DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel
Penzionirani novinar Gojko Marinković tvrdi da ”doživljavam demokraciju kao Klemm i Glogoški”. Mogu samo pretpostaviti da ili nije bio pri sebi ili nije najbolje shvatio zbog čega sam za vijesti HTV4 dok je trajala kriza ispred i unutar župne crkve svetoga Marka pojasnio zašto policija ne smije, u tada datim okolnostima, povrijediti crkveni prostor.
Niti sam opravdao Klemma i Glogoškog i njihove pajdaše, niti sam u eteru ili bilo gdje drugdje stao na stranu crkvenih predstavnika koji su se tada pojavili ispred kamera i ostalih novinara, odnosno dali dozvolu da se crkva koristi i kao utočište prosvjednika time što su ostavili otvorena vrata da šatoraši u nju slobodno uđu.
Ja sam se javio u program HTV-a samo kao stručnjak za crkvena pitanja (diplomirani sam teolog i imam obranjeni magisterij znanosti s područja političke i moralne teologije) da citiram i pojasnim one stavke članka 7. Ugovora o pravnim pitanjima između Svete Stolice i Republike Hrvatske koji govori o tome što je nepovredivost crkvenoga prostora i kada bi policija imala pravo povrijediti ga.
Samo me zločesta baraba i potpuna budala može optužiti da zastupam stavove ili politiku (ako se politikom to smije uopće nazvati) Josipa Klemma i Đure Glogoškog iz čega bi se, jel’te, moglo zaključiti da sam radostan što su se digli na ustanak protiv Republike Hrvatske, slično kao i balvanaši kod Knina u ljeto 1990., te što su zapišali i zasrali sakralni prostor.
Da podsjetim, u petak 29. svibnja sam na portalu Autograf.hr objavio dnevni tweet sljedećeg sadržaja: ”Horda huligana iz Savske 66 zauzela je crkvu svetoga Marka koju je zapišala i posrala. Bozanić valjda misli i da se urinom može škropiti”.
I to bi bilo dovoljno reći u vezi idiotskoga ponašanja Gojka Marinkovića, odnosno mojega stava oko, ja ću reći, nasilnoga upada u crkvu svetoga Marka.
Danas želim problematizirati jedan drugi aspekt ove priče, a to je ponašanje, neprimjereno, nekih crkvenih predstavnika i vlasti. Ja ću se pozabaviti ulogom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, koji je suveren na teritoriju nadbiskupije, te stoga najodgovorniji što je crkva svetoga Marka desakralizirana urinom i izmetom.
To ne znači da ne krivim za to Đuru Glogoškog i Josipa Klemma te ostale prosvjednike, jer oni nisu imali nikakav razlog da nasilno uđu u crkvu kao zadnje kukavice. Niti je istina da su bili ugroženi, niti je istina da su im zakinuta prava.
Oni su se trebali povući u 22 sata, do kada su prosvjedi na Markovom trgu dozvoljeni, iako uopće nisu imali pravo na prosvjed, jer nije bio najavljen, već su kukavički izvršili desant na Trg ”priheftavši” se sindikalcima i radnicima Imunološkog zavoda.
Dakle, da je Josip Bozanić istinoljubiv čovjek, već je trebao saslušati i drugu stranu u sporu, Ministarstvo branitelja, pa saznati iz prve ruke stoje li ili ne stoje optužbe Glogoškog i Klemma. Naravno, ne stoje.
Čini mi se da je svima manje-više jasno da je prosvjed u Savskoj politički motiviran, jer su ga sami branitelji objelodanili parolom ”Oba će pasti” (što asocira na usklik branitelja koji je srušio dva zrakoplova JNA ”Oba su pala”). Naime, jedan koji je prema zamisli prosvjednika iz Savske, kao produžene ruke Karamarka i Brkića, ”pao” je Ivo Josipović, a drugi koji bi još trebao ”pasti” je Zoran Milanović.
Drugim riječima, događanje branitelja, koje podsjeća na Miloševićev nasrtaj na Vojvodinu i Kosovo, ima za svrhu destabilizirati vlast i stvarati stanje izvanrednosti. U općem ludilu koje je zahvatilo tu grupu oni su bili spremni čak aktivirati plinske boce na samoj Savskoj cesti! Te iste boce na hrpi stoje u improviziranoj šatorskoj kuhinji niti 5 metara od ulaza u Ministarstvo branitelja, što predstavlja vrlo opasnu prijetnju sigurnosti svih koji tamo rade, a govori o šlamperaju kako vatrogasaca tako i policije koji to dopuštaju.
Te plinske boce mene, što je jako bolna stvar, podsjećaju na one hrvatske divljake koji su rušili srpske kuće koje su minirali baš bocama plina kada je već nedostajalo kumulativnih mina. Znate već, zapali se svijeća usred glavne prostorije, u svakom ćošku stavi se otvorena i puna boca plina i sa distance čeka se bum da bi se hijenskim osmijehom dogotovila borbena djelatnost protiv ”srbenda”, uglavnom, to sam vidio vlastitim očima, mahom prestrašenih i
napuštenih staraca.
Time želim reći da su, kako je konstatirao na svom Facebook zidu Romano Bolković, ti ”branitelji” svojim nasilnim ponašanjem i napadom na policiju prešli na poziciju agresora na naš pravni poredak. I više od toga – oni su pozivali policiju da im se pridruži u državnom udaru!
Građani su to prepoznali, ali ne i kardinal Bozanić koji je u priopćenju oprao ruke i prebacio lopticu na teren apostolskog nuncija.
Srećom, ima pametnijeg i moralnijeg od zagrebačkog nadbiskupa, a to je zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Želimir Puljić koji je, skandaliziran onime što je vidio, za Večernji list izjavio dvije vrlo važne stvari. Citiram:
”Žalostan sam i tužan što se to dogodilo na povijesnom mjestu gdje se održavaju sastanci najvažnijih institucija ove države. Posebice što se to zbiva uoči proslave Dana Gospe od Kamenitih vrata i Dana našeg glavnog grada Zagreba. A usto i uoči obilježavanja Dana Sabora.”
Te:
”Svi građani moraju poštovati izglasane zakone. Branitelji, koji su, kako rekoh, najzaslužniji za slobodu i demokraciju našeg društva te ustanovljavanje zakonodavnih, upravnih i sudbenih institucija, moraju u tome prednjačiti. Ta za to su se borili i živote svoje izložili.”
Kardinal Bozanić, da zaključim, odgovoran je što je dao krila prosvjednicima. Nije jedini (nad)biskup koji je to činio, ali je zagrebački nadbiskup i pravni stručnjak, pa je njegova odgovornost za poticanje rušenja ustavnog poretka tim veća.
Zašto tvrdim da je Bozanić poticao divljanje šatoraša? Još jednom: jer ih je primio, saslušao, potapšao po ramenu, organizirao im mise u šatoru i katedrali, itd., a da nije ispitao valjanost i održivost njihovih zahtjeva.
Što se mene tiče, ja ovo smatram opasnim presedanom, jer se Bozanić i svi ostali članovi HBK koji su bezrezervno podržali agitaciju u Savskoj postavljaju otprilike kao i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko koji šalje poruku da je braniteljima dozvoljeno kršiti zakon.
Ne tvrdim ni da je Milanović nevin. Njemu je očito ta gužva odgovarala da se građanima digne tlak misleći da će odabrati njega umjesto kaosa koji zagovara Karamarko.
A građanima se zaista digao tlak. Grad Zagreb s pojasom ima preko milijun stanovnika, a Klemm i Glogoški unatoč autobusima koji organiziraju prema Zagrebu nisu bili sposobni okupiti ni 500 galamdžija i snagatora. I građanima je puna kapa toga braniteljskog ludila. Mi građani, većina nas, ne podržavamo Klemma i Glogoškog. Većina, ogromna većina nas branitelja ne podržava prosvjed.
Uvijek će se naći par blentavih koji će imati razumijevanje prema zapišavanju crkve, ali scene od prošlog tjedna su bile ona točka koja se očito morala dotaknuti da nam pukne film.
Ako Bozanić i kompanija misle da im dosadašnje ponašanje ide u korist ili ako kardinal smatra da se podrškom Glogoškog ”junački drži” kao ubijeni, a sada beatificirani nadbiskup Romero pred eskadronima smrti u El Salvadoru, neka mu bude. Ja im prorokujem (ne i priželjkujem) gadnu budućnost i prazne crkve.
Ovu kolumnu završavam čuvenim citatom još čuvenijeg generala Georgea S. Pattona kojim odgovaram na zahtjeve Klemma i Glogoškog:
”Ukoliko si prolijevao svoju krv za ovu zemlju da bi to kasnije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta, da je platimo i kupi prnje odavde… idi tamo gdje se domovina može kupiti za novac!”
Gospodo, razlaz!
(REX)
