Upoznaj Jadransku euroregiju da bi je više volio VIDEO

KROZ CRNU GORU I JOŠ GORU ALBANIJU
Ovu satiri?nu minijaturu o «Crnoj Gori i još goroj Srbiji» provalili su svojevremeno Feralovci, a meni se nakon tri dana «jahanja» po gudurama Crne Gore , Albanije a bogami i Hrvatske uvukla u podsvijest. Odmah u startu treba  re?i da naslov treba gledati isklju?ivo kao šalu jer su me obje države na svoj na?in impresionirale. No krenimo redom. «Jake» istarske novinarske snage krenule su na put u Crnu Goru i Albaniju, na tre?u sjednicu skupštine Jadranske Euroregije kojom predsjedava istarski župan Ivan Jakov?i?. Vo?eni gotovo jedinstvenim motivom, prilikom da se napokon uživo vide legendarni albanski bunkeri te da se bar malo upozna ova egzoti?na europska država, krenuli smo na put.
Prva destinacija bila je Podgorica u kojoj je ve?ina nas bila dok se ovaj grad zvao Titograd ,a koja je u me?uvremenu osim što je promijenila ime, postala i glavni grad jedne suverene europske države. Istarsku delegaciju u kojoj su osim župana Ivana Jakov?i?a bili županijski pro?elnik za europske integracije Oriano Oto?an, gradona?elnik Vodnjana Klaudio Vitasovi? , predstavnici crnogorske nacionalne manjine iz Peroja, veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Gori Petar Tur?inovi? te predstavnici medija, primio je predsjednik Crne Gore Filip Vujanovi?.
Nakon prijema kod predsjednika Vujanovi?a mali istarski konvoj uputio se k Albaniji. Cestu do albanske granice ni uz najbolju volju ne možemo nazvati cestom, u pitanju je mala uska asfaltirana kozja staza koja povezuje dvije države. Na samom grani?nom prijelazu, kojeg smo uzgred re?eno prošli bez o?ekivanih komplikacija, do?ekala nas je pratnja ja koju smo imali do samog ulaska u Skadar. Bunkeri o kojima svi ponešto znamo najmanja su senzacija, no koli?ina benzinskih crpki koje ne rade i od kojih su ostali samo kosturi, te nevjerojatna koli?ina sme?a uz cestu za sve nas su  bili istinsko iznena?enje.
Grad Skadar  prepun je suprotnosti, terenci od nekoliko stotina tisu?a eura, luksuzni hoteli, pa cijeli niz zaprežnih kola i gole sirotinje koja viri iza svakog kuta.  Grad od 16 sati pa do 20 sati nema struju pa se u tom periodu pale agregati koji stvaraju nesnosnu buku.
Sjednica skupštine Jadranske Euroregije održavala se u luksuznom Hotelu Europa, a njen kona?an ishod je taj da je istarski župan dobio još jedan mandat za obnašanje funkcije predsjedavaju?eg. Hrana u Albaniji ostala nam je potpuna nepoznanica, jer cijelim gradom prevladavaju zapadnja?ki trendovi konzumiranja pizza i hamburgera, a zbog higijenskih uvjeta, vidljivih prostim okom, nismo se odvažili testirati bureke, pite i ostale «delicije» koje su se nudile iz limenih pe?enjarnica. Na ve?eri koju je organizirao gradona?elnik Skadra Luka Lorenc kompletna hrana imala je jak miris nekakve za?inske biljke (pretpostavljam) koju nitko od nas nije uspio dešifrirati. Povratak preko «sedam gora i planina» bio je iznimno naporan jer smo kilometrima od dolaska pridodali i one albanske...Crnogorsko primorje oduševilo me svojom ljepotom, no zbog «više sile» zvane Fils nismo umo?ili noge u more, niti smo izbliza vidjeli bilo što. Jeli nismo ništa, a ?uveno Nikši?ko pivo probao sam zahvaljuju?i fotoreporteru Lazarevi?u koji mi je u zavoju doturio limenku, koju je uspio kupiti u jednoj kratkoj pauzi. Sve u svemu lijepo iskustvo koje bih rado ponovio, uz neke sitne tehni?ke izmjene. U novom broju tiskanog Regionala objaviti ?emo veliku reportažu s ovog putovanja.
FILS FIRMA KOJU NI GLAD NE MOŽE ZAUSTAVITI
Ovo je originalni slogan Nevena Lazarevi?a kojeg zadnjim atomima snaga «ispalio» negdje iznad Dubrovnika. Ve? na samom po?etku puta dalo se naslutiti da ovaj put novinari i šoferi Filsa ne doživljavaju na isti na?in, pa je suluda utrka s vremenom po?ela. Stajali smo tek toliko da stanemo, a od nekakvih neistraženih hrvatskih ljepota nismo vidjeli ništa. Morati ?emo sa?ekati da nam primjerice HRT pusti nekakvu emisiju o jeguljama sa Cetine, mandarinama iz Neretvanske doline, ili da nas netko umontira u fotoshopu kako lebdimo nad Dubrovnikom da bismo skužili da smo svim tim mjestima protutnjali. Ego isfuri oko stajanja za ru?ak, "piš" i "?ik pauzu" bili su konstanta ovog putovanja. Ekipa iz Filsa ponašala se kao da tražimo neke posebne usluge, a svi smo zbog «mira u ku?i» manje više šutjeli i trpjeli. U busu smo se talambasali kada je trebalo i kada nije trebalo. Treba se zapitati kako tek putuju penzi?i s Filsom kada se nas koji možemo i moramo reagirati «vozalo» na ovaj na?in. No želim im sretan put i to bez mene naravno. 
http://www.youtube.com/user/RegionalPula
Piše: Nenad Marjanovi?
Fotografije: Neven Lazarevi?

Video vezan uz članak

Facebook komentari