U ZAJEDNICI SLOVENACA PREDSTAVLJEN RAD ALOJZA ?UFARA
U Zajednici Slovenaca u Puli u ponedjeljak je bilo održano predavanje o Kupelwieserovim Brionima, samom Paulu Kupelwieseru, ali i o ondašnjem upravitelju Brijunskog oto?ja, Alojzu ?ufaru. Ovo je predavanje održao Mirko Uroševi?, urednik nedavno izašle knjige, u vlastitoj mu nakladi, »Kupelwieser, Paul, 1843-1919 Brioni: iz sje?anja starog Austrijanca«. Oživljeni memoari Paula Kupelwiesera, austrijskog industrijalca koji je Brijune kupio u kolovozu 1893. godine, susreli su se sa ?itateljima ve? tre?eg izdanja. Loza Paula Kupelwiesera, smr?u svih muških ?lanova, završila je upravo na Brijunima, a austrijsko je pu?anstvo prili?no neupu?eno u njenu povijest i prisutnost na Brijunskom oto?ju. No, važnost te prisutnosti nije samo u posjedovanju oto?ja, ve? i u njegovoj revitalizaciji, osuvremenjivanju, stvaranju uop?e daljnjih uvjeta za život, a i u uvo?enju ve?eg broja noviteta, tada naprednih, pa i pionirskih, i u svjetskom kontekstu. Paul Kupelwieser ostvario je »raj na zemlji« nezaustavljivo slijede?i svoju viziju. U tom je uza se imao ?arobni štapi?, utjelovljen u šumarskom stru?njaku, Alojzu ?ufaru (Zuffar) koji se ve? u velja?i 1894. godine preselio na Brijune, kada je i melioracijom zapo?eo rješavati vjekovni problem malari?nog oto?ja.. ?ufar je, nadalje, zaslužan za podizanje velikog rasadnika s mediteranskim sadnicama, za ure?enje šuma i parkova, obnovu cesta i dostupnost pitkoj vodi. Alojzu je ?ufaru, kao i doktoru Robertu Kochu s kojim je sura?ivao u suzbijanju tropske malarije, obitelj Kupelwieser postavila 1908. godine spomen-plo?u u starom kamenolomu nasuprot onomu u kojemu je postavljena sli?na zahvala dr. Kohu. No, odakle ovaj iznenadni spomen na o?itog vrlog ?imbenika u stvaranju brijunskog savršenstva, zašto se o njemu i dalje zna tek toliko da se informacijama o njegovu životu uvijek iznova, pa i iz istog pera, ispisuje tek ta jedna kartica novinskog teksta? U redu, Alojz ?ufar jest ro?en u Otlici iznad Ajdovš?ine, dakle, u Sloveniji, ali prili?no je nevjerojatno da se on spominje jedino u zajednici Slovenaca ili u Istarskoj enciklopediji u kojoj se insistira na uklju?ivanju jedinica iz tronacionalne istarske povijesti. Prili?no je nategnuto i to da se, uz malo spomenuti rad, akcentuira nacionalnost ?ovjeka koji je govorio i pisao na slovenskom, hrvatskom, talijanskom i njema?kom jeziku, sukladno vremenu u kojem je živio i sukladno navadama ondašnje obrazovanije jedinka. Na navedenom je predavanju Uroševi? prikazao i talijanski propagandni film o Brijunima, iako je najavljivan nekakav stoljetni film iste tematike. Prikazani film ve? vremenima kola po gradu, kao i mnoštvo drugih filmova povijesne tematike. Pa se name?e pitanje o i dalje nedostupnoj povijesti za koju izvore ?ovjek treba nalaziti po raznim udrugama ili u pasionirana sakuplja?a. Gdje je taj filmski grad, ho?e li on ikada otvoriti svoja svevremenska vrata, ili ?e gra?ani, mahom bez ovdašnjih korijena, i dalje slu?ajno saznavati tek detalje o mjestu u kojem žive? (N.T.)