DRAGOVOLJAC
Piše: Drago Pilsel
Znam, užasnuti smo zbog oslobađanja Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice.

Užasnuti smo i ogorčeni!

Šešeljev doprinos udruženom zločinačkom poduhvatu koji se po navodima optužnice ogledao u regrutiranju dobrovoljačkih paravojnih četničkih formacija, planiranju prisilnog osvajanja teritorija u Istočnoj i Zapadnoj Slavoniji te u BiH, prisilnim zatvaranjem nesrba u logore gdje su bili podvrgnuti mučenjima i ubojstvima te zapaljiva i ekstremno nacionalistička retorika i ratna propaganda kojom je poticao na činjenje zločina, za sudsko vijeće suca Antonettija (uz izuzetak sutkinje Flavie Lattanzi) tek je odraz Šešeljeve političke strasti usmjerene ka podizanju morala i legitimna podrška ratnim naporima srpskih paravojnih formacija.

Prestrašno!

Ipak, uz iskaze sućuti (u prvome redu) obiteljima žrtava zločina koji su trebali biti pripisani i Šešelju, ja bih danas želio, nikako da stvar niveliram ili sačuvaj me Bože da ikoga sa kim uspoređujem, kazati da će se ovo nacionalističko ludilo okončati onda kada Srbi budu željeli obračunati sa četništvom a Hrvati s ustaštvom, to jest, kada svatko bude temeljito pomeo ispred svojega praga.

U tom smislu želim ponuditi jednu refleksiju o kajanju i o etici odgovornosti.

Biskup dubrovački Mate Uzinić rekao je u subotu 26. ožujka da je Hrvatska posljednjih nekoliko godina zatrovana ideološkim podjelama te kako mu se čini da razjedinjenjem hrvatskog naroda oko nebitnih stvari netko dirigira. Gostujući u emisiji ”Intervju tjedna” Hrvatskog radija, Uzinić je nažalost relativizirao skandiranje ”Za dom – spremni” jer je rekao: ”Oni koji to danas kažu ne zazivaju ustaška vremena, ali to isto nije toliko bitan pozdrav da bi oko njega trebali trošiti toliko vremena i da bi on trebao mutiti strasti među nama”.

Doduše, o ispadima govora mržnje je rekao da situacija koja se događa oko ideoloških prepucavanja čini da smo ”strašno zatrovani zadnjih 5-6 godina”, ali amnestiranje ustašovanja, kako na ulicama, tako na stadionima, ne može mu se pripisati kao plus. Naime, ovo je prilično obeshrabrujuće od biskupa koji glasi kao umjerena osoba, koji nije sklon nacionalizmu i koji promovira kakav-takav suvremeni pastoral.

Poručio je, hvala Bogu, kako svi moraju vidjeti kako svoje žrtve, tako i tuđe žrtve, te prepoznati tuđe, ali i svoje zločine, jer je to jedini način na koji se može okrenuti stranica prošlosti. Nije, dakle, Uzinić zabrazdio. Razmišljanje mu je mirotvorno.

Međutim, čini se da dubrovački biskup ima potrebu stvarnost prikazivati boljom nego što ona jest. Uzinić smatra kako se Crkva pod papom Franjom promijenila, te kako vjetrovi koji pušu iz Rima utječu i na Hrvatsku.

”Crkva u Hrvatskoj je drukčija nego što je to bila prije pape Franje. Onaj tko smatra da je Katolička crkva u Hrvatskoj bogata, bahata, netolerantna i nacionalistička ima predrasude. To su predrasude temeljene na nekim pojedinačnim ispadima. Ja poznajem hrvatske biskupe, oni nisu savršeni, kao ni ja, ali oni nisu niti bogati ni bahati niti netolerantni. Situacija je drukčija, ali svijet i Crkva se ne mogu odjednom okrenuti naopako, to nije niti papina poruka. Ne možemo zapustiti neke stvari koje su neke stvari kroz vrijeme postale sastavni dio naše službe, ali možemo pokušati dati jedan drugačiji naglasak”, rekao je Uzinić.

Možemo se, moramo se složiti s biskupom Uzinićem (i zahvaliti mu što ne koristi anticrkvenu i nacionalističku sintagmu tzv. ”Crkva u Hrvata”) u tome da nije u redu za skup katolika u Hrvatskoj, dakle za sve njih kazati da su ”bogati, bahati, netolerantni i nacionalistički”. Ali ne vjerujem da je itko ikada baš rekao ili pomislio da su svi katolici u Hrvatskoj takvi.

Biskup bi bio sasvim u pravu kada bi bilo kome koji tako generalizira obrusio da je žrtva teških predrasuda. Neću nijekati da nema ljudi koji s predrasudama govore o katolicima ili o nama vjernicima (koji nismo nužno identificirani s Katoličkom crkvom u RH ili koji u Boga vjerujemo na drugačiji način od biskupa Uzinića, svejedno jesmo li u korpusu abrahamskih religija ili smo nešto drugo, treće, četvrto…), ali ovdje je riječ o nečemu što biskup Uzinić ili ne shvaća ili želi na krivi način apsolvirati, onako kako na krivi način apsolvira ustašovanje na ulicama i stadionima.

Ako biskup Uzinić ima političke potrebe ne suprotstaviti se vladajućoj nacionalističkoj nomenklaturi HDZ-a i pravaša, jer upravo su HDZ i pravaši najodgovorniji za stanje eskalacije govora mržnje u Hrvatskoj (mada nisu ni svi drugi u vladajućoj koaliciji nevini), ako ima nekih računa i planova, potreba ili kalkulacija, to je njegova stvar i time ne bi smio opterećivati ni vlastite vjernike u mjesnoj crkvi koju predvodi, ni javno mnijenje u našoj zemlji.

Što znače potpisi biskupa Vlade Košića i Valentina Pozaića na zahtjevu predsjednici RH da se ustaški pozdrav ”Za dom – spremni” uvede u redovnu uporabu naših oružanih snaga? Može li to biti nazvano samo ekscesom? Ekscese, naime, Uzinić priznaje, ali ih diplomatski izbjegava imenovati. Ili su potpisi biskupa i velikog broja katoličkih svećenika, redovnika i redovnica, dapače i vjernika laika kojima se traži ta nikad povučena inicijativa dokazi ”netolerantne” i ”nacionalističke” Crkve?

Nije li pak izjava biskupa Valentina Pozaića da Bog nije stvorio Adama i Stevu već Adama i Evu dokaz ksenofobne, netolerantne i nacionalističke militancije u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj? Ispravit ću se ako griješim, ali ne pamtim da je biskup Uzinić javno kazao kako se ne slaže s tom izjavom i kontekstom u kojem je ona izrečena.

Jesu li vozni park i sigurnosne kamere Bozanićeva alkatraza na Kaptolu 31 (gdje je nekoć kardinal Franjo Kuharić imao gomilu Caritasovih mališana-podstanara), kao i činjenica da se gospodin kardinal ne može ni na koji način usporediti s njegovim pretpostavljenim, trenutačnim biskupom Rima, dokazi siromaštva ili su pokazatelji bahatosti i bogatstva?

Jesu li golemi i prazni dvori od oniksa na zagrebačkom Ksaveru pokazatelji bliskosti sa sirotinjom ili manifestacija bahatosti i bogatstva?

Je li cipelarenje mrtvih Srba, Židova i Roma na stranicama Glasa Koncila, dragi gospodine Uziniću, iskaz ljubavi i solidarnosti, priznavanje, kako vi to kažete i tražite ”svoje zločine jer je to jedini način na koji se može okrenuti stranica prošlosti”, ili je negacija žrtava Gline, Jadovnog i Jasenovca u tom katoličkom tjedniku dokaz da je vaša Crkva ”bahata, netolerantna i nacionalistička”?

Mogao bih i dalje nabrajati, ali nije mi namjera pokvariti uskrsno raspoloženje dubrovačkom biskupu.

Slažem se, ne može se ova Crkva na teritoriju Republike Hrvatske preko noći promijeniti. Ali ono što bi bilo hitno je da biskupi koji uviđaju ekscese o njima ne šut. Niti da ekscese relativiziraju.

Za iskorak nam je nužna i potrebna nova etika odgovornosti. ”Što se unutar religijske zajednice manje govori o etici, odgovornosti, pravednosti, ta zajednica više zapada u dogmatizirano i institucionalizirano barbarstvo” (rekao je fra Drago Bojić). Nastupilo je doba u kojem učinci djelovanja pojedinaca nadilaze užu okolini i protežu se na planet u cijelosti te na njegovu budućnost.

To znači da biskup Uzinić nije dosljedan ako zagovara da se kršćani prema izbjeglicama ponašaju ”kršćanski”, ali izbjegava p(r)ozvati subraću katolike/katolkinje u Republici Hrvatskoj koji su egocentrični, koji su bahati, koji su netolerantni i koji su inficirani tvrdim nacionalizmom.

Gospodin biskup Uzinić bi trebao znati da odgovornost ne dokida našu slobodu, nego je utemeljuje i daruje joj investituru. Moramo odgovoriti, ali tek tada smo slobodni birati. Možemo birati i kazati ”da” nemoralu, bahatosti, netolerantnom i nacionalističkom ponašanju, itd., ali svemu lošemu možemo reći i ”ne”.

Isusova smrt na križu, koji se predaje Ocu da donese spasenje cijelome svijetu, izražava ljubav darovanu do kraja, bez kraja. Do kraja, gospodine biskupe Uziniću, do kraja i bez kraja, bez kalkulacija, bez kukavičluka, bez kunktatorstva, bez polovnih rješenja.

Kao što se Isus ponašao kada je ljubio na način da je želio zagrliti sve bez iznimke, tako i oni koji sebe nazivaju kršćanima ne smiju izbjegavati istinu, najprije onu o njima samima.
(REX)