KANDIDAT ZA ŽUPANA – DINO DEBELJUH ODRŽAO PRVU JAVNU TRIBINU
U utorak, 24. ožujka, u večernjim satima, Dino Debeljuh, bivši veleposlanik RH u Indiji, zastupnik u saboru RH, i kandidat za župana ŽI, održao je u Brtonigli svoju prvu javnu tribinu. Pred pedesetak okupljenih građana, među kojima je bilo mnogo mladih, Debeljuh je na početku upoznao skup sa razlozima održavanja prve tribine u Brtonigli, pa je tako prisutne podsjetio da je svoju prvu tribinu, zajedno sa gosp.  Paulettom, osnivačem i prvim predsjednikom IDS-a održao upravo u Brtonigli krajem 1989. godine. Tada je to bio početak nečeg novog. Obzirom da je ova tribina za njega jedan novi početak, iz tog se razloga simbolički odlučio za Brtoniglu. Te 1989.godine, krenuo je u jedan novi projekt sa velikim entuzijazmom i željom da učini nešto dobro svom kraju, građanima Istre, a danas isto tako, vlastitom ušteđevinom kreće u jedan novi projekt, zabrinut nad onim što se danas događa u Istri. Naglasio je da  nakon 20 godina bivanja na političkoj sceni, može svakoga pogledati u oči, jer se, za razliku od mnogih politikom nije okoristio, iako je za to imao mnogo prilika, no to nije bio njegov odabir.
Govoreći o zabrinutosti za budućnost Istre i njenih građana spomenuo je uključivanje Plomina 3 u prostorni plan županije, probleme sa Rockwoolom, gdje smatra da su svi prevareni, prije svega građani kojima se nije rekla prava istina o zagađivaču ali i investitor kojemu je netko obećao da sa građanima neće biti problema. Nastavio je spominjanjem megalomanskog projekta Brijuni rivijera koji uključuje i Muzil, rasprodajom zemljišta u bescjenje u poznatom slučaju Dragonere i Barbarige i golf igrališta. Debeljuh je istaknuo da sve navedeno ima  dvije zajedničke točke. Jedna je da sve to itekako utječe na budućnost građana Istre, a druga je da građane o tome nitko ništa nije pitao.
 Debeljuh je naglasio da je njemu, a po njegovom mišljenju i većini građana Istre dosta bahatosti i prepotencije pojedinaca na vlasti u županiji, koji u potpunosti ignoriraju mišljenja onih koji su ih izabrali, i koji ih tretiraju kao „važe ud piture“. Rezultati te otuđenosti vidljivi su i kroz ponašanje koje nam pokazuje da županijska a često i Gradska, odnosno općinska vlast nema nikakvog problema u pronalaženju milijuna kuna za nepredviđene troškove vezanih uz investicije, ali kad se građanin ili građanska udruga pojavi sa zahtjevom za pomoć od 1000 kuna onda slijedi odgovor „nema novaca“.
Debeljuh je rekao da je njegov cilj prekinuti tu otuđenost, vratiti građanima vjeru u mogućnost bolje komunikacije sa onima koji upravljaju njihovim novcima, a kao prvu mjeru koju misli uvesti je potpuna transparentnost u trošenju novaca poreznih obveznika. Ukazao je na mogućnost rješavanja problema u društvu prije svega promjenom načina ponašanja onih na vlasti.
Pri kraju svog govora osvrnuo se na temu koja je bila najavljena za tu tribinu pod nazivom „Najveća otimačina zemlje u povijesti Istre“.
Otkrio je da je ta rečenica vezana uz projekt izgradnje 25 golf igrališta i uz nedavno usvojen zakon o golf igralištima. Debeljuh je ukazao na činjenicu da je taj zakon rađen za Istru i izrazio uvjerenje da je izraz volje vodećih ljudi u županiji, jer se jedino u Istri planira takav projekt koji je usmjeren ka prisilnoj prodaji 3000 hektara zemlje. Naglasio je da zagovara davanje zemlje u koncesiju, a nikako prodaju, te rekao da je uvjeren kako je golf samo izgovor, a da je prava namjera jeftino doći do istarske zemlje i izgraditi apartmane na kojima će se dobro zaraditi. Zakon očito toliko ide u prilog investitorima da im omogućuje kupovinu zemljišta bez natječaja. Posebno ga brine činjenica da u trenutku kada uvozimo hranu, voće, povrće, poljoprivrednici koji žele raditi, ne mogu doći do zemljišta za proizvodnju hrane, a istovremeno im se oduzima postojeća zemlja za izgradnju golf igrališta. Spomenuo je i izjavu ministra poljoprivrede Pankretića koji je rekao kako on svoju zemlju za golf ne bi dao. Debeljuh je rekao kako bi on odmah zaustavio sve radnje u županiji, vezanih za golf igrališta, sve dok se zakon ne promijeni na način da se prodaja zemljišta za te svrhe ne zamijeni sa koncesijom i to najduže na rok od 30 godina, kao i da bi broj predviđenih igrališta smanjio na razumnu mjeru.
Nakon govora otvorena je diskusija na kojoj su građani iskazivali različita gledišta i razmišljanja. (REX)