GASTRBAJTER 61

Piše: Gordan Stojić

Tjednima već pratim začudne komentare kolumni mojih kolega u kojima i mene spominju. Moj stav je jasan. Ljude koji se pod šiframa javljaju i komentiraju bez obzira koliko pametni bili, ne cijenim. Psihopate kojima je cilj degradirati čovjeka koji je napisao tekst nazivajući ga Srbinom, jugonostalgičarem, udbašem, naprosto prezirem.  Svatko se može učlaniti u stranku ili otići u Rojc i ondje pod svojim imenom djelovati.  Ovih se dana jako glorificira samozvanog mesiju koji po Puli ostavlja grafite u stilu Nino Putine. Naravno glorificiraju ga frustrirani novinari koji barem desetljeće čekaju da Nino izgubi izbore. No to se nikako ne događa. Ali gle čuda. Novina u kojoj rade je kihnula (nije mi drago zbog toga). I postaje jasno da su Nino i jaran mu Kajin, spašavali posrnulu privatnu novinu. Naravno, nije Nino prodao babin šufit ni Kajin haljine iz butika svoje žene pa pomagao, nego su radna mjesta u ponavljam, privatnim novinama, spašavali mojim parama, parama gradskih i županijskih poduzeća. Jer ja sam platio porez i režije zahvaljujući kojima je dotični glorifikator čovjeka koji prlja pulske zidove, dobio plaću. No, u cijeloj je priči najviše kriv Nenad Marjanović Fric. Pa, jebem li te uredniče. Što nisi otišao Nini i pružio ruku. Valjda bi nešto spustio u tvoj dlan.  Kad je već tako tankoćutan možda bi mogao spasiti koje radno mjesto i na našem portalu.  (REX)