mladića po cijeli dan u vodi i veselo, bučno konverziraju na engleskom. Nekoliko puta su se očešali o mene, i uvijek lijepo na tečnom najrasprostranjenijem stranom jeziku ispričavali. Činili su mi se nešto previše fini za Engleze koji kada se dočepaju krigli piva u „sretnim satima” po cijeni i do 20 odsto nižoj, gaze sve pred sobom.. .
U jednom trenu lopta, kojom su se zabavljali, odletjela preko ruba bazena.
- Idi, bre, kako to pucaš – izleti jednom. Poslije toga stanka i glasno – Ups!
Doznajem, naravno, ekipa je iz Beograda i netko im je savjetovao da je bolje da ne “brekaju” na svom materinjem.
- Tu smo već nekoliko dana i, zamislite, ništa nam se nije dogodilo – povjeravaju se kada sam ih “otkrio”.- Ovo što pričamo na engleskom dobro nam dođe kao vježbe, jer studiramo jezike.
Da li je baš tako, zaključite sami.
Bazen hotela „Meteor“ u Makarskoj vam je kao i modna pista. Znao sam točno kada će koja “miss” da prođe. Najzabavnija mi je bila dama od jednog ruskog tajkuna, koji se nikada nije rastajao od tasnice i mobilnog telefona. Od 24 sata u danu on je razgovarao, činilo mi se, 26. Kao da je molio nekoga da ga stalno naziva da bi ostavio dojam hiper poslovnog čovjeka. Dok je on pucao od telefoniranja, lijepa naša ruskinja borila se za uzaludnim uvlačenjem stomaka. Sprijeda i straga bila je puna raznih tetovaža, a vrat joj se povijao pod kilogramima tanjih i debljih zlatnih lanaca. Konobar joj je svakog dana točno u određeno vrijeme donosio koktele sa kišobranom, iste one sto ih je pio Del iz serije „Mućke“. Dama bi se potom trackala tonama raznih krema za sunčanje i onda se izležavala satima na najvišim stupnjevima UV zračenja.
- Nije to njima ništa – simpatično mi dobacuje jedan od konobara. – Navikli su oni na Černobil.
Na jadranskim ljetovanjima ispratio sam rađanje i sazrijevanje raznih društvenih sustava, ali nijedan mi nije bio komičniji od ove ruske tajkunizacije. Zamislite čak je gore i od ponašanja naših papaka što su naglo došli do love. A ja mislio sam da nema ništa smješnije, niti tragičnije od toga.
-45x45.jpg){kind=small}
Fotografije vezane uz članak