IZ KNJIGE BRANKA PEROVIĆA „AUSTROUGARSKE VILE I KUĆE U PULI“
Poručnik linijskog broda Gottfried Alois Baron von Banfield bio je jedan od cjenjenih građana Pule i najslavniji austrougarski pomorski časnik i pilot u vrijeme I svjetskog rata. 
Gottfried se rodio 1890. u Herceg Novom, “Castelnuovo” u Boki kotorskoj kao sin austrougarskog pomorskog časnika irskog podrijetla, koji je u to vrijeme bio na službi u tom pitomom primorskom mjestu kada je Boka već imala karakteristične elemente pomoćne pomorske baze. Richard Banfield, otac Gottfriedov, stekao je ratno iskustvo i ugled u pomorskoj bitci kod otoka Visa 1866, u kojoj je sudjelovao pod zapovjedništvom kontraadmirala Wilhelma Tegetthoffa. 
Po službenoj dužnosti Richard se nakon rođenja sina, preselio u Pulu, u kojoj izgrađuje obiteljsku vilu na području tada pustog Soborgo Veruda, u koju se useljuje 1892. godine (sahranjen je na Mornaričkom groblju u Puli). Iako je u tom dijelu Pule Lučki admiralitet zabranio gradnju zbog obrambenih razloga, Richard je dobio dozvolu.Lijep obiteljski objekt s velikim dvorištem izgrađen je na prostoru južno od brežuljka “Monte Cappelleta”, prema Poratu Veruda, sada Ulici De Franceschi broj 6 i 8, kod nekadašnjeg autolimara Jože Špraha, a imao je farmu fazana i vlastiti prilaz moru. 
Nastojeći u obitelji održati pomorsku časničku tradiciju, nakon završene osnovne škole otac upućuje Gottfrieda na srednje tehničko školovanje u St. Poeltenu, koju uspješno završava. 
Rođen i odrastao na moru, u Herceg Novom i Puli, Gottfried odabire poziv pomorskog časnika i odlazi na Pomorsku akademiju u Rijeci, koju završava 1909. i dobiva raspored na ratne brodove, koji se nalaze na pulskom sidrištu, na kojima je stjecao osnovna praktična znanja do promaknuća u čin poručnika fregate. 
Prateći trend tehničkog razvitka austrougarske ratne mornarice, u koju se 1911. uvode hidroplani i razvija hidroplanska postaja u Puli, na otoku St. Katherina, Gottfried se prijavljuje u pomorsko zrakoplovstvo, u kome je 1912. položio stručni ispit i uz dosadašnji čin dobio zvanje pomorskog pilota, tj. ”Marinefleger”, koje je bilo izuzetno cijenjeno. S obzirom da je taj novi rod obavljao vrlo intenzivne vježbe u slabim zrakoplovima, tijekom 1913. srušio se zrakoplovom u Trstu i zadobio teške tjelesne ozljede, koje su ga, nakratko, odvojile od letenja, koje je strasno zavolio i posvetio mu najbolje godine svog života. 
1914. godine, pred početak I svjetskog rata, dok je Italija imala neutralan stav, ponovno je na letačkim zadaćama, sada u Puli, na otoku St. Katherina, na kojoj je inženjer Josef Mickl u pulskom Arsenalu izgradio prvi zrakoplov 1911. a 1917. proglašena Zrakoplovnim arsenalom. Kada Italija 1915. ulazi u rat protiv Austro-Ugarske, Banfield je postavljen za zapovjednika hidroplanske postaje, tj. ”Seeflugstation Triest” u Lloydarsenalu, oko koga nastaje “vruća linija”, leteći na novim tipovima zrakoplova L-16 i A-11. Braneći Trst od talijanskih zračnih napada bio je najuspješniji austrougarski zrakoplovac, s dvadesetak srušenih zrakoplova, zbog čega je dobio nadimak “Tršćanski orao”, tj. ”Adleer von Trieste”, a kolege su ga zvale “Il nostro barone”, ”Unser baron”. Zbog iznimne hrabrosti, učinkovitosti i drugih karakteristika, dobio je niz odličja, a kao rijetki iz Mornarice, proglašen je i vitezom Reda Marie Theresie. 
Koliko je Banfield volio more, Verudu i Pulu, mjesto svog djetinstva i kuću u kojoj je odrastao i kasnije boravio, govori podatak da je svojoj jahti, koju je imao kao i većina časnika-plemića, dao ime “Veruda”, a među prvima je vozio auto ulicama Pule. 
Poslije završetka rata bio je, zbog srušenih zrakoplova i drugih aktivnosti u ratu, prisiljen napustiti Pulu i zaposliti se u britanskoj brodograđevnoj industriji, u kojoj je stekao dovoljan imetak. Međutim, ipak se vraća u Trst i 1925. preuzima brodarsku kompaniju svoga punca Tripchovicha, čiju je kćer Mariju, iz poznate bokeljske plemićke obitelji oženio, poslujući vrlo uspješno. Kasnije je razvio i poduzeće za spasavanje i dizanje potonulih brodova, koje je dignulo niz brodova u Tršćanskom zaljevu, te u Sueskom kanalu 1956. godine. 
Marinefleger Baron Gottfried Banfield umro je u dubokoj starosti 1986. u Trstu, objavljujući svoju autobiografiju, ”Autobiographie”, a njegova je vila u Puli srušena u zračnom bombardiranju, koncem II. svjetskog rata i zapuštena, na veliku štetu pulske povijesne memorije i graditeljskog nasljeđa.