24. Media Mediterranea festival: „Svjetovanja hidrosfere“ na izložbi gostujućih autora

24. Media Mediterranea festival: „Svjetovanja hidrosfere“ na izložbi gostujućih autora-129247

OTVORENA IZLOŽBA TEUTE GATOLIN, A ODRŽANA SU I DVA ARTIST TALKA SA BRIANNOM LEATHERBURY I SABINOM MIKELIĆ
24. Media Mediterranea festival u organizaciji udruge Metamedij nastavio je s programom u petak, 5. kolovoza otvorenjem izložbe gostujućih autora u Europskom centru za mir i razvoj. U sklopu izložbe na glavnu temu festivala „Svjetovanja hidrosfere“ kustosice Teute Gatolin, održana su i dva Artist Talka – razgovori s umjetnicama Briannom Leatherbury i Sabinom Mikelić.

Izložbu su otvorili direktor festivala Marino Jurcan i izvršna producentica Ivana-Nataša Turković koji je kazala da su osim radova gostujućih autorica izloženi i oni nastali u produkciji i koprodukciji udruge Metamedij. 

"Prije svega jedno veliko hvala ovogodišnjoj kustosici Teuti Gatolin koja je morala kurirati dvije izložbe. Za ovu u ECPD-u je mogla djelomično sama odabrati radove, a s druge strane u SKUC-u je kurirala izložbu radova finalista natječaja za mlade umjetnike Zlatna lubenica 6.0. Večeras ovdje možete pogledati radove Sabine Mikelić, Nikoline Kuzmić, Josipe Škrapić koji su odabrani po tome što se uklapaju u ovogodišnji koncept festivala „Svjetovanje hidrosfere“. Ovim konceptom želimo istražiti naš odnos naspram svih voda koje nas okružuju s naglaskom na more te želimo vidjeti na koji način možemo zamisliti jedan bolji svijet, u kojemu smo brižniji i pažljiviji prema onom što nas okružuje, pa tako i prema drugim vrstama s kojima dijelimo ovaj planet. Veliki izazovi su pred nama – klimatske promjene, zagađenje, izumiranje vrsta, podizanje razine mora – zato i moramo osvijestiti gdje se nalazimo sada, da bi znali kako ići dalje", kazala je Turković.

Ona je potom predstavila radove nastale u koprodukciji i produkciji udruge Metamedij, a to su „Lutalaštvo“ Tina Dožića koja će se nastaviti nadograđivati te „Mjesta susreta, drugi čin“ Marija Mua nastao na Summer Sessions rezidenciji u Nizozemskoj. Uz njihove radove tu je i video Brianne Leatherbury „Likvidacija“, umjetnice koja je ove godine došla na Summer Sessions u Pulu.

Artist Talk - Briana Leatherbury i Sabina Mikelić

Briana Leatherbury umjetnica je koja živi u Amsterdamu, a rad „Likvidacija“ sastoji se od site-specific instalacije i filma koji dokumentiraju nizozemsko izvlaštenje određenih nekretnina. Instalacija se sastoji od ovlaživača zraka za staklenike, koji je putem internetske licitacijske prodaje „obišao“ nekoliko nekretnina u vlasništvu nizozemske vlade. Umjesto vode, ovlaživač je u tim zgradama ispuštao maglicu umjetnog znoja. „Likvidacija“ dokumentira povijesnu rasprodaju svake od tih zgrada, koju je država radila zbog profita. Ovlaživač je sablasni i učinkoviti protagonist tog procesa koji spaja sve te prostore i njihovu prolaznost, kao i ekonomije o kojima su ovisili, u jedan hibridni virtualni prostor.
"Izloženi video dio je istraživanja koji se tiče posjete lokacijama uključenima u projekt. Instalaciju sam postavila u jedan zatvor, u bivšu farmu… a svaki put kad ih obilazim prvo zatražim odobrenje. Na taj način započinjem i razgovor s ljudima s kojima inače ne bih nikada govorila jer sam umjetnik, a ne netko tko želi kupiti zatvor. Putem te interakcije mogu ćuti, nadam se iskreno mišljenje osoba koje su uključene u taj proces prodaje. Na videu se vide plave točke koje su rezultat aplikacije koju koristim tijekom tih posjeta i putem koje radim 3D sken prostora. Sve te zgrade koje prestaju biti javno vlasništvo i koje gube svoju povijest i društvenu važnost sada su u mom telefonu kao model s kojim mogu raditi ono što želim. Sve su to dijelovi jednog dužeg filma kojeg trenutno pripremam. „Likvidacija“ kao instalacija i kao video istražuje proces i pokušava shvatiti što se događa kada se prostor prestane fizički koristiti ili kada ga se stavlja u novu funkciju, kao što će zatvor kojeg sam posjetila postati hotel", kazala je Leatherbury.

Sabina Mikelić je hrvatska vizualna umjetnica i filmska redateljica koja živi u Nizozemskoj. Rad „Beyond the Choir“ je multimedijalna instalacija i dio dvogodišnjeg istraživanja na temu odnosa autorice kao redateljice i subjekta. Istraživanje „Filming Beyond“ dio je njene kontinuirane prakse u kojoj istražuje što se događa u susretu između umjetnice i protagonista, dok istovremeno ispituje alate kinematografije (kameru, kadar, pozornicu, performans). „Beyond the Choir“ postavlja pitanja o tome kako je moguće kroz čin snimanja izaći iz okvira stereotipa i onoga što već zna, izaći izvan konteksta "vlastitog" otoka, njegovih lokacija i stanovnika. Može li istraživanje osobnog odnosa ljudi i mjesta u isto vrijeme biti laboratorij za dublje proučavanje samog čina snimanja i uloge kamere u društvenoj interakciji? I može li ona na taj način riješiti vlastito pitanje pripadnosti? Kako koristiti kameru i čin snimanja i tako podijeliti trenutak s drugima? Kako se povezujemo i kako vjerujemo jedni drugima? 
"Ovaj rad je jedna vrsta konačnog proizvoda dužeg procesa u kojem sam se bavila muškom ranjivosti. Zanimalo me kako tri različite generacije muškaraca s otoka Raba gledaju na pojam muževnosti, njihovu međusobnu interakciju te onu koju imaju sa mnom posredstvom kamere i činom snimanja. Radila sam sa sedam muškaraca, članova klape koja pjeva tradicijsku glazbu. Zanimalo me kako mogu istražiti svoju ukorijenjenost i osjećaj pripadnosti otoku kojeg volim, ali od kojeg sam uvijek željela otići. Radi se o vrlo tradicionalnoj zajednici kojoj nisam nikad u potpunosti pripadala. Zato sam odlučila pričati s ljudima koji su jako vezani za otok, koji ga snažno vole i nisu nikad živjeli negdje drugdje. Htjela sam upoznati otok kroz njihove oči, ali sam bila svjesna činjenice da oboje krećemo s predrasudama i bojala sam se da me neće prihvatiti. Od svakog od njih sam zatražila da me odnesu na lokaciju po njihovom izboru – ja nisam znala gdje me vode, a oni nisu znali što ću ih pitati. Na taj sam način htjela stvoriti situaciju u kojoj se može dogoditi nešto neočekivano, htjela sam izgubiti djelić kontrole nad samim procesom. Pitanje koje sam im postavila kada sam ih snimala na lokaciji je: „Zašto ste me doveli ovdje?“, kazala je Mikelić.

Škrapić, Kuzmić, Mu i Dožić

Rad Josipe Škrapić „More koje je pokraj nas“ bavi se pripadnošću, identificiranjem s prostorom i introspektivnim hodanjem kroz mikrolokaciju autokampa Medulin. Prikupljanjem prirodnih biomaterijala s obale i mora te sjedinjenjem s prirodom kroz more, autorica se postavlja u suodnos s fragmentiranim prikazima i mapiranjem, onim senzorskim te onim koji nam daju konkretne informacije.
„Kratka povijest raspadanja“ Nikoline Kuzmić sastoji se od umjetničke knjige mekih stranica napravljenih od žutice (industrijskog pamuka), uvezene pamučnim koncem, te ručno oslikane i izvezene u nijansama akromatskih tonova. Stranice nastanjuju motivi fosila vodenih i kopnenih životinja preuzetih iz starog jugoslavenskog školskog priručnika (Istorijska geologija, Kosta Petković, 1954.) kojeg je pronašla na sajmu rabljenih knjiga. Njih kombinira s tekstualnim motivima posuđenim iz arhive filmova raznih autora, koju godinama gradi i kojoj se opetovano vraća kao mjestu za promišljanje. Zanimali su je odnosi arhiviranja intimnog, pojedinačnog, poput vlastite, naoko uobičajene filmske arhive, s nečim širim, odvojenim od nje same, a ipak isprepletenim. Zanima je kada neko znanje postaje “zastarjelo”, zaboravljeno te kada informacije postaju estetski objekt. Zanima je i zašto se čuva, arhivira, pamti, kako umjetnost utječe na ove procese, te gdje se u njima formira i rad(ovi) koje(g) postepeno plete.
„Mjesta susreta“ Marija Mua dio je tekućeg istraživanja odnosa suvremenih radnih uvjeta, gaminga i okruženja koje je stvorio čovjek. Kao u pripovijedanju sna ili onom povezanom sa sjećanjem, atmosfera dolazi i odlazi, filtrirajući se kroz pažljivo izrađene slojeve slikovnih sekvenci. Dok se konstantno povećava i smanjuje količina tišine iza dominantnog narativa koji se vrti oko radnih uvjeta, fabricirani pejzaž sugerira komotnu dosadu koja izvire iz tenzije između akcije i zastoja, sugestivnih ritmičkih ponavaljanja te bestežinske perspektive.


Audiovizualni rad „Lutalaštvo“ Tina Dožića koristi dromomaniju1 kao istraživačku metodu s ciljem odmicanja od homogenizirajućih formi reprezentacije okoliša, bilo onih turističkih bilo onih u geoinformacijskim sustavima (GIS). Rad je jedna od postaja u širem istraživačkom procesu pod nazivom Dromomania Adriatica, koje će biti realizirano kao audiovizualni esej krajem 2022. godine. Lutalaštvo ispituje reprezentacijske medije, njihove razne odnose i diskrepancije, mutacije formi iz digitalnog u materijalno i obratno. Kroz seriju pješačkih izleta na brda i planine, autor sakuplja razne materijale koji se kasnije ostvaruju na ekranu laptopa. Upravo su ti odnosi oni koji ističu čudnu isprepletenost suprotnosti u antropocenu, primjerice odnos satelita i pametnog telefona koji iscrtava putanju čovjeka koji hoda ne-ljudskim krajolikom. Čini se da je čitav planet lakše pomicati prstom na ekranu te stoga ovaj rad traži ono začudno u digitalnim modelima Zemlje. Materijali koji nastaju tijekom pješačkih izleta oponašaju geoinformacijske tehnike, a to su fotogrametrijski 3D modeli i GPS tragovi, prikazi posjećenih lokacija na Google Earth platformi te njihove greške i glitchevi. Uz desktop kino stream, rad „Lutalaštvo“ realiziran je i kroz pripadajuću web stranicu, na kojoj će usporedno s desktop kinom biti objavljen i digitalni teritorij kojim publika može lutati.

Završnica festivala Media Mediterranea 24 na programu je u subotu, 6. kolovoza. U Zajednici tehničke kulture Pula – ZTK (Uspon Franje Glavinića 1) u 20.30 sati bit će održana prezentacija i izložba radova spekulativnog dizajna s radionice „Into Blue Futures: A Speculative Workshop in Strategic Foresight“ uz rad gostujuće umjetnice Deborah Mora. U festivalskom klubu – Circolu Zajednice Talijana Pula - od 21 do 2 sata održavat će se glazbeni program Electric Blue, a nastupat će Rinoma & Karaman (live act / Sessions), DJ Joondroid i DJ Manscream te Open screen VJ.

(rex/ foto: Gea Rajić)