IZ KNJIGE BRANKA PEROVIĆA „AUSTROUGARSKE VILE I KUĆE U PULI“
U nekadašnjoj ulici via Santorio, sadašnjoj ulici Grada Graza broj 3, izgrađena je nevelika, ali atraktivna vila, visokog časnika austrou¬garske ratne mornarice Maximiliana Daublebskog. Zgrada je podignuta na k. č 695, uvedena u z. k. pod brojem 4024, k. o. Pula, po novoj kategorizaciji čestice broj 5656. To je objekt ukupno procijenjene površine oko 350 metara četvornih i oko 400 metara četvornih s tornjem i ostalim prostorijama. Dvorišni prostor zauzima oko 1.500 metara četvornih, većim dijelom iza zgrade, prema južnoj strani, a dovršen je 1900. godine, na prijelazu iz XIX. na XX. stoljeće. To je jednokatnica sa visokim prizemljem, s glavnim ulazom okrenutim prema sjeveru, dok gornji kat završava na zapadnom dijelu terasom. Do nje je lijepi četvrtasti toranj s kojega se pruža prekrasan pogled na pulsku luku. Kuća je sagrađena ispred Mornaričke bolnice, tj. Marine Spital, od čije je ograde dijeli uski puteljak, a preko puta je vila kapetana linijskog broda Horthyja a zapadno od nje zgrade časničkih stanova. U samo djelomično uređenoj zgradi, sada stanuju četiri obitelji, koje su otkupile stanove i preuređivali i dograđivali ih, a obitelj Premate mi je ljubazno stavila na raspolaganje dokumentaciju o otkupu stana iz koje sam doznao vrijedne podatake.
Priča se da je vilu sagradio admiral Maximilian freiherr Daublebsky von Sterneck und Ehrenstein, zapovjednik pulskog arsenala, lučkog admiraliteta i mornarice u Beču. Pod njegovom je neposrednom brigom izgrađena najljepša crkva na Jadranu, “Mornarička crkva”, tj. ”Muttergottes vom Meer”, koja dominira pulskim zaljevom, u kojoj je i danas kripta u kojoj je sahranjen von Sterneck. Međutim, kako je Daublebsky von Sterneck, na dužnost zapovjednika Mornarice iz Pule u Beč otišao1883. godine, i ostao sve do svoje smrti 1897. godine, vila nije mogla biti njegova. U “Marine almanahu K. u. K. ratne mornarice” koji se nalazi u “K. u. K Marine bibliothek”, tj. ” K. u. K. Mornaričkoj knjižnici” pulske Sveučilišne knjižnice, upisan je drugi Maximilian Daublebsky, također visoki časnik K. u. K. kriegsmarine, u činu Liniensciffskapitän, tj. kapetana linijskog broda. Po kazivanju dr Erwina Schatza, autora knjige “Ein Leben fuer die Marine” iz Klagenfurta, časnik Max Daublebsky von Eichhain bio je izvanbračni sin Maximiliana von Sternecka. On je također završio Vojnopomorsku akademiju u Rijeci i zbog svog službovanja u glavnoj pomorskoj bazi u Puli sagradio vilu za sebe i svoju obitelj.
Maximilian Daublebsky von Eichhain rodio se 1865. godine u Beču, kada je von Sternecku bilo 36 godina, a u to vrijeme zapovijedao je fregatom “Schwarzenberg”. Von Sterneck je zatim preuzeo zapovjedništvo nad oklopnom fregatom “Erzherzog Ferdinand Max”, admiralskim brodom Wilhelma von Tegetthoffa, s kojom je sudjelovao u Viškoj bitki 1866. godine.
Mladi Max von Eichhain se 1883. upisao na Vojnopomorsku akademiju u Rijeci, koju je nakon četiri godine uspješno završio. U Puli je u štabu II. flotile torpiljarki, kao novih, manjih i perspektivnih brodova. Iste godine, kao “See-kadet”, ukrcan je na školski brod”Habsburg”, zatim na “Albatros”, koji je bio na vožnjama radi upoznavanja Atlantskog oceana. 1894. promaknut je u čin poručnika linijskog broda, tj. ”Linienschiffsleutnant” i upućen je na oružnu specijalizaciju brodske artiljerije, mina i torpeda, što uspješno završava.
Provodeći najveći dio vremena na brodovima u pulskoj luci kao pomorski časnik, Max Daublebsky von Eichhain odlučio je sagraditi vlastitu vilu u rezidencijalnom predjelu San Policarpo koju je završio 1900. godine. Jedna od važnih godina u njegovom životu bila je 1904, kada se oženio Elisabethom, rođenom 1881. godine u Budimpešti, s djevojačkim prezimenom von Minutillo, sa kojom je 1906 dobio kćer, prema podacima iz Matičnog ureda u Puli, imenom Bela Maria Franz Julia Maximilian Karl. I majka Elisabetha potjecala je iz plemenite obitelji, otac joj je bio Franz freiherr von Minutillo, kasniji K. u. K. vizeadmiral, a majka Marija rođena Codelli.
U rujnu 1905. Max Daublebsky von Eichhain ukrcan je na stariji oklo¬pni krstaš “Maria Theresia”, izgrađen 1893, koji se nalazio u pričuvi, a od svibnja 1907. promaknut je u čin kapetana korvete, tj. ”korvettenkapitän” i ukrcan na topnički školski brod “Radetsky”, od 14. 500 tona, tj. bojni brod prijelaznog tipa, nazivan i “Quasi-drednought”. Za nekoliko godina, 1912. promaknut je u čin kapetana linijskog broda i ukrcan na bojni brod prijelaznog tipa “Zrinyi”, istog tipa kao i “Radetsky”, u sastavu 1. eskadre s modernim bojnim brodovima tipa “Viribus Unitis”. . Sudjelujući u Prvom svjetskom ratu, kao ukrcani pomorski časnik, po Almanahu K. u. K. Marine 1918. koji se nalazi u Povijesnom muzeju Istre u Puli, Max Dau-blebsky von Eichhain je, koncem ovog rata i raspadom Austro-Ugarske, u činu Kontraadmirala u 17. rangu i s više odličja, napustio Pulu i živio sve do 1939. godine kada je umro u Wildeneggu. Sahranjen je uz vojne počasti u činu K. u. K. vize-admirala na groblju St. Leonhard u Grazu.Ondje je, njegovoj supruzi Elisabethi, umrloj 1966. u Grazu i njemu, podignuta nadgrobna spomen-ploča.
