DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel
Počinje nova rubrika u Regional Expressa. Urednik se poigrao s mojim imenom pa je kolumni dao ime po nećemu što je u Hrvatskoj nekima sintagma za hrabrost i patriotizam, a drugima za stradanje i neizvjenost. Nadam se da neću nastradati kao autor ovoga medija, odnosno da ću se istarskim patriotima prije ili kasnije svidjeti svojm opaskama i komentarima. Inače, dragovoljno se brani domovina (tako bi, barem trebalo biti), i na isti se način, jer smo slobodni ljudi, odlučujemo za pisanje o delikatnim, kadkada i o opasnim stvarima i pojavama.
Budući sam novinar koji je, kao ratni izvjestitelj (naročito pamtim trčanje pod granatama i snajperskim metcima po sarajevskim ulicama 1994.), nosio glavu u torbi te dragovoljac Domovinskog rata (napustio sam svećenički poziv i bogosloviju u Rijeci te pristupio IV. brigadi ZNG-a koncem listopada 1991. nakon smrti mojega brata Branka u istoj brigadi), fino mi paše za prvi nastavak ove kolumne (danas duža nego inače) spojiti dva lika: jednoga poznatoga branitelja, Marka Perkovića, koji je obranio rodno selo Čavoglave i koji hrabro maše svojim mačem, te jednoga poznatoga novinara stradalnika, Dušana Miljuša, čije je ime preventivno, ali i kao znak upozorenja, mafija objavila na srbijanskim čituljama.
Na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, prošle je subote održan drugi, po redu, koncert Marka Perkovića Thompsona povodom Dana branitelja Grada Zagreba koji se u spomen svih hrvatskih branitelja s područja Zagreba slavi 30. svibnja. Unatoč kiši i hladnoći tisuće ljudi je došlo na koncert koji je opet bio sporan i po ustaškoj ikonografiji koja se redovito pojavljuje među Thompsonovom publikom, ali i po tome što se održavao uz dozvolu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, i to baš uoći drugoga kruga lokalnih izbora. Bandić je ustrajao u naumu da se koncert održi te je biračima poručio: »budimo ponosni i ne ljutimo se na datume«.
Ovako je to ispalo: oni koji su bili ljuti zbog toga na Bandića, nisu u dovoljnome broju izašli dati podršku protukandidatu prof. Josipu Kregaru, a oni koji su Bandiću zahvalni i zbog ustašovanja i »spremanja doma« u središtu Zagreba potvrdili su to dajući mu glas. Cijeli protekli tjedan Bandić je zbog svoje podrške održavanju koncerta bio pod udarom kako javnih tako i kritika svoga izbornog suparnika Josipa Kregara. Unatoč tome što je na snazi bila predizborna šutnja Thompsonov nastup, koji je poznat po nacionalno obojenim političkim porukama, je jasno fukcionirao kao politički katalizator.
Valja podsjetiti da je Thompson na svojim koncertima javno veličao zločinačku ustašku ideologiju, da je vulgarnim psovkama usred koncerata vrijeđao političke neistomišljenike, što je, zajedno s obveznim dijelom publike s ustaškim simbolima i desnicama ispružene na naci-fašistički pozdrav, to jest, tim simbolima sukladnim ponašanjem, te koncerte učinilo demon-stracijom političkoga ekstremizma.
A zašto spomenuti kolegu Miljuša? On je prije godinu dana, 2. lipnja 2008. pretučen metalnim palicama ispred svog stana, samo dva tjedna nakon što je slično batinanje preživio Igor Rađenović šef Zagrebačkih cesta i tri mjeseca prije nego će biti pretučen direktor Industrogradnje Josip Galinec. Miljuš, jedan od vodećih novinara koji pišu o organiziranom kriminalu u Hrvatskoj (sada to radi u »Jutarnjem listu«) još živi pod policijskom pratnjom i nije još dočekao pravnu satisfakciju. Naručitelji niti u jednom od navedenih slučajeva nisu pronađeni, tek je u Rađenovićevom slučaju pronađen dvojac plaćenika koji ga je presreo i namlatio ispred stana. »I dalje vjerujem i nadam se da će policija pronaći naručitelje i počinitelje. Jasno mi je da se to ne može otkriti brzo s obzirom da se radi o organiziranom kriminalu. Ali statistika kaže da što je veći protok vremena teže je pronaći odgovorne za ovakve napade i to me malo brine i ne daje previše optimizma«, kaže naš kolega. S godinu dana odmaka ističe da je, kada se ovakvi napadi događaju, cehovska solidarnost izrazito važna, jer se radi o opasnom poslu.
Spajanje Thompsona i Miljuša u ovome osvrtu ima, vidjet će te, logiku. Marko je u subotu palamudio o »vrijednostima koje treba braniti do cijene života«. Dušan je to doslovno pokazao. Mene ovoga trena samo jedno zanima u vezi toga. Znaju li Thompson i svi koji zbog njega padaju u nacionalistički trans za istinu o kojoj piše Miljuš? Pitam se to naročito zbog toga što fanatici hrvatstva zaboravljaju da su nam najveći neprijatelji u vlastitim redovima.
Za one koji možda ne znaju, publicist Bruno Bušić (1939.) početkom 70-tih odlazi iz tadašnje SFRJ na zapad i postaje ekstremni hrvatski politički emigrant. Jedan je od najpoznatijih i najradikalnijih za¬govornika stvaranja hr¬vat¬ske države. Ubijen je 1978. u Parizu od ruke udbaškog egzekutora. U jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić je napisao:  »Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će rođenje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu (....) No kad se oslobodimo i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje - kako nas tada spasiti od nas samih?«
Dušan Miljuš, naime, piše o onima koji nas kradu. Ali Marko Perković neće shvatiti da je Miljuš patriot. On svira svoju guslu upravo krvopijima. Vi tvrdite da nije tako? Ja, nažalost, ne vidim da se u grupi obožavatelja Thompsona jasno izdvajaju oni kojima je patriotizam isto što i etičko poslovanje. Hrvatska kojoj pjeva Marko Perković je pravno i gospodarski toliko nakaradna da su joj sve više potrebni dragovoljci poput Dušana Miljuša.