PREDAVANJE ORGANIZIRA HRVATSKI SAVEZ UDRUGA TJELESNIH INVALIDA
U pulskom hotelu Histria će se u srijedu od 15 do 18 sati 29. travnja u okviru projekta HSUTI održati predavanje za područne odbore Razreda arhitekata Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu kao i regionalna društva arhitekata. Hrvatski savez udruga tjelesnih invalida (HSUTI) je krajem 2008. godine započeo provoditi sjajan projekt upozoravanja na propise pristupačnosti građevina i podizanja društvene svijesti o gradnji za sve pod nazivom Pristupačnost – osnovno ljudsko pravo na kretanje.
Vrijednost ovog projekta čini važan dokument: Sporazum o suradnji između struke i civilnog društva tj. Razreda arhitekata Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu (HKAIG) i Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida (HSUTI), na temelju kojega se Programom stalnog stručnog usavršavanja RA HKAIG arhitekte nagrađuje za dolazak na predavanje s dva boda za njihovu licencu.
Predavanja su već održana u Osijeku, 3. prosinca obilježavajući Međunarodni dan osoba s invaliditetom, u Zagrebu 16. prosinca, u Čakovcu 13. veljače, u Zadru 13. ožujka, u Splitu 26. ožujka i u Rijeci 1. travnja. Već je sve dogovoreno i za sljedeća predavanja koja će se održati u Varaždinu 14. svibnja i u Dubrovniku 4. lipnja. Kako bi se objedinili zaključci svih skupova, HSUTI planira održati Okrugli stol 8. lipnja u Zagrebu na kojemu bi sudjelovali inozemni stručnjaci koji bi govorili o međunarodnim standardima i iskustvima vezanim uz osiguranje pristupačnosti građevina. Okrugli stol bi označavao završetak ovog projekta, no dao bi i naznake kako je potrebno nastaviti projekt s drugim interesnim skupinama jer je potrebno kontinuirano raditi na rješavanju sveprisutnog problema pristupačnosti građevina u Hrvatskoj.
Predavanja od dva sata sadržavaju upoznavanje arhitekata sa životom i pravima osoba s invaliditetom u Hrvatskoj, pozitivnim i negativnim primjerima prakse i poštivanju propisa donesenim u svrhu osiguranja pristupačnosti građevina.
Predavanjima se posebno nastoji naglasiti da je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donijelo Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i osobama smanjene pokretljivosti (NN 151/05) te je u članku 59. Pravilnika propisalo rok za prilagodbu koji glasi: „Građevine javne i poslovne namjene moraju ispuniti uvjete pristupačnosti propisane ovim pravilnikom u roku od dvije godine od dana njegova stupanja na snagu. No, javni objekti (pošte, banke, vrtići, bolnice, domovi zdravlja, centri za socijalnu skrb, sudovi, državne institucije, zavodi za zapošljavanje, hoteli, kampovi, restorani, kazališa i druge kulturne institucije…) grade se ili rekonstruiraju često bez prilagodbe za osobe otežanog kretanja. Kako to nitko ne kontrolira i ne snosi sankcije, događa se da propis ne poštuju oni koji su za to odgovorni. Zakon o gradnji i ugrađene kaznene odredbe za projektante, nostrifikatore projekata, izvođače i osobe koje izdaju građevinske i uporabne dozvole te građevinske inspektore tijekom početne primjene ipak nije dao rezultate u smislu uklanjanja problema pristupačnosti za osobe s invaliditetom, a nije izrečena ni jedna sankcija. Pristupačnost kao osnovno ljudsko pravo na kretanje za osobe koje se otežano kreću, nažalost, još uvijek nije na onoj razini koju bi jedna civilizirana zemlja trebala imati i zadaća je svih da se snažnije i aktivnije djeluje – i kao struka, i kao izvršna vlast i kao civilno društvo.
Predavanja i primjeri objekata u gradovima u kojima se održavaju predavanja izazivaju kod sudionika brojne komentare, pitanja, diskusije i rasprave o pristupačnosti građevina i o donesenim propisima o osiguranju pristupačnosti građevina. Arhitekti su veoma zadovoljni prikazanim primjerima iz područja na kojem djeluju, no naglasili su kako se treba okrenuti i investitorima jer je problem savladavanja građevinskih barijera u većini slučajeva u nedostatku svijesti investitora, odnosno vlasnika objekata. Potaknuta je rasprava i o Pravilniku o pristupačnosti te o problemima s kojima se projektanti susreću u praksi.
Predavanja su pokazala da u Hrvatskoj postoji velika potreba upozoravanja na potrebu poštivanja propisa o pristupačnosti i usklađivanja tih propisa s potrebama osoba s invaliditetom. No, prije svega, potrebno je arhitekte, investitore i predstavnike vlasti upoznati s osobama s invaliditetom s njihove strane jer osobe s invaliditetom ipak najbolje poznaju probleme s kojima se svakodnevno susreću! (REX)
