Priopćenje Inicijative građana ‘‘Volim Pulu’’

Priopćenje Inicijative građana ‘‘Volim Pulu’’-92656

PRIVATIZACIJA NA 50 i 100 GODINA ZA UPITNE SADRŽAJE NA STRATEŠKIM PROSTORNIM RESURSIMA GRADA PULE
Dušica Radojčić iz Zelene Istre poslala je priopćenje Inicijative građana ''Volim Pulu'', a vezano za Muzil, Saccorgianu i Hidrobazu, a njeno priopćenje u cjelosti prenosimo:
 
''Gradsko vijeće Grada Pule dalo je suglasnost na potpisivanje Sporazuma o utvrđivanju uvjeta, prava i obveza za realizaciju projekata „Muzil, Saccorgiana i Hidrobaza“  11. rujna 2018. gotovo u tajnosti. U jutarnjim satima toga je dana održana tematska sjednica Gradskog vijeća na kojoj je bilo riječi o Uljaniku, što je privuklo svu medijsku pažnju. Istog dana u večernjim satima održana je "normalna" sjednica Gradskog vijeća na kojoj je posljednja točka dnevnog reda, nakon točaka u kojima se raspravljalo o visini koeficijenta komunalne naknade ili o zamjeni azbestnih krovova, bila davanje suglasnosti za odluku kojom se Pula odriče najvažnijih prostornih resursa na 100 godina.

Ove iznimno važne odluke nisu usvojene poštujući minimalna demokratska načela. Javnost se prije više godina jasno usprotivila privatizaciji Muzila na 100 godina i masovno zahtijevala izmjene GUP-a za taj dio grada (5.000 potpisa tijekom javne rasprave, 500 ljudi na javnoj diskusiji). Zdrav razum nalaže sumnju i oprez kako zbog pretjeranog oslanjanja na turizam tako i zbog duljine trajanja koncesija. Tko može prepostaviti što će se na tako velikom prostoru grada događati u sljedećih 100 godina. Kakva dokumentacijska uporišta postoje da su ti projekti isplativi za lokalnu zajednicu i da služe javnom interesu?  Nakon pljačkaške privatizacije, prostor je najvažniji resurs i materijalna vrijednost koja nam je kao društvu preostala. I sada se taj posljednji preostali dio društvenog bogatstva privatizira na toliko dugi rok da ćemo kao društvo i zaboraviti da smo nekad njime raspolagali. Takav se model "razvoja" ne oslanja ni na nove tehnologije, ni na znanje, ni na lokalne podzetnike već isključivo na jeftinu i slabo kvalificiranu radnu snagu.
 
Na panelu održanom prošli tjedan u Puli ekonomska i turistička stručnjakinja dr.sc. Saša Poljanec Borić izjavila je da je "ekonomski promatrano ovdje je bit problema u činjenici da se izdaju preduge koncesije za banalne razvojne sadržaje. Drugi problem je dimenzija tih sadržaja i njihova održivost. Politički problem je u tome sto privatizam postaje javnosektorska politika. Zakonski problem je da je proces netrasparentan. Kad se sve to zbroji dobiva se neokolonijalizam".

Čak i Europska unija u Direktivi o koncesijama propisuje da  trajanje koncesije ne bi smjelo biti duže od nužnog da bi se ostvarilo povrat kapitala i naknade  za ulaganje. Tako da se postavlja pitanje usklađenosti ovih sporazuma, naročito za Muzil na kojem se predviđa ugovor od 99 godina, s navedenom europskom direktivom. I hrvatski Zakon o koncesijama nalaže da se "koncesija daje na način da njen rok ne ograničava tržišno natjecanje više nego što je to nužno kako bi se osigurala amortizacija stvarne vrijednosti ulaganja koncesionara i razuman povrat uloženog kapitala".

Sporazumima o uvjetima, pravima i obavezama za realizaciju projekata Saccorgiana, Hidrobaza i Muzil, vrlo šturim dokumentima, utvrđuje da se radi o ugostiteljsko-turističkim projektima na koje će potrošiti velik dio prostornih resursa Pule. Radi se o preko 230 hektara priobalja s predviđenih preko 5000 novih ležajeva na Muzilu (2210), Saccorgiani (1544), Hidrobazi (1200)... Predviđaju se hoteli, kampovi, golf teren, poslovne, trgovačke, javne  i stambene zone. S obzirom da će se raditi o privatnim kompleksima, „javnost” takvih javnih prostora je tek privid, a možemo zaboraviti i na društveno-odgovornu stanogradnju, prijeko potrebnu ovom gradu.

Model putem kojeg će se ti projekti realizirati je pravo gradnje s ugovorima na 50 i 99 godina, dok se pomorsko dobro na Muzilu planira dati u koncesiju na 99 godina.  Naknada od koncesije će pripasti državi i Gradu Puli proporcionalno njihovom udjelu u vlasništvu nad zemljištem. U slučaju Muzila gotovo je cijelo područje državno, na Hidrobazi je 75 % državno zemljište a na Saccordiani 55 %. Iz toga je jasno kako Pula i Puležani neće vidjeti značajna sredstva od iste, dok se gradska vlast u naše ime obvezala za te projekte o našem trošku izgraditi ili rekonstruirati svu potrebnu infrastrukturu (vodoopskrba, odvodnja, elektronička komunikacijska infrastruktura, ceste i drugo) "do granice zahvata".

Ovi se projekti moraju sagledavati u širem kontekstu: treba uzeti u obzir da je sjeverni dio pulske luke, Katarina i Monumenti već dan u 50-godišnju koncesiju, te da je GUP-om planirana izgradnja mnogih novih hotela na svakom dijelu pulskog priobalja te da se niti jedan dio priobalja ne planira sačuvati kako bi neke druge generacije mogle odlučiti o njima.

Smatramo da je skandalozno i nedopustivo da šačica političara odlučuje da se toliki prostor oduzme građanima bez da se o tome lokalno stanovništvo išta pita. Stoga zahtijevamo da Grad Pula učini ono što nikada do sada nije učinio tj. pita svoje građane o tako važnom pitanju za budućnost grada - na referendumu.''

(rex)