STRUGALICA
Piše : Damir Strugar
"Mora se prevladati stil rada i zasjedanja koji se ogleda u zasjedanjima, konferencijama, pranim pričama, gubljenju vremena i koji nas zavarava da nešto radimo i umiruje sasvjest da smo nešto poduzeli. Zato manje političke galame, kićenih riječi, savjeta i uputstava, više poslovičnosti i praktičnosti! Više praktičnog rada, praktičnog sprovođenja usvojenih linija. Moramo održati jedan sastanak na kojem ćemo donesti zaključak da se sastanci više neće održavati!" - zagrmio je nedavno Veliki Vođa maloga grada na sastanku svog užeg kolegija.
U dvorani za sastanke nastao je tajac. Desna ruka Velikog Vođe, samozvani čovjek broj 2. ovog pitoresknog grada - koji, usprkos obećanju Velikog Vođe, još uvijek nije glavni grad gubernije - vrtio je svoju skupocjeno nalivpero i stresao prašinu sa desnog ramena svog novo kupljenog teget odijela.
"Što to mene briga?" - pomislio je u sebi. "Pa ja sam zadužen za konkretne mjere. Riješio sam u gradu kružne tokove, izgradio bazene, asfaltirao trgove, ozelenio parkove, popločio uspone i nizbrdice, uredio kupališta i šetališta. Moj resor za izgradnju, planiranja i analiziranja, odjevne savjete i uljudbu, zna se - najbolji je u gradu! Uostalom, ja sam i od strane novinara proglašen najbolje odjevenim funkcionarom ovog našeg malog grada! Jer potičem red, rad i urednost! - zaključio je mudro voditelj Sekcije za renesansu, modni izričaj i ravnopravnost spolova.
"Ovo se uopće na mene ne odnosi!" - odmah je konstatirao dobroćudni šef kancelarije Velikog Vođe. "Ja vodim ured besprijekorno, umiljat sam kao medvjedić Miška, nježan, pažljiv i šutljiv. Držim se onih mudrih stihova: "Jer šutnjom se uvijek može izreći više, nježnije, tiše.." Mediji me obožavaju, a novinari hvale da sam koncentriran, uvijek sabran i da jako i dugo pamtim."
"A što bi se mene ticalo na koga je naš Veliki Vođa mislio?" - promrmljao je u sebi predsjednik Velikog Koncila malenog grada. "Ja sam se rješio distribucije tekućih napitaka i sasvim se posvetio borbi za opće dobro. Pričam, uvjeravam, ističem samo dobro. Veličam antifašizam kao da sam sudjelovao u Oktobarskoj revoluciji. Uostalom, ne bi me stalno zezali partijski drugovi da sam šefov papagaj i parlafon, a da me Veliki Vođa ne voli!"
"E baš mi je drago da je naš dragi Veliki Vođa oprao ove nesposobnjakoviće!" - dubokoumno je zaključio zamjenik predsjednika Velikog Koncila malenoga grada. "Nisu u stanju srediti ni gradske vatrogasce ni gradski omiljeni nogometni klub, a bavili bi se visokom politkom! Mene se te izrečene kritike ne tiču, jer ja sam mu uvijek lojalan, odan i ispravan. A osim toga Veliki Vođa nije ni govorio na mom materinjem jeziku, pa ga nisam najbolje ni razumio."
"Puca mi prsluk, pa i grudnjak što su našeg dragog Velikog Vođu njegovi vjerni suradnici razočarali!" - bila je uvjerena plava resorna voditeljica Sekcije za uljudbu i kulturna dostignuća. "Uostalom, moja je sekcija uvijek zadnja rupa na svirali, mene nikad nitko ništa nije pitao niti mi dao dozvolu da kažem ikad išta za TV. I sada kada su drugovi "ukakili stvar", ja bih trebala podnijeti odgovornost. Nema šanse, znam i ja biti nekulturna!" - zaključila ja hrabro plava resorna voditeljica.
"E neka ih, neka pere...!" - smješkao se potiho i lukavo bivši voditelj bivše Sekcije za opća, komunalna i para-financijska pitanja. "Kad su mene bezrazložno smjenjivali svi su oni šutjeli kao ona ženska stvar, a sada bi da im ja dajem podršku. Baš me briga za sve njih skupa, imam ja svoj privatni biznis i zanimacije! Uostalom milijune sam priskrbio za naš mali grad, Partiju i Voljenog Vođu!" - zaključio je bivši čimbenik.
Veliki Vođa samo je šutio i čekao da netko nešto javno kaže. Šutnja je parala zrak.
- "Dobro drugovi, ako smo se dogovorili, krenimo svi na radne zadatke! - zaključio je Vladimir Iljič Lenjin povijesnu sjednicu Politbiroa KPSS-a u Čeljabinsku 13.novembra 1921. godine.
Gle, kakve li simoblike...Na današnji dan prije 95 godina...Svaka sličnost sa stvarnim životom i likovima našeg malog grada, zaista je slučajna...
