PRVA ŽRTVA PRVOG SVJETSKOG RATA 13. KOLOVOZ 1914.
Parobrod austrougarskog Lloyda. Izgrađen 1908. godine u Velikoj Britaniji (Dundee).
Dužina 84.5 m; širina 11.64 m, 2069 BT. Pokretala su ga tri parna stroja (4600 KS), brzinom od 17 čv. Posada 42 člana. Održavao je brzu prugu Trst-Dubrovnik-Kotor. 13.8.1914. naletio na plutajuću austrougarsku minu. Za 7 minuta potonu je na dubinu od 39 metara. 
"Baron Gautsch" bio je najmoderniji i najljepši parobrod austrougarske putničke flote-ponos austrougarske mornarice. Ime je dobio po baronu Paulu Gautschu, ministru predsjedniku austrougarske vlade i članu carevinskog vijeća u Beču. Parobrod je raspolagao najsuvremenijim kabinama i salonima u kojima je posluživala vrhunska posluga. Razdaljinu od Trsta do Kotora ovaj parobrod preplovljavao je za 24 sata. Matična luka parobroda bio je Trst iz kojeg je isplovljavao za Kotor utorkom, četvrtkom i subotom, a pristajao je u Puli, Velom Lošinju, Zadru, Splitu i Dubrovniku. U dane kada nije plovio za Kotor, ovaj luksuzni parobrod održavao je dnevnu liniju između Trsta i Venecije. 28. srpnja 1914. objavljen je početak prvog svjetskog rata. Na svom posljednjem putovanju iz Kotora (13.8.1914.), uz državne službenike, časnike i njihove obitelji, "Baron Gautsch" evakuirao je i brojne turiste koji su ljetovali na južnom Jadranu, a koji su nastojali što prije dospjeti do Trsta. "Baron Gautsch" je zato već pri samom polasku iz Kotora bio prekrcan putnicima, a kada je 12. 8. isplovio iz Velog Lošinja imao je na palubama i u salonima daleko veći broj putnika nego što ih je smio primiti. Njegov dopušteni kapacitet je bio 100 putnika u I razredu, 50 u II i 150 u III razredu. Brodski časnici su "zažmirili" kako bi udovoljili što većem broju ljudi da se na vrijeme sklone iz potencijalno ratnog područja. Prije posljednjeg isplovljavanja iz Trsta, zapovjednik broda, kapetan Paul Winter, upoznao se u tršćanskoj lučkoj upravi s planovima polaganja mina u blizini Pule, koje su štitile tu najjaču luku austrougarske mornarice. Oko brijunskog otočja minsko polje je formirao polagač mina Basilisk. Posada Basiliska zamijetila je "Baron Gautscha" kako nesmanjenom brzinom ide ravno prema minskom polju. Pokušali su ga upozoriti snažnim parnim zviždukom i signalnim zastavicama, ali posada "Gautscha" nije zamijetila upozorenja. Točno u 14.45 minuta, tog lijepog, sunčanog dana brod je potresla snažna eksplozija na lijevom boku sredine broda. Posada Basiliska vidjela je da se parobrod naginje na lijevi bok. Njegov se pramac podigao u zrak, a u slijedećih sedam (neki tvrde pet) minuta brod je nestao u dubinu. Na mjestu gdje je prije nekoliko minuta bio parobrod izlila se velika mazutna mrlja koja je onemogućavala brodolomcima da se spase. S obližnja tri ratna broda, Triglava, Scepela i Balatona, spušteni su čamci koji su se pridružili barkasi s minopolagača u potrazi za preživjelim brodolomcima. Spašeno je 177 putnika i članova posade (po nekim izvorima 179). Među preživjelima bio je i kapetan Paul. Winter. "Baron Gautsch" je u smrt povukao 174 putnika i članova posade. Kapetan broda Winter bio je na popodnevnom počinku. Brodom je upravljao prvi časnik palube Josip Luppis iz Orebića, a kasnije ga zamjenjuje drugi časnik palube Tenze koji je u mimoilasku izmijenio pozdrave s putničkim parobrodom Prinz Hohenlohe, koji je isplovio iz Pule prema jugu Jadrana. Tada dvanaestogodišnja, Giuseppina Francesci, 87 godina nakon potonuća parobroda, ispričala je talijanskom novinaru RAI-a, Marcu Buzzolu, kako je doživjela potapanje parobroda. Toga dana u 14.45 minuta nalazila se s ocem u kabini noštroma (vođe palube). Konobar im je upravo donio poslužavnik s kavama, kada je brod potresla snažna, muka eksplozija. Njen otac bio je dovoljno priseban da istrči s njom na palubu i priveže joj pojas za spašavanje, te je baci u more. Brod je već sav bio obavijen dimom, a u moru se već razlijevao mazut iz tankova. Plivajući, nakon nekoliko metara, Giuseppina je naišla na pseću kućicu za koju se snažno uhvatila. To joj je pomoglo da se održi na površini dok ju nisu spasili čamci za spašavanje s triju obližnjih ratnih brodova. U kolovozu 1994. godine, u Rovinju, na osamdesetu godišnjicu potonuća "Gautscha", tada osamdesetdevetogodišnja Carmen Rubini ispričala je novinaru Slobodne Dalmacije svoje sjećanje na traumatičan doživljaj iz 1914.: "Tada sam imala devet godina i sjećam se tek nekih događaja. Moj otac je radio u Bujama a mi, djeca, s majkom smo otišli na ljetovanje u Veli Lošinj. Kako je počeo rat, otac nas je pozvao da se što prije vratimo kući. Tog četvrtka, 13. kolovoza, oko podneva isplovili smo iz Velog Lošinja po lijepom, sunčanom vremenu koje nas je pratilo cijelim putem. More je bilo mirno. Sjedili smo u salonu moja majka, šestogodišnji brat i sestra kojoj je bilo tek 14 mjeseci. Bili smo pri kraju ručka, kada nas je strahovit udar bacio pod stol. Brod je naletio na minu i more je odmah počelo silovito prodirati u njega. Sve je moglo trajati oko 6-7 minuta i svi smo se našli u moru. Očajnički sam tražila neko drvo, nešto što bi me moglo držati na površini. Neko sam vrijeme vikala, a tada mi je neki muškarac rekao da se s smirim i ne gubim snagu jer će nas spasiti neki brod. Tako je i bilo, osim što sam bila iscrpljena i posve uprljana naftom koja se razlila morem. Nažalost, moj brat i sestra nisu se spasili. Nisu čak ni pronađena njihova tijela, dok je tijelo moje nesretne majke poslije izbačeno na plažu kraj Rovinja.".Službena priopćenja o eksploziji "B. Gautscha" glasila su: "Potonuo je zbog eksplozije na kotlovima." Poslije provedene istrage, nadležni sud u Trstu je, pak,  zaključio da se brod "zbog grube i neopravdane pogreške drugog časnika (palube) Tenze, udaljio s kursa te ušao u minsko polje i naletio na minu. Sama je nesreća opisana ovako: "Oko 14.45 minuta čuo se lom, kao od eksplozije. Brod se jako trznuo, tako da su ljudi popadali na pod. Nastala je trenutačna panika. Svi su pojurili prema čamcima za spašavanje na kojima za sve nije bilo mjesta. Brod se nagnuo na lijevu stranu i za najviše sedam minuta od eksplozije potonuo. Prema izjavama putnika, brodska je posada malo marila za spašavanje putnika i ponajprije je nastojala spasiti sebe, pa se u prvi čamac za spašavanje smjestilo upravo brodsko osoblje." U spisu tršćanskog suda zapisano je da je od 240 putnika i 66 članova posade spašeno 159 osoba, 68 leševa je pronađeno. Ostali su se utopili, a njihova tijela nikada nisu pronađena. Nitko od zapovjedništva ili članova posade broda nije odgovarao sudski  za ovu tragediju. Nakon nesreće, u kućnom pritvoru bili su zatočeni Winter i Luppis, ali su i oni ubrzo pušteni. Pri Kotarskom sudu u Pazinu, sredinom 1918. godine Državno tužiteljstvo  iz Rovinja, podnijelo je protiv njih tužbu zbog ugrožavanja sigurnosti života, no proces nikada nije niti bio započet. Obitelji poginulih putnika, ali i posade, predali su 1916. godine nadležnom sudu u Trstu zahtjev za ostvarivanje civilne rasprave, tražeći od austrijskog Lloyda zamašne odštete. U najnezgodnije vrijeme, jer je Habsburška Monarhija bila na izdisaju. Dijelom i zbog ratnog stanja taj je zahtjev odbijen. Proces nije ni kasnije nastavljen. Dokumentacija o cijelom slučaju bila je pohranjena u Palači pravde u Beču, a ona je u srpnju 1925. godine izgorjela u požaru. Oštećene je zastupao židovski odvjetnik, dr. Schapiro koji je 1939. godine umro.
"Baron Gautsch" bio je prva civilna žrtva prvog svjetskog rata, druga po broju izgubljenih putnika i posade u pomorskim nesrećama (iza Titanica) i najtragičniji brodolom civilne flote u Jadranu u 20. stoljeću. Prvo ronjenje na "B. Gautschu" organizirala je Austrougarska Monarhija, svega 4-5 dana nakon potonuća parobroda. Zaronio je  samo jedan ronilac koji je trebao izvidjeti stanje broda i saznati pojedinosti nesreće, ali on nikada navodno nije izronio. Olupina je sve do 1950. godine "ostavljena na miru". Te godine pokušalo se ispitati može li se olupina izvaditi. Bilo je mnogo spekulacija da se u olupini nalazi zlato, srebro i novac, te ostale dragocjenosti koje su časnici i turisti bježeći prenosili iz Boke u Trst, a zatim su trebale biti prenesene u Beč. Službeno ne postoje podaci da je isto ikada izvučeno. Prvi pokušaj vađenja olupine organiziran je u proljeće 1958. godine pod vodstvom Talijana Ferucio Torcello iz Trsta, koji je ujedno i kupio olupinu "Gautscha". U to doba pravni vlasnik olupine bio je osiguravajuće društvo iz Trsta RAS. Torcello je morao položiti poveću svotu novca na račun RAS-a, a trebao je postati vlasnikom olupine kada dokaže da je pronašao "Gautscha". Tek tada je "Gautsch" trebao postati njegovo vlasništvo. Kada su predočeni dokazi, javio se novi problem, jer se olupina nalazila u jugoslavenskim vodama. Talijani su tada angažirali tvrtku "Brodospas" koja je sedam godina ranije tragala za olupinom. Traganje je započelo 12. kolovoza 1958. godine, a tri dana kasnije oko 18. sata ista je i pronađena. Kako bi se zaista dokazalo da se radi o olupini "Gautscha", izvađeno je brodsko zvono, jedno signalno svjetlo i ploča s imenom brodograditelja na kojoj je mesinganim slovima pisalo:"Gaurlay Brouthers Company-Dundee Limited-Engineers and Shipbuilders n. Dundee 229". Kada su ti predmeti pokazani osiguravajućem društvu RAS, Talijan je postao vlasnikom olupine. Torcello je tada zatražio od vlasti u Beogradu dozvolu za vađenje olupine. "Brodospas" je ispostavio račun za vađenje olupine na oko 93 milijuna lira. Talijan ovu skupu ponudu nije mogao prihvatiti, a iz Beograda nikada nije zaprimio niti pozitivan niti negativan odgovor. Godinama kasnije, olupinu su pohodili mnogi lovci na podmorska blaga, neprestano iznoseći na površinu dijelove i predmete s broda. Prema nacrtima broda na "Gautschu" se nalazilo 7 sefova koji su bili pričvršćeni vijcima za željezne stjenke kabina. Sefovi nikada nisu bili pronađeni. Njegov blizanac "Baron Bruch" prodan je Japancima i plovio je Pacifikom sve do šezdesetih godina pod imenom "Palatino". 1995. godine organizirana je još jedna službena ronilačka istraživačka ekspedicija, koja je utvrdila da je Baron Gautsch u potpunosti opljačkan, te da fale čak i prozori broda. Zadnja organizirana istraživačka ekspedicija obavljena je sredinom 2003. godine pod kontrolom Ministarstva kulture. Tada je pronađeno 39 predmeta koji su konzervirani. Danas je olupina "Baron Gautscha" pod zaštitom Ministarstva kulture-kulturno dobro nacionalnog značaja. Na olupini su propisani posebni uvjeti ronjenja. Ronjenje na "Baron Gautshcu" moguće je samo u organiziranoj grupi s voditeljem ronjenja. Olupina leži na dubini od 39 metara (dno), a dozvoljen je ulazak samo u gornje dvije etaže broda. Zabranjen je ulazak u potpalublje.  Prva paluba nalazi se na dubini od 28 metara. Olupina "Baron Gautscha" ubrojena je u deset top ronilačkih destinacija na Mediteranu.(Tekst: Latinka Janjanin/Foto: Danijel Frka)