CILJ KRUŽNE EKONOMIJE JE OSIGURATI ODRŽIVO GOSPODARENJE RESURSIMA TE PRODUŽENJE ŽIVOTNOG VIJEKA PROIZVODA
Odnos čovječanstva i prirode oduvijek je dvosmjeran. Ljudi se naseljavaju sukladno dostupnim resursima i mijenjaju prirodu kako bi ih osigurali. Kroz godine je čovjek u sve većoj mjeri eksploatirao prirodne materijalne resurse iz svog okruženja, a od industrijske revolucije do danas eksploatacija se značajno ubrzala. Tijekom tog perioda čovjek je prirodne resurse, posebice fosilna goriva, smatrao neograničenima te je zapravo koristio strategiju linearne ekonomije. Sirovine su bile sve dostupnije i jeftinije, tehnologije su napredovale te je koncept linearne ekonomije bio model rasta koji je utjecao na povećanje proizvodnje, zaposlenosti, profita, životnog standarda, a posljedično i na porast potražnje za svim vrstama dobara.
Razvoj ekonomije kontinuirano je povećavao potražnju za sirovinama, a smanjivao dostupne količine prirodnih resursa. Takva svijest počela se mijenjati početkom 20. stoljeća kada se shvatilo da su prirodni resursi ograničeni te da njihovo prekomjerno iskorištavanje ima negativan učinak na okoliš. O navedenoj problematici počelo se ozbiljno razmišljati tek 2008. godine za vrijeme velike ekonomske krize koju je popratila i kriza klimatskih promjena. Tada je započelo uvođenje koncepta kružne ekonomije koji je predstavljao odgovor na globalnu krizu okoliša i ubrzane klimatske promjene.
Od linearne do kružne ekonomije
Kružna ekonomija ekonomski je model čiji je cilj osigurati održivo gospodarenje resursima te produženje životnog vijeka proizvoda s ciljem smanjenja otpada. Takav model temelji se na eko inovacijama, eko dizajnu, naprednim tehnologijama, energetskoj učinkovitosti i korištenju obnovljivih izvora energije. Na taj način prirodni resursi iskorištavali bi se optimalnije te bi se produžio njihov vijek trajanja.
Koncept kružne ekonomije temelji se na prikupljanju i recikliranju otpada, čime se smanjuje njegov štetan utjecaj na okoliš te se on kroz reciklažu vraća u proizvodni proces kao vrijedan materijalni resurs, odnosno sirovina. Time se samo manji dio otpada koji se ne može reciklirati trajno zbrinjava. Na taj način se proces proizvodnje nastavlja u ciklusima uz racionalno korištenje materijalnih resursa i zaštitu okoliša. Takvim gospodarenjem, proizvod se duže zadržava u upotrebi prije nego postane otpad..
Za tranziciju s koncepta linearne ekonomije na koncept kružne ekonomije potrebne su brojne promjene u cjelokupnom sustavu vrijednosti. Primarno je potrebno promijeniti svijest društva kao cjeline, stvoriti odgovarajući institucionalni okvir i odgovarajuću infrastrukturu, osmisliti nove poslovne i tržišne modele, iskorištavati moderne tehnologije u svrhu kružne ekonomije, razviti sustav upravljanja otpadom i sl.
Koncept kružne ekonomije danas je sveprisutan te je ugrađen u europske propise koje sve države članice EU kao regulativu implementiraju u svoj nacionalni institucionalni okvir i svoje nacionalno gospodarstvo. Europska unija proizvodi više od 2,5 milijardi tona otpada svake godine. Više od trećine čini otpad od izgradnje (36,4%), a prate ga rudarstvo i eksploatacija (25,3%), zatim proizvodni sektor (10,3%) i kućanstva (8,5%), dok u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu nastaje tek 0,8% otpada. Preostalih 18,7% nastaje iz svih drugih sektora i djelatnosti zajedno.
Kako bi se ostvario sljedeći korak prema kružnom gospodarstvu, Europska komisija je u ožujku 2020. godine predstavila novi akcijski plan za kružno gospodarstvo koji između ostaloga uključuje prijedloge za smanjenje otpada. Kružna ekonomija nalaže kružni životni put resursa – on dolazi iz prirode, ljudi ga koriste, te se nakon toga opet vraća u prirodu bez ikakvih negativnih utjecaja po nju.
Kako pametna sela mogu pomoći gospodarenju otpadom?
U kontekstu razvoja pametnih sela cilj je stvaranje optimiziranog sustava koji će poboljšati usluge i sakupljanje otpada. To će rezultirati povećanjem učinkovitosti prikupljanja otpada, smanjenjem operativnih troškova, boljem rješavanjem ekoloških problema povezanih s neučinkovitim sakupljanjem otpada te podizanjem svijesti stanovništva o sprečavanju nastanka otpada i odbacivanja otpada u okoliš. Ključnu ulogu u primjeni novih tehnologija u gospodarenju otpadom imaju jedinice lokalne samouprave koje moraju biti nositelji projekata implementacije pametnih rješenja uz punu podršku i zainteresiranost samog stanovništva u korištenju rješenja. Gospodarenje otpadom na najnižoj razini operabilnosti podrazumijeva stvaranje što manjih količina otpada, njegovo odvajanje na mjestu nastanka, usmjeravanje tokova otpada prema raznim načinima njegova iskorištavanja i postupanje s otpadom kao resursom (proizvodnja sekundarne sirovine).
Nadalje, jedan od gorućih problema jedinica lokalnih samouprava često predstavljaju ilegalna odlagališta otpada koja nastaju uslijed nesvjesnog postupanja stanovništva te predstavljaju iznimno veliku opasnost od zagađenja okoliša, prvenstveno tla i podzemnih voda. Neke od najčešće korištenih tehnologija koje se koriste u navedene svrhe su pametni spremnici za prikupljanje miješanog ili reciklabilnog otpada s ugrađenim senzorima koji mjere popunjenost spremnika te sami dojavljuju kada su spremni za pražnjenje, platforme za optimizaciju ruta komunalnih vozila u stvarnom vremenu, aplikacija za informiranje o lokacijama komunalnih dvorišta i zelenih otoka ili naručivanja odvoza glomaznog otpada itd.
U konačnici, tehnološki napredak vremena u kojem živimo i kojem svakim danom svjedočimo ukazuje da je nakon stoljeća intenzivne eksploatacije sada došlo vrijeme da dio brige i truda uloženog u razvoj čovječanstva preusmjerimo u prirodu. Pametna sela mogu postati katalizator promjena i primjer kako čovječanstvo treba pristupati svojem okolišu. U takvom svijetu pojmovi poput „obnovljivo“ i „održivo“ moraju postati jednako važni kao i pojmovi „razvoj“ i „kapital“.
(REX)
