AKADEMSKA SOLIDARNOST PROTIV NOVOG ZAKONA
Akademska solidarnost u suradnji s rektorom Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli organizirala je 4. svibnja 2011. tribinu o prijedlozima novih zakona o sveučilištu, visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Poslije tribine Akademska solidarnost objavljuje sljedeću izjavu za javnost Koju RegionalExpress prenosi u cijelosti:
Novi prijedlozi Zakona o znanstvenoj djelatnosti, Zakona o sveučilištu i Zakona o visokom obrazovanju trebali bi zamijeniti postojeći Zakon o znanosti i visokom obrazovanju iz 2003. godine. Prijedlozi tih nacrta zakona izneseni su u jesen 2010. na neprimjereno kratku javnu raspravu, a cjelokupna akademska zajednica ih je u potpunosti odbacila. Osim sadržaja, koji se uglavnom svodi na komercijalizaciju znanosti i političku kontrolu sveučilišta i znanstvenih instituta, sporan je i netransparentan način njihova donošenja.
Nameće se pitanje zašto se javila potreba zamjene postojećeg zakona novima i odakle je došla inicijativa. Budući da je poglavlje vezano uz obrazovanje i znanost već odrađeno na pregovorima, čini se da EU ne može biti izlika. Upravo suprotno, sustav visokog obrazovanja kakav se i kod nas želi uvesti predloženim zakonima, u mnogim europskim zemljama izaziva burne reakcije akademske zajednice i masovne prosvjede o kojima naša javnost nije dovoljno obaviještena. 
Umjesto povlačenja zakona iz procedure, odgovor Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa bilo je osnivanje prosudbenih povjerenstava čije je članstvo većinom izabrao sam ministar. Prijedlozi povjerenstava dijelom su uvaženi, dijelom nisu, no sporna srž ostaje: znanost, visoko školstvo i sveučilišta podvrgnuta komercijalizaciji, privatizaciji i političkom utjecaju. Najspornije točke iz prvog prijedloga triju zakona također ostaju. Riječ je o programskim ugovorima, upisninama i preustroju upravljanja sveučilištima. Predloženim programskim ugovorima znanstvene i viskoobrazovne ustanove svode se na poziciju pregovarača s političkim strukturama, a ne javnih djelatnosti od velikog značaja za društvo, i to pri potpuno nejasnim kriterijima vrednovanja. Intervencije u upravljačku strukturu sveučilišta putem novopredloženog ustroja sveučilišnih vijeća podrazumijevaju izravni utjecaj politike, time i grubo kršenje načela autonomije sveučilišta i znanosti. "Besplatno školovanje" kao glavni refren medijske kampanje Ministarstva u nacrtima prijedloga uopće se ne spominje već se odgovornost za "upisnine" prebacuje s Ministarstva na sveučilišta, čime se i definitivno odustaje od koncepta javno financiranog obrazovanja na svim razinama, a što su masovno tražili hrvatski studenti proteklih godina.
Posljedice provođenja ovih zakona bit će značajne za akademsku zajednicu, ali i za društvo uopće. Ako samo vlast i gospodarstvo budu odlučivali koje je znanstveno područje značajnije, a između značajnije i isplativije u ovom je slučaju moguće staviti znak jednakosti, dovodi se u pitanje opstanak čitavih znanstvenih područja. Znanost i visoko obrazovanje ovakvim se prijedlozima, umjesto prostora zajamčene slobode istraživanja i slobodne razmjene znanja, svode na servis za kratkoročne i promjenjive interese politike i tržišta.
Podružnica sindikata Akademske solidarnosti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli zalaže se za zaštitu znanosti i visokog obrazovanja te iskazuje negodovanje prema preinakama triju nepopravljivih zakona. Ako ovakav paket prijedloga zakona iz Vlade krene u Sabor, akademski radnici će putem toga sindikata stupiti u štrajk za slobodnu znanost, slobodna sveučilišta i slobodno visoko obrazovanje, možda i posljednje javne prostore slobode u društvu kojem se uporno nameću kriteriji isključivo jedne moguće socioekonomske paradigme. (REX)