Šutnja kao na?in života

Piše: prof. dr. Ranko Bon Od kako sam po?eo razmišljati o svom desetom i jubilarnom napisu za “Regional Express”, po glavi mi se motaju barbe mojih roditelja. Odavna su pokojni. Matko Laginja, barba mog oca po majci iz Klane, te Fran Flego, barba moje majke po ocu iz Štrpeda, su nekim ?udom ro?eni iste godine (1852.), a još ve?im ?udom su iste godine i umrli (1930.). Moji stari su ih ?esto spominjali, uvijek s nekom tihom ljubavlju koja mi se kao djetetu ?inila teško objašnjivom. Kako bi barba Matko i barba Fran, da su nešto još uvijek živi, ?itali moje dosadašnje napise na istarske teme? Zaga?enje zraka na našem poluotoku bi ih svakako neugodno iznenadilo. No, što je uop?e zaga?enje zraka? Promjena klime u Istri bi im zasigurno bila potpuno strana (http://www.regionalmagazin.com/index.php/promjena-klime-u-istri-neugodna-istina-drugog-reda/). Kako se klima uop?e može mijenjati, i to od njihove smrti prije manje od jednog stolje?a? Pojam održivog razvoja bi opet bio van njihovog dohvata. Jasno je da razvoj mora biti održiv ako ?e služiti našim ljudima kroz naraštaje! Svakako bi barba Matko i barba Fran bili za?u?eni da su golf i polo sportovi o kojima se “ozbiljno” raspravlja u Istri. Valjda napredak donosi i takva nevi?ena ?uda – sportove bogatasš me?u naše donedavna osiromašene ljude! Bjesomu?na rasprodaja nekretnina bi za njih bila teško zamisliva. Poneku ku?u, njivu ili sumu ponekad valja i prodati, ako se baš mora, ali kako ?e se živjeti kad se sve što imamo rasproda? Isto važi i za novi istarski krajobraz. Nešto valja žrtvovati za razvoj našeg poluotoka, ali pitanje je što, gdje i koliko! Bez svake bi sumnje obojica bila vrlo ponosna da su Ujedinjeni narodi po?eli razmišljati i o Motovunu kao srednjovjekovnom dragulju kojeg sa svojim krajobrazom valja zaštititi za budu?e generacije cijelog svijeta. Dakako, povijesna vrijednost i izuzetna ljepota Motovuna nikada nije ni bila upitna. Živjeli Ujedinjeni narodi skupa s Ministarstvom kulture u Zagrebu, ali kako to da sve to nije bilo odavna prepoznato i u samoj Istri? Jedino što bi barbe mojih starih odmah prepoznali su napisi “politi?ke” prirode, ako se oni tako mogu nazvati, budu?i da mi je politika daleko od srca. I sami su se borili protiv mo?nika i korupcije svih vrsta, iako je svega toga u njihovo vrijeme dakako bilo puno manje. No, tu bi obojica bili doma i sve bi im se ?inilo dovoljno poznatim iz monarhisti?ke Austrougarske i fašisti?ke Italije njihovog vremena. Isto se može re?i i za politi?ku organizaciju koja trenutno ?vrsto drži skoro sve istarske konce u svojim vještim rukama. Zapravo, klijentisti?ku organizaciju u kojoj je rije? bi odmah i prepoznali, ali bi ih malo ?udilo da se tako dugo održala na vlasti. Skoro ?itavo stolje?e! Ono sto bi barba Matku, jednom od prvaka hrvatskog preporoda u Istri, i barba Franu, prvom hrvatskom na?elniku buzetske op?ine, svakako bilo najteže je šutnja istarskog naroda. Šutnja prozvanih politi?ara bi im bila razumljiva, kolikogod da bi ih pogodilo da se u ovom slu?aju radi o “našim” politi?arima, ali šutnja naroda pred tim i takvim politi?arima bi im jako teško pala. Doživjeli bi ju kao nešto porazno. Zapravo, šutnju kao na?in života bi vidjeli kao katastrofu svega onoga za što su se u svoje vrijeme borili. Ili se bar tako meni ?ini dok razmišljam o desetom i jubilarnom napisu za “Regional Express”. Skoro osamdeset godina poslije njihove smrti, nekako mi teško pada pomisao da su se barbe mojih starih zapravo borili … uzalud. Prof. dr. Ranko Bon Predsjednik Motovun - eko grad Centar za održivi razvoj