TISKOVNA KONFERENCIJA ZELENE ISTRE
Udruga Zelena Istra je u srijedu 17. ožujka održala konferenciju za medije povodom sve veće betonizacije i asfaltizacije kvartova u Puli. Njihovo priopćenje u cijelosti prenosimo:

"Pula se tijekom posljednjih godina pretvorila u gradilište. Naselja kao što su Gregovica, Monvidal i Valvidal postaju oaze asfalta i betona. U naseljima u kojima su nekoć bile obiteljske kuće i manje zgrade poput gljiva poslije kiše niču stambene zgrade i trgovački centri čija su parkirališta proždrla većinu zelenih površina i urbanih vrtova.
 
Grupa za urbane vrtove Zelene Istre je potaknula pokretanje novih urbanih vrtova, između ostalog i zato što svjedočimo sve intenzivnijem nestanku urbanih vrtova i zelenih površina. Primjerice, zona novih urbanih vrtova na Gregovici rasprostirat će se na manje od jednog hektara površine, dok je preko puta ceste sravnjeno sa zemljom niz urbanih vrtova i nekoliko hektara zelenila. Pritom očajni bivši korisnici vrtova, kao i mještani Gregovice, s nevjericom gledaju u što se pretvorio njihov kvart. S još većom nevjericom Puljani promatraju izgradnju zgrada na Monvidalu-Valvidalu oko kojih nema ni traga zelenim površinama. S pravom su ovakvu politiku upravljanja prostorom Grada Pule nazvali urbanocidnom.

Monivdal za koji se Grad besramno hvali kako je to kvart “ugodan i obiteljski” nema niti jednu novu, uređenu zelenu površinu poput parka, drvoreda ili naprosto travnjaka. Oko zgrada nema zelenila, iako je GUP-om propisano da se 20 posto građevinske čestice u okviru stambene i mješovite namjene mora rezervirati za parkovne nasade, odnosno prirodno zelene površine. U najnovijem GUP-u čl.68  na njima se na svakih 30 četvornih metara mora zasaditi jedna stablašica ili visoko zelenilo te ćemo nastaviti pratiti provode li se takve odredbe u praksi s obzirom da su do sada investitori vješto izbjegavali propise što se vidi i na terenu.

Irena Burba je rekla da se Zelenoj Istri obraćaju građani ogorčeni ovakvim nehumanim urbanim planiranjem i još nehumanijom građevinskom praksom. Pula je sve više grad po mjeri investitora, a sve manje po mjeri građana Pule! Neinformirani i isključeni iz odlučivanja o razvoju svoga grada, Puljani se osjećaju nemoćno dok njihovi kvartovi naočigled prolaze kroz dramatične transformacije.
 
Jer, Grad o novoj izgradnji nije dovoljno informirao građane na način da je predstavio sve planirane gradnje i pitao ih žele li još jedan, sedmi po redu, trgovački centar u krugu od jednog-dva četvorna kilometra? Ili možda žele školu, vrtić ili neki drugi nekomercijalni sadržaj? Možda bi u svom kvartu oni radije vidjeli novi park, jer se uređenje novog parka u Puli od Austro-Ugarske nije dogodilo? Znaju li svi mještani Gregovice da im uz trgovačke centre slijedi i još jedna benzinska crpka te tik uz nove urbane vrtove nova prometnica?

Dunja Mickov je istaknula da je ova kriminalna situacija dokaz toga da Gradu Puli prije svega nedostaje vizija, a iz ovog nedostatka proizlazi i manjkav strateški okvir za održivi razvoj i rast grada. Gradovi imaju značajna ovlaštenja nad politikama i propisima o korištenju zemljišta. Politike korištenja prostora trebaju biti održive te sadržavati prostorne planove koji promiču očuvanje otvorenog, zelenog prostora i jačanje otpornosti na klimatske promjene. Posebno je važno da gradovi imaju dobar plan rasta i razvoja, jer će današnje odluke značajno utjecati na sutrašnje emisije ugljika kao i na sposobnost da se prilagodimo već prisutnim promjenama klime i, što je najvažnije, oblikovati život budućih generacija.
Tako buduće generacije Gregovice, Monvidala, kao i ostalih gradskih četvrti, sigurno neće biti izuzete od posljedica lošeg planiranja Grada. Dapače, već se i one današnje zbog nedostatka vizije Grada nose s problemima kao što su zagađenje zraka i prometne gužve, dok Pula ubrzano postaje sve vreliji urbani toplinski otok, neugodan za život.
 
Odnos između betonskih i asfaltiranih površina, s jedne, te zelenih površina, s druge strane, u direktnoj je vezi s otpornošću na glavne posljedice klimatskih promjena, a to su toplinski udari, velika količina padalina i suše. Što je veća izgrađenost, to je veća temperatura za vrijeme toplinskih udara i mogućnost stvaranja toplinskih otoka. Ujedno se na istim mjestima povećava i rizik od poplava kod povećane količine oborina zbog nepropusnog tla koje onemogućava upijanje oborinskih voda. Veća otpornost na klimatske promjene može se postići prije svega zaustavljanjem prekomjerne, nepotrebne i nepropisne izgradnje, a zatim identificiranjem gradskih područja koja su zbog velike izgrađenosti najosjetljivija. Nakon toga te je zone potrebno planirati na način da se spriječi daljnji gubitak zelenih površina te da se, koliko je moguće, već izgrađene/asfaltirane površine uklone i ozelene, da se planiraju novi gradski parkovi i sadnja stabala na svim primjerenim površinama i potiče izgradnja krovnih i vertikalnih vrtova.

Pritom je važno istaknuti da tlo ima nezamjenjivu ulogu u skladištenju ugljika te je nakon oceana najveći rezervoar ugljika na planetu. A zalihe organskog ugljika u tlu imaju ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena. Dakle, kako bi se smanjile emisije stakleničkih plinova i usporile klimatske promjene potrebno je ne samo zadržati već i povećati ulogu i kapacitet tla za skladištenja ugljika.
 
No, Grad Pula tlo troši poput pijanog bogataša, kao da nema sutra! Omogućavanjem prekomjerne izgradnje Grad dokazuje svoj veliki nemar prema tlu, kao i još veće nepoznavanje znanstvenih činjenica - brtvljenje tla, odnosno njegovo prekrivanje nepropusnim materijalima poput asfalta i betona širenjem infrastrukture i građevina vodi gubitku organske tvari u tlu, a to je jedan od glavnih problema koji ugrožava funkcionalnost tla. Jedna talijanska studija pokazala je da najveći gubitak tla nije vezan za porast stanovništva, već da se u gradovima tlo i njegove korisne funkcije gube s trgovačkim centrima, velikim parkiralištima, parkiralištima općenito, logističkim tvrtkama koje grade ogromne hangare s predimenzioniranim operativnim asfaltiranim prostorima za manipulaciju robom.

Pula koja je povijesno naslijedila prekrasne parkove te prirodno zeleno okruženje bezglavo ide u smjeru gubitka zelenila i toliko vrijednog tla. Moramo se zapitati kao građani ovog grada - kakvo naslijeđe ostavljamo budućim generacijama?

Za Zelenu Istru,
Irena Burba i Dunja Mickov"

(rex)