Ususret prvoj konferenciji na temu Pet therapy

PREDAVANJA I RADIONICE STRUČNJAKA IZ OVOG PODRUČJA
Koliko životinje mogu biti važne u svakodnevnom životu odavno je poznato, međutim treba podsjetiti i na njihov terapijski značaj. Životinje su ponekad lijek. Tim povodom Goranka Rosanda Furlan odlučila je organizirati prvu konferenciju na temu pet therapy.
Goranka je profesorica hrvatskog i talijanskog jezika i književnosti, radi raznovrsnih životnih odluka i okolnosti, u struci nikada nisam radila.Trenutno je polaznik IV.godine edukacije na području psihoterapije (transakcijska analiza) kod prof. Nade Žanko u Zagrebu (http://www.vadana.hr/) te ujedno praktičar TA i polaznik III. godine Edukacijske TA kod prof. Nevenke Miljković iz Njemačke.  Osim navedenog, od rujna 2012. polazi i edukaciju za pet therapy operatera pri Associazione Italiana Pet Therapy (više o njima na http://www.pettherapyitalia.it/).  „Upravo ovaj vikend moji psi i ja polažemo završni ispit" rekla nam je Goranka.
„Interes za pet therapy u meni se rodio u vrlo ranom djetinjstvu i to ponajviše iz razloga što sam pratila isključivo talijanske TV kanale na kojima su povremeno bile reportaže o talijanskim bolnicama kojima je terapija psima, pony-jima, magarcima, kunićima, mačkama bila dio svakodnevice u radu sa pacijentima (posebice na odjelima pedijatrije i dječje onkologije). Otada je u meni ta želja bila zatomljena jer se u Hrvatskoj takvo što nije nudilo. Danas se nudi, nedostatno" napominje.
Trebalo je proći jako puno godina da se njena želja ostvari te je registrirala udrugu  Qualia psihološko savjetovanje i pet therapy te Udrugu za pet therapy Indeficienter Vinkuran (dopredsejdnica je Udruge). Iz Trgovačkoga suda u Rijeci i Ureda državne uprave dobili smo informaciju da su prvi u Hrvatskoj koji su registrirali pet therapy kao djelatnost (kako u firmi tako i u udruzi).
„Obzirom se u Hrvatskoj na temu pet therapy-ja nudi doslovno sve i svašta (pojedinci jednostavno nemaju ni obraza ni srama) odlučila sam organizirati 1. konferenciju na temu pet therapy-ja" rekla nam je ponosna Goranka.
Do ideje sam došla posebice iz razloga što mi je jedan gospodin iz okolice Pule rekao da se on također bavi pet therapy-jem. Nakon što sam ga upitala na koji način provodi pet therapy (znajući da sam trenutno jedina u Istri i Primorsko-Goranskoj županiji koja se time bavi) odgovorio mi je da ima uzgajivačnicu i da prodaje ljudima pse, a opće je poznato da psi donose određeno blagostanje te se iz tog razloga on bavi pet therapy-jem.  Neću reći da me ovo pogodilo, jer susrećem se gotovo svakodnevno sa različitim definicijama pojma pet therapy, ali svakako mi je želja svim korisnicima  pružiti pravovaljane informacije i nuditi kvalitetne usluge. Iz navedene anegdote proizašao je cilj konferencije, koji  je vrlo "plastičan" te je isti približiti ne samo pojam i  blagodati i prednosti pet therapy-ja već i  nužnost uvođenja pet therapy-ja u redovne programe aktivnosti i terapija.
Konferencija je namijenjena kako užoj (ravnatelji i predstavnici ustanova - škola, vrtića, domova za starije i nemoćne, domova za djecu, bolnica, centara za socijalnu skrb, predsjednici i predstavnici udruga; psiholozi;  socijalni radnici; terapeuti (fizio, psiho) tako i široj populaciji (svi zainteresirani i voljni educirati se na ovom području).
Nadalje, uvidjela je i da je komunikacija i samo dijeljenje informacija između  nekolicine pet therapy operatera vrlo limitirana te bi se tom  konferencijom proradilo i na tomu da se organizira nesmetano"kolanje" informacija  i eventualne edukacije, usavršavanja i sl.
Sama konferencija je koncipirana na temelju ljetne škole, odnosno, održavala bi se predavanja i radionice. Ista bi trajala od petka do subote sa time da bi petak bio rezerviran za prijave i dobrodošlicu predavača te okrugli stol. 
Subota bi bila centralni dan sa većinom predavanja i radionica, dok bi nedjelja prvi dio dana bila za predavanja, a drugi dio dana za pozdrave i feedback sudionika. Konferencija će se održati od 18. do 20. listopada  u Hotelu Arcus Residence u Medulinu.
Okrugli stol, kao dio konferencije, planiram da bude na temu terapijskog jahanja odnosno hipoterapije jer vidim da se i na ovom polju nudi, doslovno,  sve i svašta.
Također, nadamo se prikupiti sredstva dostatna za tisak brošure/vodiča sa popisom svih pet therapy terapeuta/operatera na području RH (uključujući hipoterapiju i terapijsko jahanje).
 Za sada su svoje sudjelovanje na konferenciji potvrdili:
- mr. Jelena Ombla, Sveučilište u Zadru koja će imati izlaganje na temu Kućni ljubimci i implikacije za psihofizičku dobrobit njihovih vlasnika;
- Zorica Topalović, psihologica iz Novigrada;
- prof. Spartia Picinno iz Italije, utemeljiteljica metode psihomotorne pet terapije (Associazione Italiana Pet Therapy);
- Mojca Trampuš, prof., pet therapy terapeutica iz Ljubljane (Slovensko društvo za terapijo s pomočjo psov Tačke pomagačke);
- Branka Hobič, pet therapy terapeutica iz Ljubljane (Slovensko društvo za terapijo s pomočjo psov Tačke pomagačke);
- dr. Duška Petranović, hematoonkologinja sa KBC Rijeka koja će izložiti prezentaciju na temu dosadašnjih istraživanja pet terapije kod onkoloških bolesnika;
- dr. Zora Itković Zuckerman sa Sveučilišta u Zadru;
- Tea Selaković, prof. rehabilitator i njen pas terapeut Šira sa prezentacijom rada sa korisinicima;
- Jelena Kellay, savjetnica za ponašanje pasa, Vagabond iz Zagreba;
- Igora Gaćeša, savjetnik za ponašanje pasa;
- Centar za rehabilitaciju Silver iz Zagreba.
Sudjelovanje na okruglom stolu su potvrdili Udruga za terapijsko jahanje Pegaz iz Rijeke, Konjički klub Sv. Eufemija iz Rovinja te Udruga Krila iz Zagreba. Još uvijek očekujemo povratne info 6-7 predavača te ću do 15. rujna objaviti službeni program konferencije.
Dosta info ima i na našim stranicama http://www.indeficienter.org
Koliko je bitna integracija životinja u radu s djecom s posebnim potrebama upitali smo Nirvanu Kos, Professional coach, behavioral consultant and developmental specialist at Avanti Behavioral Change, LLC koja živi i radi u SAD-u.
„Prednosti terapije npr. sa psima su mnogostruke za djecu koja pate od simptoma autizma, dokazano je da promoviraju socijalizaciju kod autistične djece kojima je to područje posebno slabo, podiže im povjerenje i potiče  na spontanu igru. Također, iako ih stimulira na hiperaktivniju igru, pomaže i u senzornoj integraciji specifičnog čula preko takta.  Autistično dijete se smiruje maženjem pasa i njegovanju dlake. Psa se također može istrenirati da čuva dijete od naglih pokreta i ozljeda dajući roditeljima povjerenje da im je dijete sigurno. U svakom slučaju, vrlo preporučljivo".
PIŠE: Ružica Koraca

Facebook komentari