UZ OGRANIČENJE SNAGE NA 95 KS
Nezapamćena tragedija, četiri izgubljena mlada života kod Vinkovaca, u noći sa srijedu na četvrtak, nakon što je stari a moćni Audi A4, kojim je upravljao 19-godišnjak, u kojem su bili još 19-godišnjakinja te 18-godišnjak i 20-godišnjak u Starim Mikanovcima kod Vinkovaca sumanutom brzinom izletio s ceste i zabio se u kuću, pokazuje koliko je loše stanje u našem cestovnom prometu…

No vjerojatno su još lošiji od toga "stručni komentari" koji su potom uslijedili. Jučerašnji HRT-ov vjerojatno bi mogao ući u anale negativnog novinarstva, iz sljedećih razloga:

1. Potpuno se zanemario utjecaj pandemije Covid-19 na stanje u prometu, pa, eto, trendovi su bili dobri dok je bio ‘lock-down’. Čim su mjere popuštene, pa su ljudi počeli voziti, stanje je postalo (znatno) gore. A stanje je ipak dobro?!

2. Zanemaruje se utjecaj iseljavanja građana, a masovno se iseljava radno i vozački najaktivniji dijelovi stanovništva. Pa, kad bi se, slikovito, iselili svi koji voze automobile te se uveo novi ‘lock-down’, logično je da bi bilo manje nesreća i stradavanja, ali ne zato što je naš sustav lošiji.

3. Ne spominje se utjecaj naših davanja svih vrsta (porezi poslovanja, PDV, PPMV, godišnji porez) u kumulativu 100 posto na tvorničku (ne osnovnu prodajnu cijenu). Konkretno, da je zlosretna mladež preksinoć bila u novom automobilu sa sustavom autonomnog kočenja, u posljednjoj fazi vožnje po asfaltu upravljački modul automobila, temeljem informacija senzora uočio bi je automobil izgubio kontrolu te bi aktivirao autonomno kočenje najvećom snagom. To bi brzinu smanjilo za barem 20 posto, a kako kinetička energija ovisi o brzini na kvadrat, kasniji bi slijed zbivanja bio znatno povoljniji. Usto, u znatno sigurnijoj karoseriji, čvršćeg zaštitnog kaveza, u kojem motor sigurno nakon sudara ne bi uletio u kabinu (!), te s osam zračnih jastuka, izvjesno je da bi svi preživjeli.

4. Nespominjanje važnosti povećanja izvjesnosti kažnjavanja, prvenstveno postavljanjem radarskih kamera i unapređenja pravosuđa. A da su srećom vozač i putnici preživjeli nakon sumanute vožnja (ekstremno obijesne) sustav bi mu dao drugu šansu (!), da u ponovljenom slučaju nastane masakr.

5. Najgore: kritiziranje prijedloga o vraćanju odredbe o mladim vozačima, argumentom da su ‘strana istraživanja to potvrdila’. Takav je stav posebno štetan i nestručan, jer se uspoređuje neusporedivo, iz dva različita sustava. Sjetimo se antologijskog vica o osobi s naših prostora koja je igrala poker u Londonu, kojoj su rekli da nakon što kaže da ima jače adute ne treba pokazivati karte. Naime, u Londonu se igračima pokera džentlmenski vjeruje. – E, kad me tada krenula karta, zaključio je igrač iz središnjeg dijela bivše države… Drugi je primjer dobro poznata teza da naši vozači čim dođu u Slovenije voze discipliniranije. Dakle ono što vrijedi u Sloveniji i Engleskoj ne možemo i ne smijemo preslikati u Hrvatsku! Lošije od nedostatka stručnih promišljanja u prometu su loša i tendenciozna ‘stručna’ promišljanja.

Dakle, uz premrežavanje radarskim kamerama i unapređenja pravosuđa (da se obijesni vozači počnu plašiti izvijenosti kažnjavanja), smanjenje davanja na nova i sigurna vozila, određivanje premije osiguranja prema sigurnosnim karakteristikama vozila, treba vratiti odredbu o mladim vozačima.

Aktualna događanja te pokušaji relativiziranja i uljepšavanja stanja u prometu te zalaganjem za promašene i pogrešne mjere potakli su rasprave o potrebnim dopunskim mjerama za mlade vozače, koji vozila često koriste za pogibeljno dokazivanje i iživljavanje.

Konkretno:

Treba vratiti odredbu o mladim vozačima, do navršene 24. godine, kojima bi trebalo uvesti ograničenje snage motora vozila, ali na 70 kW (95 KS), a ne na nelogičnu i u EU zakonodavstvu nepostojeću granicu 80 kW (109 KS), kako je bilo prije kod nas. Tada j to bilo napravljeno kako bi se pogodovalo velikom uvozniku, koji je jedini u programu imao velike dizelske limuzine do tog ograničenja (konkretno od 77 kW, odnosno 105 KS).

Usto bi za mlade vozače trebalo uvesti i kategoriju ‘privremene vozačke dozvole’, koja bi vrijedila tri godine, odnosno do navršene 24, godine, a poništavala bi se nakon drugog težeg prekršaja ili prve obijesne vožnje.

Oni koji tvrde kako je to diskriminacija i nelogično, treba kazati da nije problem u vještini vožnje, nego u obrascu ponašanja mladih vozača, sklonosti iživljavanju, koji se smanjuje odrastanjem. Dakle, ako 40-godišnjak položi vozačku dozvolu, ne bi mu se izdavala privremena, nego trajna.

(REX/tekst autoportal.hr/ piše Željko Marušić prometni stručnjak)