OBIŠLI SMO PULSKE UGOSTITELJE I UPITALI IH PRIDRŽAVAJU LI SE GOSTI NOŠENJA MASKI
Osim što se u kafićima i restoranima uvela zabrana rada nakon ponoći, od sada svi gosti moraju nositi maske svugdje osim za stolom, a jedna od novosti su i korona-redari koje moraju osigurati ugostiteljski objekti, po jednog na 50 gostiju. Redari su osobe koje vlasnici objekta odrede, a njihova je svrha provoditi mjere HZJZ-a, odnosno paziti o održavanju razmaka među gostima i nenošenju ili nepravilnom nošenju maski. Ako odbiju poslušati, kaznu će platiti vlasnik objekta. Kazne su propisane zakonom i iznose 70.000 kuna.

Obišli smo pet najpoznatijih pulskih kafića te vlasnike i djelatnike upitali što misle o novim mjerama, te koji su im planovi za daljnji rad, ako je on u ovakvim uvjetima uopće i moguć.

Tihana Nenadović, konobarica u Cvajneru svjesna je i u isto vrijeme zahvalna na velikoj terasi okupanoj suncem koja i u zimsko vrijeme može privući velik broj ljudi koji će sjesti vani, gdje maskice nisu potrebne. „Stekla sam dojam da ljudi već sada više sjede vani jer im je nekako sigurnije. Uz to, mi smo i nepušački kafić tako da ljudi koji uđu u zatvoreni prostor popiju kavu ili čaj i kratko se ovdje zadrže.“ Dodaje i kako je primijetila da se stranci jedini striktno pridržavaju nošenja maski, dok kod naših ljudi, začuđujuće, mladi svi nose maske, a stariji najmanje poštuju pravila. „Ma znate, nije nama problem nositi maske, ali ljudima je problem“ objašnjava Tihana govoreći kako ne želi tjerati ljude iz kafića.

Gotovo istu stvar rekao je i Robert Tkalec, vlasnik Sirene, kafića koji se, kao i Cvajner, nalazi na pulskom glavnom trgu. „Pa ne mogu ja odgovarati ako netko odbija nositi masku, niti ga želim potjerati iz mog lokala.“ Druga važna stvar koja je onemogućena objektima na Forumu jest ta da kao nulta zona ne smiju na terasu postavljati nikakve paravane ili pleksiglase, pa samim time preko zime bar omogućiti zadržavanje na terasi kafića koja je locirana između tri prolaza kroz koje dopire hladan zrak, čime bi postavljanje grijalica izgledao kao potpuno besmislen korak. Tkalec je nezadovoljan i dinamikom donošenja novih mjera i propisa kojima se ne stigne prilagoditi, a samim time razmišlja i o najgoroj soluciji – zatvaranju objekta. „Najgore je što ništa ne znamo sa sigurnošću; neke odredbe donesu u četvrtak i one već od petka stupaju na snagu pa se ne stignemo niti pripremiti. Ma, kako stvari stoje, stvarno mi se ne isplati dalje raditi. Ako se ovako nastavi, od 1. studenog ću biti prisiljen zatvoriti lokal!“

Djelatnici u Uliksu objasnili su nam kako su trenutno u procesu uvođenja korona-redara, jednog od njihovih zaposlenika, koji će pratiti nose li gosti maske, no nadaju se da su ljudi i bez njih dovoljno savjesni, s druge strane i upućeni u pravila koja su jasno dana na televizijskim vijestima i stranicama svih dnevnih novina.

I vlasnici ugostiteljskih lokala na Giardinima nezadovoljni su, možemo čak reći i frustrirani novim mjerama. Toni Gojani iz Bolera bijesno razmišlja kako bi bilo najbolje da ugostitelji kolektivno stave ključ u bravu na mjesec dana: „I ja sam prvi razmišljao da zatvorim kafić. Kako da preživim s jednim gostom na svaka 4 m²?! Da potjeram ljude iz lokala ako ih je više nego to mjere dopuštaju? Kako da objasnim ljudima da moraju sjediti odvojeno? Maltretiraju nas, a mi moramo maltretirati goste! Jedino što me spašava je velika terasa koju ću ubrzo zatvoriti velikim staklenim stijenama, postaviti grijalice i očito će samo taj vanjski dio moći koliko-toliko funkcionirati. Ali opet, nije to to…“

Ivana Burić iz Dvojke objašnjava kako još uvijek nije poduzela ništa po pitanju korona-redara jer joj, osim što nije dobila nikakve službene upute, cijela ta priča djeluje veoma represivno. „Dobili smo obavijest koju smo i okačili na ulazna vrata, a na kojoj piše kako MI plaćamo kaznu ukoliko naši gosti ne nose maske. U konačnici, dakle, odgovornost ne snosi svatko za sebe, nego ju mi snosimo za druge. Nakon kazne od 70.000 kuna mogu samo zatvoriti kafić“ govori Burić ipak dodajući kako će poduzeti sve da nastave s radom: „Ja ne podcjenjujem ovu bolest; ona postoji, među nama je i svi trebamo živjeti u skladu s pravilima, ali ako sam ja solidarna za opće zdravlje države, onda je i država dužna meni pomoći da opstanem. Ovo nije poduzetnički duh kakvog želimo“ zaključila je.

(REx/Sanja Tkalčec/foto:Manuel Angelini)