PODJEDNAKO SU KRIVI VLADA, LOKLANA VLAST, UPRAVA, ALI I SINDIKATI I RADNICI
Predstavnici Socijalističke radničke partije danas su ispred glavnog ulaza u Uljanik održali konferenciju za novinare na kojoj su se osvrnuli na aktualni događaj - stečaj brodogradilišta Uljanik.

Prema njihovom mišljenju, ono što nije uspjelo u dva svjetska rata uspjelo je hrvatskom kapitalizmu u gotovo tri desetljeća pustošenja i pljačke svega što je vrijedilo.

„Uništavanje Uljanika nije slučajnost, to je trend koji je prisutan od secesije i kontrarevolucije 90-ih godina prošlog stoljeća. Po istom modelu uništeno je na stotine industrijskih, turističkih i infrastrukturnih subjekata i ukinuto oko 700.000 radnih mjesta. Uljanik je bio presnažan zalogaj da bi to uspjelo na početku. Trebalo ga je najprije izmoriti. Još prije 20-ak godina pojavile su se prve naznake kako Uljanik treba dislocirati, što je bio pokazatelj u kojem pravcu će se događaji odvijati“ rekao je član Predsjedništva SRP-a Vladimir Kapuralin te dodao: „U zadnje vrijeme svjedočimo intenzivnom traganju za krivcem, pri čemu jedni bacaju krivicu na druge, a čistih i nedužnih nema. Uprava je kriva za poteze koje je vukla. Država je kriva zbog vazalnog odnosa prema EU, ali i zbog nezainteresiranog ponašanja za ovaj slučaj. Sindikati se nisu pokazali na nivou na kojem su trebali. Od krivice ne može biti oslobođena ni lokalna vlast jer su se događaji odvijali pred njenim očima, a od njih su još prije 20-ak godina krenule prve ideje o potrebi preseljenja Uljanika i prenamjeni zemljišta za turističku namjenu. Stoga jučerašnju odluku Grada Pule o proglašenju 'Dana žalosti' zbog Uljanika vidimo kao neiskren potez u funkciji pranja obraza.“

Davor Rakić, predsjednik Gradske organizacije SRP-a Pula izjavio je kako je jučerašnji dan kada je propala ne samo jedna firma u Puli, nego jedan integralni dio grada Pule, jedna cijela industrijska grana Hrvatske: „ Ovo je završni čin jednog plana koji je izvršen zadnjih 30 godina da se u potpunosti poništi cijela industrijska proizvodnja koja je napravljena u ovoj zemlji.“

Za kraj su iz SRP-a napomenuli kako njihove simpatije idu na stranu radnika, no i za njih imaju jasnu poruku: „Mi se u SRP-u prirodno solidariziramo s radnicima i njihovim obiteljima. Mnogi od njih sada su se našli na beznadnom položaju, međutim ne možemo zatvoriti oči i ne reći da su radnici napustili svoj klasni identitet i prihvatili nacionalistički. Radnici Uljanika vlasnici su 47% dionica i nedopustivo je da ih nije bilo briga što se s poduzećem događa, sve dok je plaća stizala. Također, gdje su bili ti radnici kad su se u Puli, Istri i Hrvatskoj gasila proizvodna poduzeća. Nisu se čuli kad se zatvarao Siporex, Industrochem, Astra, mljekara, drvena industrija, Duga, tvornica za preradu ribe, štamparija, trikotaža Olga Ban i ostali. Tada se oni nisu čuli, a sada se više nema tko čuti. U svakom slučaju svijest o pripadnosti klasi rada, klasi izrabljivanih danas je na nižoj razini od one prije jednog stoljeća. Probudi se radniče!“

(Rex/foto:Manuel Angelini)