CANNONADE
Piše: Hrvoje Levak Cannone
S obzirom da sam zadnje vrijeme zauzet glazbenim obavezama, nikako da odvojim vrijeme napisati jednu poštenu kolumnu…Tolko toga se dešava da neznam odakle bi krenuo. O omiljenom sportu kolumnaša(politici) stvarno neznam šta bi reko trenutno, a da već nije rečeno. Pisao bi o tome kako sam dobio otkaz ali s obzirom da još reguliram svoj status u toj firmi, nije još pravo vrijeme za pričati o tome. O tome ćemo u nekoj bližoj budućnosti. Pisao bih o sportu ali neslužbenom preciznom anketom ustanovio sam da od 11 čitatelja 'Cannonada' čak 7 ih je ženskog roda, šta u prijevodu znači da ih ne zanima sport previše pa moram dozirat teme o Šukeru,Mamiću i ekipi, jer navedene čitateljice nisu pretjerano upućene u sportska zbivanja. Daljnjim razmatranjem eventualnih tema, došao sam do odluke da počnem od onoga sa čime se bavim zadnje vrijeme, a to je moja grupa Via Luče i album 'U zemlji čudesa'.

   Za početak, htio bih naglasiti da mi nismo klasičan glazbeni bend. Tokom nekih promotivnih gostovanja na lokalnim radio stanicama i intervjua koje smo davali, često su nas pitali 'šta mi sviramo?', ko je šta u bendu i slično. Mi smo crew,ekipa,familija,ili ajmo reć, rap klapa. Prijatelji smo već dugi niz godina. Nema muzičkih instrumenta na bini koji nas prate, iako je jedan član vrstan bubnjar, a drugi svira gitaru, naše su aktivnosti ipak vokalnog karaktera, kako i priliči rap izvođačima. Imamo i beatboxera, uvrstili smo već taj dio u naš live nastup, postoji i plan da sa vremenom postanemo pravi instrumentalni bend ali za sada to još nismo, mi smo još uvjek samo kroničari gradskih,nacionalnih i globalnih zbivanja, i tekstovi su još uvjek ono šta nam je u prvom planu.

   Zašto 'U zemlji čudesa'? Jer živimo u zemlji apsurda. Gdje nelogičnosti postaju pravilo, isti ljudi nam prodaju iste floskule, iste stranke opstaju unatoč činjenici da su mnogi čelnici u Remetincu, iste se teme provlače kroz tekstove glazbenih revolucionara, saborskih zastupnika, nezaposlenih građana na kavama i jedan se zaključak nameće…-svi znaju šta ne valja u društvu ali se nikome neda ništa mjenjati. Ili nam nedaju ili nam se neda. Za bitne odluke na državnoj razini sve ostaje u sferama diskutiranja po forumima, ali se zato zbog nogometa okupi 30 tisuća ljudi bez ikakvog problema. Nogomet je u Hrvatskoj nacionalni fenomen i to ustvari nije ništa čudno. Čudno je zapravo to, da više ništa nije čudno.
Grupa Via Luče, u kojoj sam član kao šta su Filijala,Dino Popović,Filip,Contez i Deki, jasno se definirala 'narodnom',recimo i 'lokalpatriotskom', oni koji će poslati pozitivne poruke svome gradu i nikako nismo htjeli doć u poziciju da se politika lomi preko nas,šta se zapravo i dogodilo sa pjesmom 'Dobrodošli u Pulu'. Oni kojima se tekst pjesme nije dopao (tj nije im odgovarao), tvrde da smo 'negativci' i da zapravo Pulu ne volimo šta svakako nije istina. Itekako volimo naš grad i sve šta nas uz Pulu veže. Ali voljeti i biti slijep nije isto, iako se često provlači fraza 'ljubav je slijepa'. Ljubav se osjeća u stomaku, a mnogima stomak kruli…

   Činjenica je da su u Puli parkovi ujutro poput 'nekad Hiroshime', da je ovo grad brojnih plavih linija, da imamo kockarnica više nego vrtića, da se radovi na cestama izvode po tri godine, da su lopate postale simbol grada, da imamo jednu od brutalnijih interventnih policija te 'nabrijane redare'(čast iznimkama),malo mjesta za izlazak, da su ljudi slabo solidarni za lokalne glazbenike, da smo skloni vjerovati kako su nam za sve krivi oni 'preko Učke'(iako je većina stanovnika Istre također,jednom davno došla preko Učke,osim ako su došli brodom),da je multikulturalnost često nešto sa čime se busa u prsa iako takvi indirektno siju rasizam degradirajući one 'preko Učke' ,da smo nekakva hrvatska Toscana iako nije baš da svaki Istrijan može uživati u dobrom vinu i pršutu, pošto su legendarni lokalni brendovi (Puljanka,Brionka,Uljanik,Mljekara,Puris,Arenaturist itd itd) takoreć propali, pa je nezaposlenih poput gljiva nakon kiše. Činjenica je i da su te firme pod 'nečijim' blagoslovom i izvršile silovanje blagajna (i nekretnina) tih legendarnih brendova, tako da bi stvarno neodgovorno bilo od nas da to prikazujemo kao nešto čime se možemo pohvaliti. Glupo je reći ako pjevamo o realnim slabostima Pule, da je zbog toga ne volimo, ali svakako nam je jasno da oni koji to kažu, se bave klasičnim zamjenama teza i demagogijom. Pa gledaju nas prikazati negativcima i mrziteljima Pule i svega pulskog. A mi, pošto nismo iz tog svijeta politike, i neznamo drukčije nego boriti se istinom i srcem.

   Obožavam Pulu. Kroz život otvarale su mi se neke mogućnosti odlaska 'trbuhom za kruhom', mnogi su mi prijatelji otišli 'gastarbajtat', ali opet nikad nisam ozbiljnije razmišljao o odlasku odavdje. Neki će reći da je to strah od promjena, neki će uzet u obzir da sam 9 godina bio zaposlen u stalnom radnom odnosu pa nisam imao potrebu, neki će reći da sam jednostavno rob svojih navika. Ovdje imam svoj studio, grupu, gdje funkcioniram i nalazim satisfakcije u malim stvarima, volim nogomet i NK Istru, većinu svog života sam prisutan na Drosini, volim grad kad je okićen u 12.mjesecu, volim kad padne snijeg jednom u 10 godina, volim duga i topla ljeta, pulske plaže, zelene površine kraj zaobilaznice, Arenu, pulsku ironiju, dobru hranu i vino, volim sve prave muzičare i dobre ljude kojih poznam dosta, volim staru gradsku jezgru i smrad rive, Rojc, lungo mare, volim gradske legende i ljude koji kopaju po kontejnerima, prijatelje sa kojima sam odrastao, svoju obitelj, svoje kolege, na kraju dana, ovim putem svečano izjavljujem da obožavam Pulu. Volim je kao šta dijete voli roditelje.

   U početku teksta sam spomenuo, a ovih dana pola države bruji u tome, slučaj Mamića,Šukera i HNS-a, ljudi koji su doveli navijačko pučanstvo na rub strpljenja i koji su izazvali bunt od čak 30 tisuća ljudi na protestu u Splitu prije par dana. Pogledao sam vrlo zanimljivu emisiju 'Otvorenog' na HRT-u, čija je tematika bila baš o tim događajima bakljade u Milanu i neodigravanja utakmice u Maksimiru. Nikako ne pravdam huliganizam ali treba razlikovati 'akcije od reakcije'. Oni koji su u krivu i oni koji znaju da su pogriješili, da bi se zaštitili i opravdali, moraju se baviti zamjenama teza i okretanjem pile naopako. Tako se u javnost plasirala priča o 'huliganima' i ljudima koji tamo nisu bili zbog nogometa. Čovjek koji je bio prisutan u toj emisiji(nemogu se sada sjetiti imena da me ubiješ!) vrlo je jasno opisao situaciju. Njegov zaključak je kako je u Milanu tog dana bilo mnoštvo hrvatskih navijača, od kojih je velik dio bilo 'naših ljudi' iz inozemstva, jednokratnih navijača(u smislu da dolaze samo na veće događaje),'prijatelja saveza',turista itd. Međutim, oni koji su zakuhali incidente, nisu bili nijedni od ovih navedenih, nego ultrasi koji su redovni pratitelji HNL-a, navijači koji čine većinu ukupnog gledateljstva te iste lige, kojima je odavno 'puko film' te su odlučili više stati na kraj onima koji uništavaju ono u čemu oni uživaju većine svojih života, a radi se o ozbiljno narušenoj reputaciji nogometa u lijepoj našoj.

   Šuker, Mamić, Vrbanović i ostali, jasno okreću pilu naopako kontra huligana i divljaka, jer treba nekako opravdati svoje loše postupke. Dojma sam da istu stvar nama žele prišiti 'lokalne moralne vertikale'. Jasno,kažu; mi smo negativci, mrzimo sve šta je pulsko i Kajin nas financira. Bože im oprosti, neznaju šta čine. Ali znaju šta govore i kako funkcionira javno mijenje kod nas. Svjedočili smo zadnjih godina dolascima raznoraznih novih političkih opcija, ljudi sa vizijom, revolucionarima, koji su u startu uredno bilježili rast popularnosti sve dok nisu dosegli neku određenu snagu, nakon čega su brzinski bili diskreditirani i spušteni na zemlju od strane onih koji su se zabrinuli za svoj dio kolača. Tako politika i funkcionira. Ne samo kod nas, evo i naši susjedi talijani su masovno bili krenuli sa novim licima, pa je čak i komičar Beppe Grillo 'preko noći' postao jedna od ključnih figura političke zbilje na Apeninima, ali je nedugo zatim bio diskreditiran u javnosti zbog raznih gafova, od strane medija i štampe koju očito netko kontrolira. 'Netko'. Kod nas se tako pojavio bio onaj Pernar, nakon čega ga se brzo izblatilo, slično se dogodilo onoj Holyici, laburistima, a sada samo očekujem šta će prišiti 'Živom zidu'. Napisat će jedan dan da su njihove brane deložacijama motivirane tendencijom za stjecanjem nekretnina svojih pristaša, ili da su jednostavno narkomani. To danas najbolje funkcionira.

   Demagogija i zamjena teza su najjače oružje onih čija su dijela i namjere prokazani u javnosti. Pa pljuju i diskreditiraju one koji su ih razotkrili kako bi se skrenula pažnja od samih glavnih glumaca te tragikomedije. Tako funkcioniraju stvari danas i treba se znati sa time nositi. Mi sigurno nismo, i nećemo ulaziti u politiku niti nam je to bio cilj plasiranjem takvog singla kao šta je 'Dobrodošli u Pulu'. To je samo jedna od 17 pjesma na albumu. Ne želimo da ijedna politička opcija skuplja poene preko naših leđa, već samo govorimo o onome šta nas okružuje i šta nam ne valja ili valja. E sada ,jeli na vlasti Nino,Ivo,Ivica,Josip ili Damir, nama je skroz nebitno. I sami smo bili iznenađeni feedbackom i brojim reakcijama na našu pjesmu, jer u gradu kojeg ipak bolje od ijedne riječi predstavlja riječ –pasivnost, mi smo dobili itekako veliku podršku. Šta zvuči bizarno. Oni kojima taj tekst ne odgovara, naravno da će pokušat kao Maminjo i ekipa, okrenuti mlin u svoju korist. I reći kako smo narkomani i mrzitelji svoga grada. Prava istina je skroz drukčija. Ljubav koju imamo za ovaj grad nemože se opisati kroz fraze 'Pula to je raj',ili,imamo najbolje vino,pršut,masline, multikulturalnost itd. Ljudi, to su floskule. Prošetajte gradom, porazgovarajte sa sugrađanima, svi će vam reći isto. Da smo apatični, da se nema kamo izaći, da se vječno kopa, da su svi ljudi na boljim poslovima 'zrmani', da je posla sve manje i sve manje će ga biti. I to sve bez da se ulazi u insinuacije i tračeve koji gradom kruže.

   Kada sve zbrojiš i oduzmeš, mi smo djeca grada i oni koji ga žele probuditi. Gadi nam se politika(kao ovakva) i želimo samo da imamo ljepši grad za živjeti. Da se mladi imaju gdje zaposliti i da o tome ne ovisi za koga je glasala njihova obitelj na izborima. Mi Pulu zaista volimo. Želimo da se prestane mazat oči ljudima sa perfekcionizmom kojeg nema. Želimo da potencijal koji ovaj grad ima se kapitalizira konkretnim potezima, a ne pričama za malu djecu. Svjesni smo da sigurno u drugim gradovima RH ne cvjetaju ruže i da je Pula po mnogim aspektima ispred drugih, ali isto tako da ovdje ne teče med i mlijeko, barem ne svima. Kad si reper,tad si i kroničar,govoriš o onome šta te okružuje i mjestu gdje živiš. Mi smo to saželi sve u 'Dobrodošli u Pulu' a na albumu je još 16 pjesma koje su drugačijih tematika.
Svatko imalo razborit, zna da je politika u RH danas samo alat pojedincima koji žele steći bolji materijalni status ili položaj u društvu. Ideologija je kao takva prestala postojati. Oni koji se još love za njom su samo naivni jeleni preko čijih leđa neki trpaju đepove. Zbog toga, neželimo politiku u našu butigu i kažemo Bježi/Via Luče!
Stiže Božić i treba se pripremit za dolazak Bijeda Mraza….