KAD SU SE ULICE ISPRAZNICE, A EKRANI UPALILI
Na današnji dan, 19. ožujka 2020., Hrvatska je ušla u svoj prvi lockdown zbog pandemije koronavirusa. Odluku o strogim mjerama donijela je Vlada predvođena premijerom Andrejem Plenkovićem, a građanima je zabranjeno napuštanje domova bez opravdanog razloga.

Ulice su ubrzo postale sablasno prazne. Škole, vrtići i većina poslovnih subjekata zatvorili su svoja vrata, dok su trgovine koje nisu prodavale osnovne prehrambene, higijenske i medicinske proizvode morale obustaviti rad. Javni prijevoz bio je potpuno zaustavljen, a kafići, restorani, kina, kazališta i sportske dvorane ostali su zatvoreni na neodređeno vrijeme. Čak su i vjerska okupljanja bila zabranjena.

Građani su dane provodili uz ekrane, pomno prateći konferencije Stožera civilne zaštite, iščekujući informacije o broju zaraženih i preminulih. Strah i neizvjesnost bili su prisutni u svakodnevnom životu, dok su mnogi pokušavali pronaći novi ritam rada i komunikacije iz sigurnosti vlastitih domova.

Mjere su se pooštravale iz dana u dan. Već 21. ožujka uvedena su stroga ograničenja kretanja, a 23. ožujka na snagu je stupila jedna od najrigoroznijih mjera – zabrana napuštanja mjesta prebivališta bez posebne propusnice. Rad od kuće postao je preporučeni standard gdje god je to bilo moguće, a prelazak državnih granica bio je gotovo u potpunosti onemogućen.

Gledajući unatrag, jasno je da su te mjere oblikovale godine koje su uslijedile. Pandemija je ostavila dubok trag na društvo, promijenivši način rada, međuljudske odnose i samu percepciju svakodnevice. Danas, pet godina kasnije, prisjećamo se tog razdoblja koje nas je natjeralo da preispitamo što znači normalan život – i koliko se on može promijeniti u samo nekoliko dana.

(REX/ Foto: arhiva)